Scena Kultura

JEDINSTVENA AUDIOVIZUALNOST

Vladislav Knežević, laureat STFF-a s kratkim filmom 'Završni krug': U hipermedijatiziranom svijetu medijska higijena je iznimno važna

JEDINSTVENA AUDIOVIZUALNOST
Film živi u VR-u, AR-u, sutra će biti u 'holodecku' ili prekosutra biološkom implantu, teško je predvidjeti, ali ono što je najvažnije jest mogućnost slobodnog djelovanja, istraživanja i očuvanja kritičkog mišljenja. Slike i zvukovi su sveprisutni, a njihova entropičnost je vidljiva u svakom trenutku našeg dana. Baveći se medijskim istraživanjima pokušavam razumijevati stvari i ukazati na važnost percepcije u hipermedijatiziranom svijetu.

"Nadam se da si film vidio u 'Kinoteci'", rekao je autoru ovih redaka Vladislav Knežević, redatelj "Završnog kruga".
"Za taj je film dosta važno da je set up kino ili kao na THT nagradi u MSU ovog proljeća, black box, izolirani prostor za instalaciju/film + snažan zvuk", nastavio je Knežević.

Njegov prijedlog je da se u kućnom kinu zvuk svakako posluša na slušalice. Doista, zvuk je u Kneževićevu filmu jedinstvene audiovizualnosti, ovjenčan posebnim priznanjem na STFF-u, jednako važan kao slika. Zvuk krckanja gipsane kože performera čiji se površinski slojevi raspadaju.

Koliko ste radili na zvuku da dobijete ovo što ste dobili i zašto vam je bio toliko bitan za film?
- U ovom filmu zvuk je mišljen kao potpuni ekvivalent sliči u svrhu postizanja svojevrsnog udara slike i zvuka. Od samog početka suradnje s japanskim performerom Takaom Kawaguchijem imao sam svijest o izrazitoj važnosti slojevitog zvučnog polja koje mora biti uspostavljeno kako bi ovaj audiovizualni rad imao i određeni fizički utjecaj na gledatelja.

Tijekom snimanja postavljena je podloga koja je pojačavala padanje komada opne, materijala-gipsa, kojom je Takao bio obložen. Tonski zapis disanja koristili smo kroz iteracijske postupke repetitivnosti s malim pomacima u vremenu. Postprodukcijski aspekt i gustoća frekvencijskih slojeva zvuka precizno su građeni u gotovo okrutan, ali istovremeno, vrlo sofisticiran finalni rezultat. Suradnja s vrhunskim kreativcem, inžinjerom zvuka i prijateljem Hrvojem Pelicarićem na ovom filmu bila je izuzetna i poticajna.

Maska performera izgleda impresivno, a on poput lika iz nekog SF filma, recimo zamrznutog kiborga od tekućeg metala s kraja "Terminatora 2" koji će se raspući na komadiće...
- U svojim radovima često nastojim na neki način radikalno hermetizirati žanrovske obrasce popularne kulture prisutne u filmovima iz "mainstream" industrije. Dobro ste uočili tu dimenziju u ovom filmu, no "End Cycle" se primarno referira na Bhutoh tradiciju. Ovaj autentični japanski plesno-performerski pokret nastao je početkom 50-ih artikulirajući svu stravu iskustva nuklearnog holokausta.

Bhutoh djelovanje se nadovezuje na tradicionalni Noh teatar kroz izrazito spore pokrete aktera, ali i postavlja mnoge nove elemente, poput bojanja cijelog tijela u crno, bijelo, zlatno, metodu zagipsavanja, izvedbe na krajnje neuobičajenim mjestima, performanse bez prisustva publike i slično. Taj grč, spazam fizičkog bio mi je intrigantan i poticajan za rad na filmu koji ukazuje na nezaustavljivo kretanje prema podatkovnoj konverziji materijalnog svijeta.

