Scena Kultura

(PRE)BUJNA MAŠTA

Udri jače, manijače: pogledali smo Netflixovu seriju 'Maniac' s oskarovkom Emmom Stone i Jonahom Hillom

(PRE)BUJNA MAŠTA

SERIJA: Maniac; crnohumorni SF triler; SAD, 2018.; KREATORI: Patrick Somerville i Cory Joji Fukunaga; ULOGE: Emma Stone, Jonah Hill; OCJENA: ***

U prvoj epizodi Owen vidi kokice kako pucketaju na asfaltu. Je li Owen pukao kao kokica ili ne, upravo tako kreatori serije shvaćaju 'popcorn' zabavu, dakle otkačeno i bizarno. Serija bi mogla podijeliti publiku da je neki gledatelji ni ne odgledaju do kraja, dok se drugi možda navuku kao na drogu i bude im kult favorit. 'Manijak' je zbrkan za svoje i naše dobro, bolje reći loše, ponekad bez glave i repa, s trenucima briljantnosti pa i dirljivosti, ali i isforsiranosti na granici frustracije i iritacije.

"Ovo je previše za procesuirati", kaže u devetoj epizodi Netflixove serije "Maniac" glavni muški lik Owen Milgrim (Jonah Hill). Kazao je to u svoje ime i u ime gledatelja nakon što je u prethodnim epizodama postalo jasno da je zarobljen unutar "neispravne i izuzetno opasne simulacije koju režira (njegova) suicidalno-depresivna svijest".

Naime, u ovoj seriji mlad čovjek s poviješću mentalne bolesti prijavljuje se kao subjekt eksperimentalne medicinske studije pod paskom umjetne inteligencije i nadgledanjem dr. Jamesa K. Mantleraya (Justin Theroux) i dr. Azumi Fujite (Sonoya Mizuno, otkriće) koja bi trebala riješiti njegove probleme uz pomoć halucinogenih droga.

Tamo upoznaje djevojku svojih snova Annie Landsberg (oskarovka Emma Stone) s vlastitim tjeskobama, nakon čega njih dvoje zajedno, "povezani", proživljavaju psihičke boljke i bore se protiv unutarnjih demona preko raznoraznih "avatara" nanovo posjećujući svoje ranije traume.

Annie je rekreativna drogašica i na taj način suzbija traumu zbog otuđenja od sestre Ellie (Julia Garner), stradale u prometnoj nesreći, stoga pristaje na studiju da dobije još droge. Owen je crna ovca svoje imućne obitelji (oca igra Gabriel Byrne, brata Billy Magnussen), a sebe opisuje tek kao "tipa s bujnom maštom".

U prvoj epizodi Owenu se pričinja Annie na reklamnim plakatima za obitelj i on vidi kokice kako pucketaju na asfaltu. Je li Owen pukao kao kokica ili ne, upravo tako kreatori serije Patrick Somerville ("The Leftovers") i Cory Joji Fukunaga (redatelj prve sezone "True Detectivea") shvaćaju "popcorn" zabavu, dakle otkačeno i bizarno.

Malčice i previše zbog čega nas ne bi čudilo da serija podijeli publiku i jedni ne odgledaju "Manijaka" do kraja, tj. prekinu gledanje nakon nekoliko epizoda, dok se ostatak gledatelja možda navuče kao na drogu i bude im kult favorit. "Maniac" je "mixed bag", zbrkan za svoje i naše dobro, bolje reći loše.

To je serija ponekad bez glave i repa, kreativni nered s naglaskom na obje riječi, možda čak većim na drugoj, s trenucima briljantnosti pa i dirljivosti (scena survanja džipa Annie i Ellie niz liticu u drugoj epizodi, virtualne stvarnosti s Mantlerayem u trećoj i ponovnog susreta sestara pred kraj sezone), ali i isforsiranosti na granici frustracije i iritacije (bizarni ples u četvrtoj, Owen kao obrukani islandski špijun i doktorova "sljepoća od histerije" u devetoj).

Ovako nešto je moglo nastati u glavi Philipa K. Dicka i Charlieja Kaufmana, samo s više uspjeha. I doista, "Manijak" je spoj Verhoevenova "mind fuck" zvana "Potpuno sjećanje" i "Vječnog sjaja nepobjedivog uma" Michaela Gondryja, uz tehnološki retro-futurizam "Brazila" Terryja Gilliama (golemi kompjuteri, simpatični sanitarni robotić), "lynchovsku" začudnost i mnoge - SF - pozajmice (kapsule za subjekte nalik onima iz "Aliena", makete grada kao u "Sinegdohi, New York"...).

Preciznije, kratki spoj na pregorenom, deprimiranom računalu koje simulira spomenute filmove i ispisuje pametne rečenice poput Owenove "Naši mozgovi su kompjuteri koji čine da naše životne priče imaju smisla", ali i grozne kao što je ona dr. Mantleraya "Oslijepljen sam majčinom toksičnom ljubavi" (majku glumi Sally Field).

Uglavnom, serija izgleda kao SF film snimljen 1985. ili 1990. sa zamišljajem distopijske budućnosti 20-30 godina unaprijed i postmoderne kinematografije. Filmske režije, poput većine novovjekih serija, s bogatom vizualnošću i čestim posezanjem za dugim kadrovima karakterističnim za Fukunagu, "Maniac" je istovremeno SF triler, "sci fi" romansa, crna komedija, pa i "torture porn" horor.

Koliko žanrova, toliko likova Owena i Annie, tj. uloga za Hilla i Stone, ponovno sparene nakon hit-komedije "Superbad", te kratkih filmova unutar filma, pardon serije čije epizode barem ne zamaraju predugim  trajanjem (od 20-ak do 40-ak minuta).  Kako se njihovi mozgovi sve češće nalaze jedan unutar drugog, jer među njima postoji nešto "dublje" i "kozmički", "multireality brain magic shit", Annie i Owen dijele snove prilikom eksperimentalne procedure.

U jednome, crnohumornom "coenovskom" u stilu "Arizona Juniora", oni su "white trash" par koji se sprema osloboditi ukradena lemura iz trgovine krznenih kaputa. U drugome, odsanjanom u formi misterije, galantni kao za dodjelu Oscara (ili Emmyja). U trećemu su tajni agenti poput akcijsko-komičnog gospodina i gospođe Smith koji su maratonski pogledali "Johna Wicka" i "Atomsku plavušu".

U četvrtom je Owen postao sokol, a Annie sa sestrom pretvorena u vilenjakinju kao da je u fantaziji tipa "Gospodar prstenova" i proživljava njezin "najmanje drag žanr". "Nisam izgubila um, mi smo u mom umu", govori Annie sestri i precizno svodi ono što "Manijak" pokušava biti i dijelom jest – vizija razlomljene psihe, odnosno njezina projekcija varirajućih emocija za likove i gledatelje.

Japanska zvijezda je rođena?

Japanka Sonoya Mizuno je s Emmom Stone glumila u "La La Landu" (jedna od prijateljica njezina lika), a gledali smo je i u "Ex Machini". Mizuno je na putu da postane zvijezda. Krajem ljeta američka kina je rasturio film "Crazy Rich Asians" sa njom u jednoj od važnijih uloga.

Naslovnica Kultura