Šefica šibenskog McDonald'sa: Nema veze ako nikad niste ispekli meso, naučit ćemo vas

Razgovarali smo s Josipom Vidaković Mlađen koja se zbog posla u McDonald'su preselila u Šibenik koji ovog ljeta traži 10 novih djelatnika


Trbuhom za kruhom ovih dana iz Nove Gradiške u inozemstvo odlazi sve više mladih, a trbuhom za kruhom otišla je i Josipa Vidaković Mlađen, ali ne „van“ nego u Šibenik, zbog posla u McDonald'su. Bilo je to još 2010. godine, kada se u Šibeniku otvarao McDonald's, a Josipa je dobila priliku nastaviti graditi karijeru koju je još kao studentica, osamnaest godina ranije, započela u osječkom McDonald'su.

Upravo ovih dana sve je veća potražnja za djelatnicima pa smo Josipu, koja je od studentice napredovala do mjesta upraviteljice McDonald'sa upitali kako je tekao njezin poslovni put i zašto ovdje voli raditi.
- McDonald's je moja prva ljubav, a zaposlila sam se sasvim slučajno kad sam pokucala za posao. Još sam studirala i otišla se prijaviti s troje prijatelja. Upisali su nas u bilježnicu, tako je to još tada bilo i rekli nam javiti se ako će biti potrebe. Taman sam se bila preselila u novi stan i nisam bila sigurna hoće li me moći dobiti jer sam imala novi broj telefona pa nisam htjela čekati, već sam za par dana opet pokucala na vrata i upitala zašto me nisu zvali. To im se svidjelo pa su rekli  – dođi sutra i tako je krenulo, priča Josipa.

Kaže da se prvi dan, kao i na svakom poslu, osjećala malo uplašeno no kolegica Ivana brzo ju je podučila, a najviše pamti kako ju je osvojila priča oko pripreme pommes fritesa.
- Čovjek bi pomislio da je to jednostavno, staviš krumpiriće i pečeš, no puno je detalja na koje treba paziti.  Cijela priča se stvorila oko tog „pomesa“ i oduševila me. A i ljudi su bili odlična podrška, bodrili me, pravi timski rad, kaže Josipa koja je već za dva mjeseca postala djelatnica mjeseca.

- To je bila velika stvar. Mama je došla iz Gradiške u Osijek vidjeti moju sliku na zidu. I danas se sjećam kako je tadašnja upraviteljica Gabrijela čestitala mojoj mami i rekla „trebate biti ponosni, vaša je kćer nama prekrasna. Znam koliko je meni značila riječ upravitelja pa se i danas često sjetim tih dana u komunikaciji s mladim ljudima i novim djelatnicima – znam da posao zahtjeva puno koncentracije jer je puno detalja o kojima treba voditi računa pa se najveći dio mog posla odnosi na upravljanje ljudima i na to kako  ću motivirati kolege s kojima radim i izvući iz njih najbolje.

U Šibenik se sa suprugom preselila prije osam godina i danas vodi tim od 43 djelatnika. Za sezonu trebaju 10 djelatnika.
Kakve djelatnike traže, pitamo?
- Ne tražimo znanje i iskustvo, već otvorene osobe koje su spremne raditi i biti dio tima, kolegijalne. Nema veze ako nikad niste ispekli meso, naučit ćemo vas. Svakog djelatnika čeka opsežna edukacija, a mnogi naši djelatnici vole McDonald's jer su u njemu prepoznali sigurnost,  prednost im je što imaju slobodne dane, mogu planirati, godišnji odmor, redovnu plaću, što je posao siguran,  odgovara Josipa i dodaje:
- McDonald's me, osim profesionalno, izgradio i kao osobu. Primjenjujem znanja i kod kuće. Kao što želim doprijeti do svakog djelatnika, iste metode koristim i kod kuće u odgoju dviju kćeri.

Na pitanje što još zaposlenici mogu očekivati od McDonald'sa kao poslodavca, kaže kako svojim primjerom pokazuje da se u McDonald'su može stvoriti karijera te da postoji puno prilika za napredovanje.
- Puno pažnje ulažemo u edukaciju svakog djelatnika, a puno učimo i o sebi. Treba pronaći način kako izvući najbolje iz svakog pojedinca. Ja sam tip koji gleda dobro u svakom, volim zagrepsti ispod da vidim koliko tu još ima, poslušat ću svačije mišljenje.  Tako je i s kolegama, želim da mi oni kliknu i želim doprijeti do njih. Kad su djelatnici  zadovoljni, onda je sve lakše. I kad vidim da i oni rastu, rastem i ja, nastavlja Josipa.

Radni dan započinje omiljenom kavom i čašicom razgovora s kolegama, pogleda dnevne izvještaje, sastavi plan za taj dan, po potrebi naruči sirovinu i provjerava kako se provode prethodno postavljeni planovi, a ono što izdvaja kao najdraži dio dana, razgovor je s  gostima.
- Sviđa mi se ta naša obiteljska atmosfera u restoranu.  Puno je stalnih gostiju. Znam one koji piju samo caffe latte, na primjer, a imamo i jednog gosta koji je samo ljeti kod nas u Šibeniku. Kad ode preko zime, piše nam mailove da mu nedostajemo.  Baš ga volim vidjeti i čuti. Tu su i oni gosti koji vole isprobati naše nove sendviče, a ima i onih koji svoj Royal Cheese bez krastavaca i neće probati ništa drugo, priča sa smiješkom i zaključuje kako joj je u Šibeniku baš lijepo i uživa.