Film je ambijentiran u napušteni proizvodni pogon, lišen strojeva, ali ljudsko tijelo radi. Sudar ljudskog i industrijskog?
- Gotovo stotinu godina star objekt, u kojem postoje otisci strojeva za izradu željezničkih vagona, a koji predstavlja baštinu industrijske arhitekture, bio je fascinantno i znakovito mjesto za izvedbu i snimanje. Na simboličkoj razini devastirani proizvodni pogon priziva u sjećanje vrijeme kada su čak i strojevi imali "tijela". Usporenost kretnji performera upućuje na svojevrsnu posljednju fazu operativnosti fizičkog, poput stroja čiji vijek trajanja istječe. Kružno kretanje kamere predstavlja nezaustavljivost kontinuiteta, ali i prijelaz u neko novo stanje, neku novu paradigmu, u kojoj strojno, digitalno, virtualno i kalkulativno konstruira temeljno različit doživljaj svijeta.

Performer na kraju nestaje u tom prostoru, iščezava i dematerijalizira se, transformira u ništa. Pesimistično?
- Nestajanje na kraju filma u hladnoći calculusa, hm, da, priznajem, zvuči dosta jezivo. Ljudi su često prestravljeni promjenom, iako ona možda ima i potencijal za nešto pozitivno. Taj strah od drugačijeg ustroja stvari je arhetipski, ali svjesnošću bi nekako to valjda, kao civilizacija, trebali pokušati savladati. Procesi kojima svjedočimo u širem društvenom kontekstu prilično su neizvjesni, a znanstveno-tehnološki aspekt ključan je za razumijevanje i artikulaciju odnosa u budućnosti.

Osnovni problem je naša potpuna nepripremljenost na radikalno nove okolnosti koje pri postojećem stanju stvari mogu završiti i tragično. Od izuzetne je važnosti pokušaj balansiranog pristupa i promišljanja fenomena poput umjetne inteligencije, genetskog inžinjeringa, medijatizirane stvarnosti i drugih vrlo kompleksnih interdisciplinarnih pozicija.

"Završni krug" je na STFF-u bio u konkurenciji sa stranim kratkim filmovima i osvojio priznanje. Smatrate li i vi da su hrvatski kratkiši svjetski kalibar?
- Preuzevši u osnovi vrlo pametan francuski model financiranja kinematografije, hrvatski film je u posljednjih desetak godina evidentno napredovao. Sustavno ulaganje u kratki metar pokazalo se kao jedna od najboljih investicija u razvoju djelovanja na području filmske umjetnosti. Hrvatski animirani, kratki igrani i eksperimentalni filmovi često osvajaju nagrade na svjetskim festivalima. Festivali poput ovog splitskog, koji je navršio 23 godine postojanja, izuzetno su važni za valorizaciju produkcije.

Kratke forme posjeduju veliku kreativnu snagu, životnost, fleksibilnost, a često i autorsku energiju koja nedostaje stvarateljima koji djeluju u kontekstu filmske industrije. Produkcijske kuće koje se intenzivno bave kratkim formama, često na samom rubu održivosti, značajan su i važan kreativni ambijent za nove ideje i razvoj filmskog medija. Prisutnost na najvažnijim svjetskim festivalima dokazuje važnost održavanja i unaprjeđivanja ove produkcije.

Kako inače stoji eksperimentalni film u Hrvatskoj i svijetu? Kako ste vi osobno zadovoljni s produkcijom?
- Eksperimentalni film, videoumjetnost, osobni filmovi... Svi ti pojmovi određuju nastojanje prema slobodnom, izvanideološkom, poetskom, neprofitnom izričaju bliskom poeziji. U nekom smislu to je danas pomalo arhaična terminologija, ali plemenitost namjere i slobodarski duh zasigurno ne zastarjeva. Iskreno, više volim koristiti termin “filmska istraživanja”, ili “audiovizualna istraživanja”, da se vratimo na početak intervjua. Možda malo hladno, znanstveno ali dosta opisno za pravac kojim se krećem. Niti jedan stari medij ne nestaje, on se transformira u slijedeći, mutira.

Film živi u VR-u, AR-u, sutra će biti u “holodecku” ili prekosutra biološkom implantu, teško je predvidjeti, ali ono što je najvažnije jest mogućnost slobodnog djelovanja, istraživanja i očuvanja kritičkog mišljenja. Slike i zvukovi su sveprisutni, a njihova entropičnost je vidljiva u svakom trenutku našeg dana. Baveći se medijskim istraživanjima pokušavam razumijevati stvari i ukazati na važnost percepcije u hipermedijatiziranom svijetu. Distanciranost i svojevrsna medijska higijena silno je važna kako bismo imali neku korist od vlastitih medijskih produžetaka.

Naslovnica Kultura