Teško je ne rastužiti se gledajući scene iz Splita i Vele Luke, koje je ovih dana obuzeo opći osjećaj gubitka. Da je s odlaskom Olivera Dragojevića otišao i dio Splita, djelić čitave ere, pisalo se i pisat će se, a pjevača zasigurno i bez pretjerivanja, oplakuju generacije ljudi.
No znajući kakav je Oliver čovjek bio i imidž njegovao, jasno je da bi se i u najtužnijoj situaciji trebalo naći mjesta i za pjesmu i za - osmijeh. Jer bio je zafrkant, uveseljavao nas koncertima, nasmijavao izjavama. A upravo to je ono što će mnogi pamtiti, ne tugu zbog opraštanja, već čovjeka kakav je bio.
Da ne spominjemo pjesme koje će živjeti vječno. Malo optimizma pokušala je u svojem ispraćaju zadržati i Antonija Blaće, pa nije krenula u standardnom smjeru pozdrava i suza, već j...