Sport Domaći nogomet

prihvatio poziv prijatelja

Slavili smo s njim zadnji naslov prvaka: Dolazim u Split ponosan što navijači Hajduka i danas nose moju desetku

prihvatio poziv prijatelja

Gdje ste vi, Niko Kranjčaru?

- Evo me u Zagrebu, doma, uživam u svakodnevnici, daleko od očiju javnosti, što dalje, miran život vodim. Spremam se blagdane provesti što ugodnije i usput se lagano pakiram. Da, spremam se u Split, na turnir Četiri kafića. Poziv moga Moke, Ivice Mornara se ne odbija i veseli me ponovno doći pred splitsku publiku... Dugo me nije bilo i mogu vam reći da sam se zaželio. Osjećam uzbuđenje, uvijek se rado vraćam Splitu.

Kranjčar, dakle. Odavna ga nije bilo u javnosti, kao da je u ljušturi i ne da unutra.

- Daaaa, ostavio sam se nogometa. Ima već neko vrijeme.

Niste još u godinama da bi se ostavili, pa tek su vam 34?

- Znate kako ja to sažmem u jednu rečenicu: "Dosta je bilo"! Bilo je lijepo, ali sad je - dosta.

Što je presudilo?

- Ozljeda križnih ligamenata u Škotskoj, kod Rangersa. Poslije takve ozljede nije se lako vratiti. Bilo je uspona i padova, oni su se vratili u prvu ligu, bilo je to sjajno razdoblje, ali isprekidano ozljedama. Mučio sam se zbog toga.

Evo se i mladi Pjaca u Fiorentini muči nakon slične ozljede, nikako da se vrati na staze stare slave? Ne ide mu...

- Pa je, to je baš teška ozljeda, zahtijeva mukotrpan povratak. Mjesecima. Ja sam se vratio toliko da mogu redovito igrati hakl s društvom. Koliko se može, da budem spreman sad pred splitskom publikom barem za nekoliko poteza – dobro je Niko raspoložen.

A gdje se to rekreirate?

- Na Klinčeku, tamo bude i Zvone Boban. Ne, nismo pod balonom, nego čvrsti teren na otvorenom, da budu prave tekme. To izdržim, ali s pravim nogometom je gotovo.

Znamo da je tata Zlatko rekao jednom kako ste u potpunom kaosu, jer nakon jedne utakmice onda morate dvije pauzirati, da se kako-tako vratite...

- Postalo mi je sve teže, neizdrživo. U Rangersima su to razumjeli i razišli smo se. Rekao sam si, dosta je. Ionako sam se zadnje vrijeme u Rangersu više liječio nego igrao. No, ostao sam u dobrim odnosima sa svima.

Nekidan ste se pojavili u javnosti u Beču?

- Da, volim Beč, bila je prigoda Rapid i Rangers, tata je ono, znate, igrao za Rapid, tamo sam i ja učinio prve korake, pa gostuje Rangers, pozvali me, lijepo je bilo.

Ostala nam je nekako neispričana vaša priča iz Amerike, igrali ste i za Cosmos?

- Pa nema se tu nešto posebno reći...

Amerika je ipak intriga, vaša Zrinka na Broadway, a vi u Cosmos...

- Ma neee, bilo je gotovo s Dynamom iz Kijeva i javila se opcija da odem u New York. Ljeti, tri mjeseca. Poznavao sam tamo neke ljude, imam prijatelje i tako. Cosmos, oni su NASL liga, nisu MLS, ali svejedno. Igrali smo na Long Islandu. Ali samo kratko. Bilo je zanimljivo iskustvo, živjeti malo u New Yorku. Vidio me netko i pozvao u Rangers što je bila vrlo interesantna opcija. I tako sam završio u Škotskoj. Rangers se taman vraćao u prvu ligu nakon svoje teške bitke. Mene su željeli i bilo je divno i krasno, ali su mi ozljede uništile užitak.

Spajate nespojivo, Dinamo i Hajduk, ćirilica Ukrajine i Amerika u New Yorku, a kad sve zaokružite, gdje vam je bilo najljepše?

- U hrvatskoj reprezentaciji! To su najbolji doživljaji. Nemjerljivi. Svugdje je na svoj način, ali za mene je sve posebno kad si u izabranoj vrsti svoje države.

Možete li zamisliti da je evo već 14 zima prošlo da ste iz Dinama došli u Hajduk?

- Da, ne bih rekao da je toliko vremena. Pamtim sve to i te kako, Hajduk mi je pružio ruku kad mi je bilo najteže u karijeri, moje najteže razdoblje. Pozvali me i primili toplinom, doček koji zauvijek pamtim. Nešto nestvarno. I to je poseban razlog što rado sad dolazim u Split i veselim se pojaviti pred splitskom publikom. Da, znam da i danas na stadionu u Poljudu bude navijača Hajduka koji nose moju "desetku", na to sam posebno ponosan.

Kad se samo sjetimo, dovezli vas s poljudskog dočeka u Međugorje na pripreme i onda su vas to prvo jutro, krišom s Neretljakom poslali trčat krugove. Na testove na stadion u Ljubuški! Padao je snijeg, Hajduk vas sakrivao od novinara. Gdje je Niko, trebalo vas je pronaći i uslikati, kakva strka...

