Slika žene, starice što među pristima prebire krunicu upirući, sve kao da mrmlja i naizust, svoju nadu u molitve, za žive i mrtve, gotvo da je arhetipska. Kao da je to praslika iz kršćanskoga svijeta, prizor koji se svakomu urezao u pamćenje i prije susreta s metafizičkom dimenzijom religijskoga. No, ona nije oduvijek tu.
U prvom tisućljeću kršćanstva krunice nema. Nema je ni u ranosrednjovjekovnim starohrvatskim grobovima posijanim diljem Dalmacije koje je domaća arheologija nastojala pomno istražiti tražeći, u kroničnom manjku, vijesti iz onog vremena. Najstarija pronađena i dobro očuvana dalmatinska krunica, napravljena od kosti ili roga, što je podatak koji još valja ispitati, datirana je u početak 16. stoljeća.
Oskudna literatura
Pronašao ju je hrvatski arheolo...