"Olja je, baš kao u mojoj pjesmi, došla tiho, nezvana, sama... i ostala u meni zauvijek. Bila je siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu, doslovce ispod mosta koji je bio ograđen s obje strane, a u Novom Sadu preživljavala je uglavnom skupljajući hranu po samoposlugama kad bi Podravka radila degustacije.
Od prvog susreta nismo bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bih imao koncerte daleko od grada u kojem smo živjeli. S Oljom sam mogao provoditi sate i sate u razgovoru i šetnji.
U Umagu sam je s recepcije hotela Koralj nazvao i pitao: 'Olja, reci mi odmah, hoćeš ili nećeš?' Nije stigla ni odgovoriti, a ja sam već sjeo u svoj golf, zaboravio ljetovanje i bez prestanka vozio do Zrenjanina. Od tada se...