- Da, da, kako da ne, pamtim svaki detalj. Ali, isto ste nas našli, ha, ha, ha...

Kako gledate na tih 20 mjeseci u Hajduku?

- Fantastično vrijeme prožeto sjajnim emocijama.

A kad vas podsjetimo da je to bila zadnja titula prvaka Hajduka, te 2005. godine?

- Da, znam. Na žalost.

Nakon odlaska u Portsmouth, niste baš dolazili u Split?

- Igrao sam za reprezentaciju nakon mog odlaska iz Hajduka, u Poljudu protiv Nizozemske i Švicarske. Svratim ja u Split, imam prijatelje i uvijek rado dođem. Ali, nije to za javnost kad dođem, znate da to ne volim. Ja nisam čovjek od javnosti.

Kako onda danas izgleda vaš dan?

- Imam svoj život, igram nogomet i tenis. List me sad malo boli, zateže, ali bit će dobro. Da, pohađam i Akademiju za trenera.

Bit ćete nogometni trener kao i Cico, vaš otac izbornik Zlatko?

- Pa ne znam to. Znam samo da učim za trenera.

Pa, vidite li se u budućnosti kao trener?

- Ha, ha, trenutno se niš' ne vidim! Znam samo da dolazim na turnir Četiri kafića!

A dokle ste dogurali na Akademiji?

- Polako, ali sigurno. Kod Vatre Mihačića, slušam i učim. Dogurat ću ja do UEFA PRO licencije, prvo A i B.

Onda u trenere?

- Vidjet ćemo.

A da vas pitamo idete li na utakmice...

- Nemojte, jer mogu ljudi krivo protumačit.

A idete li u kazalište, Zrinka Cvitešić i vi ste par koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pravi celebrity?

- A nemojte. Nema potrebe da to dijelim s javnošću. Znate da to ne volim. Razumijem znatiželju, ljudi me i danas zaustave na ulici, ja to cijenim, poštujem, stanem, popričam, ako netko još zatraži autogram, to mi ništa nije teško, ali privatni život nastojim držati samo za sebe. Radije o turniru da pričamo.

Dapače.

- Dakle, veselim se dolasku, iz sveg srca. S Mokom, Ivicom Mornarom sam baš veliki prijatelj iz doba reprezentacije smo se sjajno družili i volimo se, poštujemo. Kad me nazvao, rekao sam da odmah dolazim. Bez premišljanja. To je humanitarni turnir i treba doći, pomoći. Mislim da svaki navijač za takvu priliku treba odvojiti koju kunu jer će biti humanitarno usmjerena. Znam koliko to znači ustanovama kojima se uplati pomoć ili donacija. To me zbilja potaklo, dirnulo i veseli me dolazak.

Ranije niste baš dolazili na turnir?

- Nisam bio u prigodi, uvijek bih imao neke obaveze, znate kako je to kad je karijera profesionalca u pitanju. Sad sam slobodan i vrlo rado dolazim pred splitsku publiku. Bit će to sjajan doživljaj, ne sumnjam – kaže nam Niko Kranjčar.

Hajduku donio posljednju titulu, sad želi slaviti na Četiri kafića

Ako je danas svoju besprijekornu tehniku i umijeće umirovio, majstorstvo Nike Kranjčara nije presušilo. Ima špirita za nastup, da servira svoju "rolicu" ili gromovit šut.

Dvadeset mjeseci je ponosno nosio Hajdukovu "desetku", od siječnja 2005. do zadnjeg dana prijelaznog roka u kolovozu 2006. kad je otišao u engleski Portsmouth.

Bili su to dani kad je Hajduk osvojio titulu prvaka, ali i Superkup protiv Rijeke, 1:0, baš pogotkom Nike Kranjčara.

- Imam u riznici trofeja i engleski FA kup što je fenomenalan uspjeh dok sam igrao za Portsmouth! A sad ću osvojiti i turnir Četiri kafića.

Za koju ekipu igrate?

- Za Mornarovu, naravno!

Tata Zlatko u Iranu, s njim i Mrduljaš

Dok Niko pohađa za trenera, otac mu Zlatko, nesuđeni trener Hajduka iz jeseni 2008. (htjelo se i Avrama Granta, a ostao je Ante Miše) izbornik je mlade reprezentacije Irana. S njim je i pomoćnik, trener vratara Tonći Mrduljaš, splitski golman ponikao u Hajduka, baš kao i otac mu Stanko, s nadimkom Babo.

Niko nam kaže:

- Tata ima velike ambicije, vodi "do 23" selekciju Irana s kojom žarko želi izboriti nastup na Olimpijskim igrama.

Zanimljivo je da je Zlatko Kranjčar, naš bivši izbornik, četvrti hrvatski stručnjak na klupi te iranske selekcije nakon Varaždinca Branka Ivankovića, te Splićana Vinka Begovića i Nenada Nikolića. Iran bi na Olimpijske igre u Tokio 2020. godine i to bi mu bilo prvi put nakon 1976. i Igara u Münchenu.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet