Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Junački, u finale!

glava u balunu

Silna, nezamislivo pozitivna energija eruptirala je u narodu prema reprezentaciji koja je zaslužila sve pohvale, ode za podvig plasman u polufinale Svjetskog prvenstva.

U toj ljubavi ima i pretjerivanja, što je logično obzirom na euforiju koja je zavladala ne samo u državi i među Hrvatima diljem svijeta, nego i kod drugih zaljubljenika u nogomet. Zanos je zahvatio i sredine za koje se ni u snu nismo nadali da će biti na strani naše reprezentacije.

- Dogodilo mi se da živim za utakmice Hrvatske – javio je Miroslav Bošković, popularni Galeb, nekadašnji prvotimac Hajduka, rođeni Beograđanin, koji danas živi u Crnoj Gori. 

- Nekako je to i moja reprezentacija, jer pripadam Hajduku. Međutim, priznajem, nisam očekivao da će svi oko mene, znani i neznani tako zapeti za Hrvatsku, kao da je njihova reprezentacija.

Domogli smo se nogometnog raja, stigli smo u najmanju ruku do šestog neba, naći ćemo se i na sedmom ako se plasiramo u finale. Nema dileme, Vatreni su ispunili svoja obećanja i naša nadanja. Dozvolite mi sad isticanje ma kako bahato zvučalo, ali jedan sam od rijetkih koji je predvidio polufinale, prognozirao sam četvrto mjesto.

No, računao sam da će ostala tri polufinalista biti Brazil, Njemačka i Španjolska čije su reprezentacije napustile Rusiju. Moguće je da, na radost puka, budemo i bolji.

Stopama Grčke i Portugala

U prošloj kolumni sam najavio prolaze u polufinale od strane tri favorita Francuske, Hrvatske i Engleske, te neizvjesnu utakmicu Belgije i Brazila. Idem dalje, tumačio sam da nam je bitna prva utakmica, ona protiv Nigerije, pa da možemo pobijediti i Argentinu i onda nam „nebo može biti granica“.

Priznajem, podlegao sam euforiji navijača koji propovijedaju da će Hrvatska postati prvak. U toj vjeri, „now or never“, sad ili nikad, možda se i dogodi senzacija veća od one kad su Grčka (2004.) i Portugal (2016.) postali europski prvaci. Međutim, ne smijem dozvoliti da me prebaci takvo raspoloženje bez obzira što žarko želim barem još jednu pobjedu u dvije preostale utakmice.

Kako su bliži polufinale tako raste moja opreznost, bez obzira što bi i četvrto mjesto bilo trijumf. Treba priznati Zlatku Daliću, kao strategu, i Luki Modriću, kao prvom kreativcu, kao i svim članovima naše škvadre da su već izveli podvig. Ima ih, poglavito među uspaljenim navijačima koji se trude prikazati u ekstremno optimističkom stilu, pa su uvjereni kako će se dogoditi i to čudo da će Hrvatska postati prvak svijeta. 

Od svih stručnjaka, koji su se oglašavali uoči Rusije tradicionalno je Ćiro Blažević najavljivao pohod na titulu. Sigurno je da on kao vrhunski stručnjak ima prerogative za takvo predviđanje premda uporno lansira iste prognoze uoči svakog natjecanja.

Kad se to nije događalo, kad su nam izmicali visoki plasmani, onda je bilo poruka tipa „e da sam to ja vodio...“ Izvjesno je da je nekim izbornicima nedostajao taj gard Ćirine samouvjerenosti, ali objektivno, sve do ove prigode nismo imali igrački kadar koji je mogao pretendirati da se nađe među četiri najbolje reprezentacije.

Penali nisu sreća

Uoči dvoboja protiv Rusije vjerovao sam u glatki prolaz, pa sam bio razočaran da ih nismo nadmašili u regularnom vremenu nego smo se provukli kroz ušicu jedanaesteraca.

Zasluženo, nema zbora, ali smo se drugi put zaredom namučili, prvo fizički, pa onda i psihički, jer smo protiv Rusije ponovili terapiju s bijele točke. Ne slažem se kako smo u tim nadmetanjima imali sreće, jer kod udaraca s bijele točke, osim psihološke podloge, bitnu ulogu ima i tehnička izvedba.

Sad je pitanje kako ćemo s Englezima. Nadam se boljoj izvedbi, sličnoj onoj s Argentinom. U četiri dosadašnje utakmice imali smo više posjeda (protiv Rusa čak 65 posto), što nije bio slučaj protiv „gaučosa“.

U toj utakmici Messi i njegovi su više držali loptu, a naši su koristili prostor, izlazili u napade. Vjerojatno će tako biti protiv Engleske. Oni će dominirati, što donosi mogućnost prekida, kornera ili slobodnih udaraca, a od takvih situacija glava boli...

Ajde da se junački ponesemo, da Engleze onemogućimo u defenzivnom skoku, da se, ako je moguće, opet provučemo na račun snage duha naših igrača, da dođemo do finala. Ne bi smjeli dozvoliti rezultatski krah, jer u tom slučaju ništa bolje se ne bi moglo očekivati ni od utakmice za treće mjesto.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet