Sport Atletika

Najbolje hrvatska i europska atletičarka kreće s pripremama za olimpijadu

Blanka: Srebro na OI me ne interesira

Najbolje hrvatska i europska atletičarka kreće s pripremama za olimpijadu
Obećala sam  sama sebi kako ne smijem izgubiti, ne bih imala opravdanje da sam kiksala. Bila sam pod strašnim pritiskom, ali sam pokazala da sam sazrela


Gdje je točno ona granica kada se stvarnost počinje mješati s fantazijom? Ponekad je toliko jasna da nas tako prosto bode u oči, a ponekad se ta dva stanja toliko fino i suptilno izmiješaju da je vrlo lako prepustiti se i izgubiti svaku misao o tome gdje ste. Nekako slično, mogli bismo kazati, osjeća se Blanka. I točno možemo odrediti datum kada je taj fini prijelaz zaživio u njenom životu.

Dakle, 15. lipnja 2007., pobjedom na Europskom kupu u Zenici započela je budna sanjati. I sanja već 22 pobjede... Zadnji trijumf je došao u Valenciji gdje je najbolja hrvatska atletičarka (vrlo vjerojatno i svjetska pri kraju ove godine) postala svjetska dvoranska prvakinja. Iako, da se po jutru dan gledao, ne bi dobro završilo. - Zaredalo mi se toliko pehova zadnjih dana, naročito prije i za vrijeme kvalifikacija, da sam pomislila kako ću poludjeti. Ne znam odakle bi počela nabrajati. Od trake, preko zametnute putovnice, udarca od Savčenko, što me zamalo pokupilo auto, pa do izgubljenoga prstena. A baš je bio lijep, s plavim safirom. Za hrabre... - započela je Blanka svoje druženje s novinarima u hotelu nakon natjecanja. - Nema veze, zaradila sam za novi - kazala je.

Koliko je zaradila? 40 tisuća dolara

Valja napomenuti kako je Splićanka pobjedom u Španjolskoj obogatila svoj bankovni račun za 40 tisuća dolara, a da je kojim slučajem pao i rekord, dobila bi još dodatnih 50 tisuća “zelembaća”. U Osaki, na lanjskom svjetskom “otvorenom” prvenstvu, “gaće su se parale”, u Španjolskoj je ipak sve bilo ležernije. - U boljoj sam formi nego pred Japan. Iako se to možda ne vidi po rezultatima, ali bila sam bolesna nakon Splita Tako da nisam mogla do kraja realizirati formu.Osjećam se dosta moćno, da je bilo potrebno preskočiti 205 centimetara za pobjedu i to bih sigurno uč-inila. No, sve će se najbolje vidjeti tek na ljeto. Izmjenjivali ste se s motkašima i troskokašima. Jesu li vam smetala poduža čekanja? - I nisu baš, dobro su mi došla da se odmorim. Kada sam preskočila 195 centimetara, znala sam da mogu sve. Nakon toga sam jednostavno uživala. Tukla me ona pozitivna trema. Tada sam shvatila da mogu uzeti zlato, što mi nikako nije moglo sjesti jutro prije natjecanja zbog svega što mi se događalo. Jeste li praznovjerni? - Moram priznati da jesam. Nije mi stoga bilo lako nastupiti posije onoliko pehova. A još je k tome bio prisutan pritisak osvajanja odličja i nastavak niza. Svejedno niste pokleknuli pred pritiskom...

- Nisam ga željela kvariti. Iako mi je bio opterećenje, posebno kada sam se toga sjetila prije natjecanja. Obećala sam sama sebi kako ne smijem izgubiti, nisam imala izbora. Ne bih imala nikakvo opravdanje da sam kiksala. Koliko je god sjajan ovaj niz pobjeda toliko ga je i teško održavati kako je sve veći - priznala je i uzela gutljaj vina. A kako i ne bi, zaslužila je malo opuštanja. Po kladionicama ste bili najveća favoritkinja. Budući da ste u centru svega, je li vam ikad palo na pamet kladiti se na sebe. - Ha,ha ja, ovako praznovjerna da to učinim? Jeste ludi? Mislim da bih odmah izgubila. Uostalom, klađenje na sportska događanja me ne privlači toliko.


Kome je posvetila zlato? Sama sebi

Neki sportski psiholozi bi kazali kako vam je sada najbolje namjerno izgubiti na nekom do mitinga prije Olimpijskih igara kako bi pritisak bio manji... - Zar vam ja izgledam kao netko tko bi namjerno izgubio?! Ne bih sebi nikada oprostila. U Valenciji mi je bio strašan pritisak, ali sam pokazala kako se mogu nositi s njime. Sazrela sam u ovih nekoliko godina, sada što mi je činiti. Iako, zna mi se često dogoditi kako sama sebi stvorim problem iz ničega. Znam, ne bih smjela to... Jeste li tako stvorili i problem s bojama? - Ma, jesam, znala sam da mi je sve u glavi. Bojan mi je kasnije sve lijepo objasnio. Ali, ja sam takva da ponekad stvarno razbijam glavu s tim sitnicama, ali ide na bolje... Vaš otac kazao nam je da vam se kojim slučajem incident s odljepljenim trakama dogodio prije koju godinu, vjerojatno ne biste ni prošli kvalifikacije. - Najverojatnije je tako. Ali, kao što vidite, ova medalja sve govori. Odličje iz Osake ste posvetili baki, je li i ovo osvojeno za nekog posebnog. - Mislim da nije. Ustvari jest, za mene. Kako ćete provesti vrijeme do sljedećeg mitinga koji je tek 9. svibnja u Dohi. - Ovo vrijeme pred proljeće mi je najdraže, definitivno ću iskoristiti nadolazeća lijepa vremena i otići na plažu se sunčati, uživat ću...

Stefan Holm u snovima

Ajme, sanjala sam san baš prije kvalifikacija, a u njemu je bio i Stefan Holm. Eto, nas dvoje stojimo u nekakvoj polumračnoj sobi... - započela je Blanka. - Aha, ovo će biti dobro - u jedan glas su uzviknuli prisutni. - Ma, šta vam je? Slušajte! I sada ja njega pitam koji je bio, a on kaže prvi. Ja stojim i kažem mu kako sam i ja bila prva. Ha- ha- ha! Da praznovjerna, a još je k tome ovdje kraj hotela bio i restoran Osaka. Ma, zlato mi je bilo suđeno. Ha - ha...

Uspjela psihička transformacija

Podloga je bila zrela za epileptični napad. A, da joj se ovo s trakama dogodiloprije nekoliko godina, teško bi ušla u finale. No, pored tjelesne, napravili smo i psihičku transformaciju, što se jasno vidi - kazao je tata Joško poslije natjecanja. Na druženju u hotelu Joško Vlašić nam je kazao kako je Blanka prije puta u Valenciju na zadnjem skakačkom treningu preskočila 201 centimetar. Zbog toga ste onda onako samouvjereno kazali kako idete po zlato? - Ne samo zbog toga, već i zbog cijele uspješne transformacije koju sam sproveo. I da nije skočila tako dobro na treningu, vjerovao bih da će pokupiti zlato - kazao je Vlašić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika