- Impresioniran sam! Da sam znao da me ovoliko ljudi čita, nikad ne bi' od straha ni počeo pisat' – izgovorio je novinar Ladislav Tomičić kad je uzeo mikrofon u ruku na Pričiginu, sučelice punom amfiteatru Doma omladine.
I nije on jedini, to je stalna 'mantra' pisaca koji nastupaju na splitskom Festivalu pripovijedanja, a vodi sretnom ishodu – kada priča završi, nakon valova smijeha, dugi pljesak stiže kao nagrada i začas se neudobno i hladno betonsko zdanje napuni zvukovima koje su proizveli zadovoljni ljudi.
To je trenutak čiste radosti s obje strane: pisca koji se afirmirao kao pripovjedač i slušatelja koji su dobili ono po što su došli – priču. A upravo to je esencija ove manifestacije i objašnjenje zašto je Pričigin proteklih jedanaest godina najmasovnije posjećen kulturni ...