Splitsko Ultra ludilo se nastavlja. Na tisuće mladih partijanera, pristiglih zbilja sa svih strana svijeta, zavidno su izdržljiva čeljad; fizički spremna nešto kao nogometaši Njemačke. Njihova igra je glazba, rezultat nije bitan, a "igrati", iliti ga tulumariti bi mogli koliko god treba.
Ma da Ultra traje i duplo duže njima ne bi bio nikakav problem njihati se u ritmu muzike za ples. Prvi dan višesatnog partijanja, na njima nije ostavio nikakvog traga. Nema umora, nema "zgužvanih" lica, nema mamurluka, nema grintanja.
Svi su euforičnog raspoloženja, a drugi dan čine se još glasnijim, veselijim, osmjesi su im, baš kao i zastave s kojima se rado ogrću, zaštitni znak. Oni najtvrdokorniji, počeli su, sa zaštitnim faktorom na licu, pristizati već oko 17 sati, da bi oko 20 sati kolone...
Ma da Ultra traje i duplo duže njima ne bi bio nikakav problem njihati se u ritmu muzike za ples. Prvi dan višesatnog partijanja, na njima nije ostavio nikakvog traga. Nema umora, nema "zgužvanih" lica, nema mamurluka, nema grintanja.
Svi su euforičnog raspoloženja, a drugi dan čine se još glasnijim, veselijim, osmjesi su im, baš kao i zastave s kojima se rado ogrću, zaštitni znak. Oni najtvrdokorniji, počeli su, sa zaštitnim faktorom na licu, pristizati već oko 17 sati, da bi oko 20 sati kolone...