Scena Kultura

PROGONJENA KUĆA

Napokon veliki horor na malom ekranu, sočan nadnaravni odrezak strave i užasa: odgledali smo seriju 'The Haunting Of Hill House'

PROGONJENA KUĆA

SERIJA: The Haunting Of Hill House; horor; SAD, 2018.; KREATOR: Mike Flanagan; ULOGE: Michael Huisman, Carla Gugino; OCJENA: ****

Serija Mikea Flanagana bila bi remek-djelo žanra da je malčice kraća od deset epizoda u prosječnom trajanju od 40-ak do 70 minuta. Hororska tenzija ne uspijeva se zadržati čitavo vrijeme i oscilira kroz devet i pol sati. Redatelj to kompenzira uvjerljivom obiteljskom dramom, ali ona i sama biva ponekad rastegnuta. Pa ipak, unatoč tome, plusevi debelo prednjače: 'The Haunting Of Hill House' šamara sve prethodno hororsko na televiziji.

Serija "The Haunting Of Hill House" je logičan produžetak filmskih/kino horora darovitog žanrovskog redatelja Mikea Flanagana ("Oculus", "Before I Wake", "Ouija: Origins Of Evil"). Pišući o njegovim filmovima "Ogledalo smrti", "Somnia" i "Prizivanje duhova: Porijeklo zla" upravo na ovim stranicama, konstatirali smo kako Flanagan "izlaže tragove autorstva dovoljne za barem jedan izvrstan, ako ne i ultimativan horor u bliskoj ili dalekoj budućnosti, makar on za svoje filmove voli reći i da su bajke, tj. nadnaravne drame".

"The Haunting Of Hill House" vjerojatno je dosadašnja kruna Flanaganove karijere i lako bi mogao biti taj njegov "the" horor blizak nadnaravnoj drami koji nastavlja tamo gdje su stali prethodni filmovi na opipljivo stvarnoj razmeđi zbilje i fantazije, jave i snomorice s likovima psihološki zatočenima unutar ogledala ("Oculus"), snova ("Before I Wake") i uklete kuće ("The Haunting of Hill House").

Sve to čini seriju srodnijom Flanaganovom brendu horora, nego prijašnjim dvjema adaptacijama gotičkog "horror" romana "The Haunting Of Hill House" Shirley Jackson, onoj crno-bijeloj, klasičnoj iz 1963. ("The Haunting" Roberta Wisea) i modernoj kolornoj, krcatoj efektima ("The Haunting" Jana de Bonta, 1999.).

Od malih nogu traumatizirani, članovi obitelji u Flanaganovu opusu, redom napaćene, izmučene duše, jedva iznalaze načine da se nose s bolnim sjećanjama i gorkim uspomenama ("coping mechanism") i zakapaju ih tako duboko da su možda izmislili monstrume iz domene nadnaravnog horora i izgradili visoke emocionalne zidove koje fantomske figure ove ili one vrste ipak uspijevaju probiti kako im ne bi dale mira i njihove noći načinile besanima.

"Um je moćna stvar, posebice tugujući um. Duh može biti puno stvari, sjećanje, tajna... Puno puta duh je i želja", govori Steven Crain (Michael Huisman) koji je, malo metatekstualnosti, napisao knjigu o progonjenoj kući Hill iz naslova serije prema stravičnim iskustvima braće i sestara.

Struktura serije je podijeljena na zbivanja u životima obitelji Crain nekad ("Hill House then") i sad koja se znaju montažno dodirivati i pretapati, primjerice da netko u prošlosti otvori vrata kuće i netko kroz njih prođe u sadašnjosti, prebacujući traume iz povijesti u prezent i oživljavajući ih.

U prošlosti pratimo Hugha Craina (Henry Thomas), njegovu mentalno nestabilnu suprugu Oliviju (Carla Gugino) i petero djece, Stevena (tada ga glumi Paxton Singleton), Shirley (Lulu Wilson; "Ouija 2"), Theodoru (McKenna Grace) te blizance Nell (Violet McGraw) i Lukea (Julian Hilliard). Odmah u prvoj epizodi slutimo da nešto s kućom nije u redu.

