Sport Atletika

najstariji sudionik

Beograđanin Vlada Stevanović kondiciju drži vinom i rakijom: u 85. godini i s 'pacemakerom' istrčat će Splitski polumaraton

najstariji sudionik

Baš u vrijeme kada je apsolutni hit u regiji živahni zagrebački djedica Taljat Selmani „Toni" koji ne priznaje gripu i narodu poručuje „Vježbaj, piz.. ti materina", evo nam još jednog primjera da su godine samo broj i da mnoge granice zapravo postoje isključivo u našim glavama.

Vlada Stevanović, umirovljenik iz Beograda - a rodom iz okolice Leskovca - najstariji je sudionik ovogodišnjeg Splitskog polumaratona. Za mjesec dana proslavit će 85. rođendan! Prijavio se baš za onu glavnu utrku, polumaraton, dakle 21 kilometar.

Sa Stevanovićem su nas spojili susretljivi članovi Sportske udruge Balkanska trkačka liga, čiji je i on član, na čelu s Nikolom Minićem. Zahvalni što ćemo napraviti priču o „čika" Vladi. Vlada je, dakle, rođen davne 1934. godine, ali je i danas, duboko u devetom desetljeću života, vitalan i bistar. Bilo mu je drago kad smo ga nazvali, ugodno se iznenadio. Njegova priča s trčanjem počela je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, u njegovoj 55. godini. Nikad nije kasno.

- Bilo je to 1989. i dogodilo se sasvim slučajno. Održavao se Beogradski maraton i vidio sam na televiziji neku baku koja je tada imala 76 godina kako govori da će istrčati 5 kilometara makar je morali nositi. Ako može ona, mogu i ja, pomislio sam. Do početka utrke ostalo je pola sata, uzeo sam patike i odmah se uključio! Eto. Tako jednostavno. I traje do danas.

- Supruga nije sportski entuzijast kao ja i manje se kreće od mene, ali nije imala ništa protiv jer mi je to činilo veliko zadovoljstvo - priča nam Stevanović koji se u mladosti nije bavio nijednim sportom, no posao geologa, što mu je struka, redovito mu je omogućavao terenski rad.

- S poslom sam navikao na određene napore, tako da sam ipak imao neke predispozicije da počnem trčati.

Jednom kad je, usprkos godinama, hrabro kročio u svijet trčanja, više se nije dao izvući iz njega.

- Druženje s mladima me čini mladim i daje mi poticaj da nastavim trčati i održavati kondiciju. To me drži svih ovih godina.

U tih 30 godina Vlada je svugdje i svašta trčao. Nije se pritom samo vodio olimpijskim geslom „Važno je sudjelovati", već je i bio uspješan.

- U Zagrebu sam na Sljemenu 2009. u svojoj kategoriji osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u planinskom trčanju. Od 2000. sam stalno na tim prvenstvima u planinskom trčanju, a bio sam još u Austriji, Italiji, Slovačkoj, Poljskoj, Njemačkoj... Imam preko 140 utrka u nogama, ne računajući ove od 10 km i kraće. Trčao sam i maratone.

Probao je bome i ultramaraton. U prijevodu, istrčao je 100 km za 12 sati!

- Jesam, ali nije bilo vrlo naporno jer nije zahtijevalo neprestano i brzo trčanje, već jedan određeni tempo. Od 8 ujutro do 8 navečer, točno 100 km.

OK, premda mi obični smrtnici teško možemo shvatiti da tih „pišljivih" 100 km nije bilo „vrlo naporno". Kako vas ljudi dočekuju na utrkama kao najstarijeg, iznenade li se što još trčite?

- Nisam uvijek najstariji, ali uglavnom jesam. Zavolio me taj mlađi naraštaj. Uvijek me pozdravljaju i to mi daje elan da nastavljam.

Dobro, ali kako vam tijelo reagira na sve te kilometre?

- Osjećaju se godine jer sam sporiji nego u počecima, pa sada trčim samo distance do polumaratona. Teže ga je završiti, ali nekako uspijevam. Tako se i u Splitu nadam samo da ću završiti utrku jer znam da neće biti jednostavno.

Koliko često trenirate? Kako ste se pripremali za Split?

- Ovisi o tome koja je utrka u pitanju. Konkretno za Split, trčao sam skoro svaki dan, ali male kilometraže. Možda 3-4 km, tu i tamo 10. Ovo će mi biti prvi polumaraton ove godine pa ću vidjeti u kakvom sam stanju.

Kakvi vam uvjeti više odgovaraju - topli ili hladni?

- Više volim malo toplije, ali ne baš da je pretoplo. Ne volim hladnoću.

Dokad planirate trčati?

- Nisam odredio nikakvu granicu. Trčat ću dok mogu i imam volje, dok budem sposoban. Naravno da će doći vrijeme kad ću morati i polumaratone smanjiti te trčati samo na kraće staze. Teško je reći dokad će trajati, no zasad ide super. Traje.

Dajte nam recite - koja je tajna vaše dugovječnosti? Ne samo životne, već i sportske. Kako vam i u tim godinama kosti i mišići izdržavaju takve napore?

- Nema velike tajne. Važna je želja, naravno i sposobnost tijela da to izdrži. Vuče me želja za druženjem s mladima i sudjelovanjem. To mi daje elan.

Mora postojati neka „kvaka". Možda nešto u hrani. Jedete li ili možda izbjegavate jesti nešto posebno?

- Ništa ne izbjegavam. Jedem sve! Ništa nije zabranjeno. Jedino jedem malo više voća. Jelovnik mi je uobičajen, ništa pretjerano bogato.

A pušite li, pijete?

- Ne pušim, ali pijem. Sve vrste rakije, a svaki dan za ručkom obavezno popijem malo vina.

Bijelog ili crnog?

- Uglavnom crnog. Što se pušenja tiče, pušio sam kao mladić, ali više kurtoazno. Prestao sam kad sam počeo trčati. Pušenje nikako ne ide uz trčanje.

Što vam na sve to kažu liječnici? Imate li kakve tegobe?

- Pa... Prije pet godina sam ugradio „pacemaker" koji mi kontrolira rad srca. Imao sam neku vrstu aritmije. Nadam se da mi neće puno smetati.

Jeste li svojim entuzijazmom možda privukli i neke druge umirovljenike da se uključe u trčanje?

- Možda mali broj jesam, ali ljudi se obično sami priključe kad vide da i stariji trče.

Što biste poručili mladima? I generalno mlađima od sebe? Svi se uvijek nešto žalimo, nikad nam ništa ne paše i ne nalazimo uvijek vremena za rekreaciju i brigu o svom tijelu...

- Sportski život ili bilo kakva aktivnost daje ti snagu. Lakše izdržavaš sve svakodnevne napore, budeš zdraviji i duže živiš.

Poslušajmo, eto, savjet dida Vlade. I Tonija. Pokrenimo se. Nikad nije kasno.

Split mu je u lijepom sjećanju

Vlada u Beogradu živi sam sa suprugom. Djece nemaju, mada smo pomislili da je Ljuba Stevanović (61), koji također nastupa na Splitskom polumaratonu, njegov sin.

- Nije, nije... Ali mislim da smo iz istog mjesta - kaže nam Vlada koji je cijeli životni vijek proveo u struci. Inženjer je geologije.

- Radio sam svuda po svijetu. Od Jugoslavije preko Turske, Libije, Francuske... U Libiji je tada bilo sasvim lijepo. Normalno se živjelo i imali smo dobre uvjete za rad. Sad su neka druga vremena.

A Split? Jeste bili kad u Splitu ili sada stižete prvi put?

- Bio sam, ali davno, davno... Dok sam bio mlad, kao turist. Pamtim ga kao lijep grad. Sviđa mi se centar i Dioklecijanova palača. Lijep mi je dojam ostavio i drago mi je što ponovno dolazim.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika