Scena Kultura

Otac s Ugljana

'Sviram u Trilju, Kini, Los Angelesu... Svugdje mi je dobro!': popričali smo s poznatim gitaristom hrvatskih korijena, evo kako je prokomentirao gažu na Cetini

Otac s Ugljana
Yogi Lonich porijeklom je s Ugljana
Yogi Lonich porijeklom je s Ugljana
Yogi Lonich i Boris Hrepić Hrepa u akciji

Yogi Lonich američki je gitarist hrvatskih korijena kojega je angažman u bendu Fire Rats – neobaveznom "power blues triju" s Leom Anđelkovićem i Borisom Hrepićem Hrepom – proteklog vikenda doveo do Trilja, na Thrill Blues Festival. Široka osmijeha, prije svirke žestoko se uzbuđivao zbog ishoda nogometne utakmice s Rusima, a navijački duh razbudio mu se otkako se sa svojom suprugom Hrvaticom i kćeri preselio iz Los Angelesa u Zagreb. Prije, kaže, nije ni znao za tu svoju sklonost prema sportu.

U svojoj bogatoj gitarističkoj karijeri svirao je s mnogim slavnim glazbenicima i bendovima kao što su The Walflowers, Buckcherry, Cat Stevens, Anastacia, Shakira, a nekoliko godina bio je vodeći gitarist Chris Cornell benda. Svirao je i s članovima Doorsa, a za blues priču najvažnija je činjenica da je svirao gitaru s Mitchem Mitchellom i Billyjem Coxom, zadnjom postavom Jimi Hendrix Experience banda.

Neposredno prije dolaska u Trilj bio je u Kini u pratećem bendu Alanis Morissette, nekoliko puta godišnje odlazi "preko bare" u Ameriku radi posla jer je koncertno i studijski stalno aktivan. Također gostuje na snimkama mnogih hrvatskih izvođača, vodi svoj Yogi Lonich jazz blues trio i član je benda Ede Maajke.
 

U Trilju sam svirao s mojim prijateljima Hrepom i Leom, a imam i novi Yogi Lonich Trio

Los Angeles je za ambicioznog samca

Naravno, prvo što smo ga pitali bilo je, onako zemljački, odakle su Lonići.

– Moj je otac s Ugljana, iz Kukljice. Sa 17 godina je, nezadovoljan svojim životom, jednog dana odlučio da će s ribarima prijeći granicu i otići. Onako u majici i kratkim hlačama stigao je u izbjeglički kamp u Italiju, a nakon par godina otišao je u Ameriku te je započeo život u Kaliforniji. Tamo je upoznao i moju majku, Peruanku. U Zadru sam prije par godina posjetio njegovu braću, a moj će otac uskoro proslaviti 81. rođendan.

Prije niste puno znali o Hrvatskoj, otac vas nije podučavao hrvatski jezik?

– Ne.

No, ipak ste se vjenčali s djevojkom iz Hrvatske?

– Da, upoznali smo se prije deset godina u Los Angelesu i to je stvarno bila koincidencija. Bio sam zainteresiran za sve iz Europe, ipak mi je otac rođen ovdje, i kad sam shvatio da je ona iz Hrvatske, bila mi je još privlačnija. Zagrepčanka je, imamo kćer i nakon života u L.A.-u odlučili smo da ona u školu krene ovdje. Živim u Zagrebu, imamo divnu kuću, u blizini moje punice, udobno nam je. Moja je žena svirala violinu i gitaru, no ne bavi se glazbom, uskoro počinje posao s njegom pasa.

Što vam se ovdje više sviđa, kad je riječ o svakodnevnom životu?

– Za mene je život u L.A.-u više za ambicioznog samca, za nekoga tko želi nešto postići, postati umjetnik, producent, biznismen… Ili možda za ambiciozni par. Ali za obiteljski život nije. Željeli smo živjeti negdje gdje će moja kći Anika šetati sama do škole, a ne kao u L.A.-u, gdje smo je do vrtića vozili pola sata. Ovdje je škola u susjedstvu. Nakon 30 godina u L.A.-u nisam htio još toliko živjeti tamo na isti način. Imam prilično uspješnu karijeru, ipak imam još dom i u Los Angelesu, ako trebam otići nekoliko puta godišnje radi posla. A i roditelji su mi tamo i dvije sestre. Kalifornija je divna, s planinama i oceanom, ali ne tako lijepim kao što je more u Hrvatskoj.
 

Sviram i s Edom Maajkom, sada imamo novi album, publika uživa slušajući ga Joško Ponoš/HANZA MEDIA

Nedostaje mi svirka s Chrisom Cornellom

Nedostaju li vam veliki nastupi u Hrvatskoj?


– Upravo sam imao nekoliko velikih koncerata s Alanis Morissette do prije tjedan dana. Još uvijek me zovu na velike gaže i putujem u Kinu nekoliko puta godišnje, također i u Ameriku, tako da… Nedostaje mi svirka s Chrisom Cornellom, koji je, nažalost, umro prošle godine... Ali uživam svirati i pred malim, kao i pred velikim auditorijem. Sada nastojim u Hrvatskoj razvijati solo karijeru. Upravo sam snimio svoj solo album, bas i bubnjeve u L.A.-u, a gitare i glasove ovdje u Hrvatskoj.

U Trilju sam svirao s mojim prijateljima Hrepom i Leom, a imam i novi Yogi Lonich Trio u kojem su još Dado Marinković i Joe Kaplowitz, koji se prije desetak godina iz Washingtona preselio u Hrvatsku i svira s mnogim hrvatskim jazz izvođačima. Radimo zajedno glazbu, a sviram i s Edom Maajkom, sada imamo novi album, publika uživa slušajući ga.

Razumijete li riječi, stihove koje pjeva Edo?

– Ne. Prebrzo je to za mene, nažalost. Ali rekao mi je o čemu su pjesme, on je divan čovjek. Također produciram album Tine Kresnik, back vokala u Parnom valjku. Dosta sam zauzet, a uživam u ispijanju kave, "hanging outu", na Zrinjevcu, Maksimiru, Sljemenu, sve mi je to sjajno. Svuda mi je dobro – ako sviram gitaru.

Kakvi su vam planovi?

– Nadam se da ću izdati svoj album. Imam u srpnju dogovorene neke svirke na području Zadra i Šibenika, više je to kao odmor. Krajem kolovoza idem u Kinu na dva tjedna, sviram s nekim tamošnjim pop zvijezdama.

Sviđa li vam se Thrill Blues Festival?

– Mislim da je sve ovdje super, svi su uzbuđeni zbog svirke, ali i nogometa, sve je "thrilling". Hrepa me je pitao hoću li i dogodine nastupiti, vidjet ćemo. Lijepo je, rijeka je prekrasna.

 


Hendrix je bio najinovativniji soul gitarist

Vaš omiljeni gitarist je Jimi Hendrix. Zašto je on i danas toliko interesantan?
– Zapravo ne znam koliko ga klinci danas slušaju. On je bio blues/rock gitarist kao Jimmy Page i Eric Clapton, ja volim taj stil. Hendrix je bio najinovativniji soul gitarist među njima, izmislio je jedan zvuk koji nitko nije, bio je spontan, svjež, kreativan, ništa nije dvaput isto odsvirao. Ja mislim da ipak klinci danas više žele biti kao Joe Bonamassa ili Gary Clark Junior, a mi stariji gitaristi volimo ove iz šezdesetih. Muzika je meni postala važna u 80-ima, tada sam zaronio u blues i jazz.

 

Naslovnica Kultura