Scena Kultura

'Što čekamo'

U splitskom HNK sprema se posve drugačija predstava: 'Nijedna proba nije ista, a takve će biti i izvedbe...'

'Što čekamo'

U HNK-u Split već danima se priprema predstava "Što čekamo", u suradnji s publikom kojoj je i namijenjena, srednjoškolcima, a službena premijera održat će se na Sceni 55 ove subote u 18 sati.

Forumska predstava, u kojoj je nužno uključivanje gledatelja, bavi se pitanjem ravnopravnosti spolova i usklađivanjem profesionalnog i obiteljskog života, a s 80 posto sredstava financira je Europska unija.

Tekst je napisala Marija Dukić, redateljica jeMarica Grgurinović, a svi autori tima, prema propozicijama projekta, odabrani su natječajem i audicijama.

I sociolog na pozornici

Kako će izgledati prvi dio izvedbe, poznato je – četvero glumaca, Vicko Bilandžić (koji je ujedno i inicijator projekta), Andrea Mladinić te studenti glume Ana Marija Veselčić i Luka Čerjan predstavit će prijeloman trenutak u obitelji koju čine brat i sestra maturanti, majka te majčin partner. Mladi ljudi su pred izborom studija; djevojka želi upisati pomorski fakultet i postati kapetanica, a mladić pedagoški, kako bi bio odgojitelj u predškolskoj ustanovi. On je najranjiviji element, majka se opire njegovu izboru i zbog budućeg zvanja koje nije tipično za muškarce i zbog ne baš sjajne plaće koju će jednom imati.

Majčin je pak partner, premda skromnijeg obrazovanja, puno tolerantniji. Kako će se momak izboriti za svoju budućnost i kakve će nadalje odnose imati s obitelji, morat će u drugom dijelu predstave rješavati publika, koja će izlaziti na scenu i raspravljati uz pomoć sociologa Zvonimira Paraća kao neutralne strane. Publika će ulaziti u odnos s glumcima, koji će morati dosta improvizirati, a tako su i izgledale probe proteklih dana kojima su prisustvovali učenici trećih i četvrtih razreda splitskih srednjih škola.

– Ova interaktivna predstava, već vidimo, bit će silno zanimljiva mladima koji dobivaju priliku ući u komad, kojima dajemo moć govora i iznošenja stavova. Imali smo do sada već niz interesantnih situacija, pravih izljeva emocija, i kod učenika, ali i profesora koji su bili na probama. Čak je i meni samoj ovaj posao donio niz spoznaja i kao ženi i kao samohranoj majci i kao umjetnici. Tema komada je ravnopravnost i, pogotovo, osvješćivanje prava na izbor – kaže redateljica Grgurinović.

Dodala je kako nije moguće predvidjeti sve reakcije publike niti se potpuno na njih pripremiti, stoga su glumci nastojali što dublje ući u lik koji tumače kako bi ga mogli braniti, a ni jedna proba nije bila ista, kao što ni izvedbe neće biti iste. Katkad se do odgovarajućih rješenja dođe relativno brzo, a katkad je očito da bi rasprava mogla potrajati do sutra. Za takve su slučajeve odlučili ograničiti cjelokupno vrijeme igre na sat i pol, pa ako se ne pokaže izlaz, ostat će otvorena pitanja za "domaći rad".

– Radeći na ovome projektu, shvatila sam da je neravnopravnost utkana u svaku poru društva. Međutim, sviđa mi se kako mladi ljudi razmišljaju. Ja sam, naravno, prva na udaru budući da tumačim majku, ali ima mnogo učenika koji mi se tako argumentirano i razumno "opiru" da nemam što drugo nego im popustiti – veli Andrea Mladinić.
Vicko Bilandžić, koji glumi njezina partnera, ukazuje na golemo rasipanje ljudskih resursa. Djevojke su čak i premašile mladiće u fakultetskom obrazovanju, ali na tržištu rada puno slabije prolaze. To ga je i potaknulo da se angažira oko natječajnog projekta na koji je pristiglo 25 dobrih drama, a odabran je rad Marije Dukić, koja se prvi put okušala kao dramatičarka.

'Teta' muškarac

Intendant Goran Glovko, koji se i ranije bavio forumskim teatrom, posebno je napomenuo kako se kod ovoga tipa predstave publici ne smije docirati, treba ih navesti na zdravu komunikaciju i sagledavanje fenomena iz različitih kutova. Tada se dolazi do najinteresantnijih rješenja, čak se i početna simpatija ili antipatija za neki lik zna preokrenuti.
Kao kostimografkinja u predstavi angažirana je Miranda Vidović, inače odgojiteljica koja je potpisala već više kostimografija i scenografija za razne predstave, a sada prvi put radi u HNK-u.

U teatru su za vrijeme zadnjih proba razgovarali s mladima i o pitanju "tradicionalnih" poslova za žene i muškarce i o raspodjeli obaveza u njihovim obiteljima, kao i o planovima za studij i budućnost.

Čini se, po njihovim odgovorima, da se stvari ipak mijenjaju, da mnogi roditelji ravnopravno dijele kućanske poslove, da muškarci dobro i rado kuhaju, ali pitanje izbora studija vrlo je osjetljivo. Roditelji nerijetko djecu potiču na izbor zvanja u kojem će se lako zaposliti i imati veću plaću, bez obzira na sklonosti, a ključni problem predstave, muškarac u vrtiću, nije lako rješiv.
Srednjoškolci, budući roditelji, bez problema bi mu povjerili djecu, ali većina ipak misli da bi taj odgojitelj mogao imati teškoća u svojoj sredini, koja bi ga percipirala kao homoseksualca, ženskastog, čudnog ili nepouzdanog.

Naslovnica Kultura