Nell ima noćnu moru o takozvanoj ženi savinutog vrata ("bent-neck lady"). "Jesi OK", pita je tata. "Ne", odgovara. "Bojiš se?", uslijedi drugo pitanje. "Da". Slično bi mogli odgovoriti i gledatelji kad Flanagan orkestrira prvu impresivnu scenu strave: mala Nell otvara okice sluteći da je netko ili nešto promatra. Njezin pogled uperen iznad kreveta iz drugog će rakursa sagledati da je bila u pravu.

Okretanje kamere iz vertikalne pozicije u horizontalnu otkriva jezivu prikazu masne crne kose kako se ukipila točno poviše klinke. Brrr! Nedugo poslije toga, otac izvlači djecu iz kreveta u gluho doba noći i bježi iz kuće. "Drži oči zatvorene štogod da čuješ", trčeći hodnicima kuće Hugh savjetuje sinu Stevenu, posredno i gledateljima, ali i on i mi ne odolijevamo da ne otvorimo kapke unatoč strahu.

Da će šokova biti i u sadašnjosti sugerira prva scena s vremešnim Hughom (Timothy Hutton) koji leži u krevetu dok ga nečije ruke obavijaju s leđa. Kad se Hugh okrene, pred očima mu se ukaže ženski duh i ispusti vrisak, a potom uslijedi telefonski poziv i pitanje "Sjećaš li se žene savinutog vrata?".

U sadašnjosti upoznajemo i ostale odrasle inačice djece Crain – Shirley (Elizabeth Reaser) šminka umrle pred sprovod, Theo (Kate Siegel; potencijalno nova Angelina Jolie) pomaže djeci s nadnaravnim traumama, Luke (Oliver Jackson-Cohen) se hrva s ovisnošću o heroinu, a najistraumatiziranija Nell (Victoria Pedretti; glumačko otkrivenje) s paralizom u snu.

Crainovi će se okupiti na nečijem pogrebu u šestoj epizodi koja imponira Flanaganovom uporabom dugih kadrova, superiornijom i u usporedbi s Coryjem Joji Fukunagom ("Manijak"). Scene s odraslom Nell i tzv. bent-neck lady su uvjerljivo najbolje u seriji, iako im konkurenciju pravi pojava visokog utvarnog muškarca sa štapom u ruci koji lebdi dvadesetak centimetara iznad poda i isprepada malog Lukea, sakrivenog ispod kreveta.

U petoj epizodi, najboljoj ne samo unutar ove serije nego i puno šire iz suvremene televizije, Nell će se u nekoliko navrata susresti s ženom savinutog vrata, ugledati je kroz vjetrobransko staklo automobila natopljeno pljuskom u trenucima kad brisači na trenutak uklone kišu.

A scena otkrića (mogućeg) identiteta žene savinutog vrata i njezinog propadanja/putovanja kroz prostor i vrijeme mogla bi ući i među najbolje ove godine unutar svih pokretnih (horor) slika ("Mjesto tišine", "Naslijeđeno zlo"). Flanaganova serija bila bi remek-djelo žanra da je malčice kraća od deset epizoda u prosječnom trajanju od od 40-ak do 70 minuta. Hororska tenzija ne uspijeva se zadržati čitavo vrijeme i oscilira kroz devet i pol sati.

Redatelj to kompenzira uvjerljivom obiteljskom dramom, ali ona i sama biva ponekad rastegnuta (npr. epizoda 7 i 10). Pa ipak, unatoč tome, plusevi debelo prednjače: "The Haunting Of Hill House" šamara sve prethodno hororsko na TV-u ("Tales From The Crypt", "It", "Masters of Horror"...). Ovo je napokon veliki horor na malom ekranu, sočan nadnaravni odrezak strave i užasa, moguće prijeloman za televiziju. TV horor je s ovom serijom dobio novo lice.

U Tarantinovu filmu

Victoria Pedretti je odabrana za jednu od glavnih ženskih uloga u nadolazećem filmu Quentina Tarantina "Bilo jednom u Hollywoodu". Pedretti će dijeliti ekran s Margot Robbie i Dakotom Fanning.

Naslovnica Kultura