Sport Domaći nogomet

Prvi put na 'Četiri kafića'

Bivši napadač ‘vatrenih’ živi u Hamburgu i vlasnik je menadžerske agencije: I ja tražim novog Modrića

Prvi put na 'Četiri kafića'

Ivan Klasnić imat će premijerni nastup na humanitarnom turniru "Četiri kafića - Memorijal Dino Petrinović". Na nevjerojatnu nogometno-životnu priču nekadašnjeg napadača reprezentacije Hrvatske nitko ne može ostati ravnodušan, pa neće ni splitska publika kada u srijedu izađe na parket Gripa. Na poziv alfe i omege turnira Ivice Mornara vrlo rado se odazvao i dolazi u Split.

- Trebao sam nastupiti lani, ali nisam mogao doći zbog zdravstvenog stanja. Bilo mi je krivo, sve to se organizira za pomoć ljudima, djeci kojima je ona potrebna. Rekao sam već tada Moki (nap.a. Mornaru) da ću doći čim budem mogao, iduće godine. I evo me – priča nam Klasnić (38) kojem je u listopadu prošle godine po treći put transplantiran bubreg. Nakon toga morao je neko vrijeme posebno paziti na zdravlje i mirovati kako bi tijelo prihvatilo donirani organ.

- Ne brinite, bit ću spreman za nastup! Jedva čekam istrčati. Rekao sam Moki da sam potpuno spreman – naglasio je Klasnić.

Popularni "Killer" je tijekom karijere igrao u St. Pauliju, Werderu u kojem je proveo zvjezdane trenutke, Nantesu, Boltonu. Zadnji klub bio mu je Mainz 2013. Međutim, karijeru su mu obilježili problemi sa zdravljem, bubrezima. Prvi problemi počeli su se pojavljivati još 2001., ali nisu bili adekvatno liječnički tretirani.

A alarm za uzbunu bili su nalazi s kraja 2005. Godinu kasnije transplantacija je bila neizbježna. Prvi transplantirani bubreg majke Šime početkom 2007. godine njegovo tijelo je odbilo. Prihvatilo je pak onaj oca Ivana. Nakon te transplantacije vratio se sportu, vrhunskom nogometu. Zabio je i dva gola za Hrvatsku na Euru 2008. Međutim, 2016. je i taj bubreg otkazao. Odlazio je triput tjedno na dugotrajne dijalize dok je čekao novi bubreg. I kao hrvatski državljanin dočekao ga je u "KB Merkur", od Zagrepčanke čiji su organi odlukom obitelji donirani. Tada se već znalo da će tijelo zbog nastalih antitijela teško prihvatiti treći bubreg iz obitelji.

Dok je s kćerkom Fabiane Collien bio na izletu u Essenu, zazvonio je Klasniću mobitel, a s druge strane se moglo čuti: "Hitno dođite u Zagreb!" Bilo je to na rođendan njegovog oca, ali nije roditeljima htio ništa reći da ih ne opterećuje, sve dok operacija nije završila.

Gdje ste u zadnje vrijeme, čime se bavite?

- U Hamburgu (nap.a. rodni grad) imam stan, a malo dođem u Zagreb zbog obitelji, prijatelja. Znam biti i u Splitu, roditelji mi imaju stan u Baškoj Vodi. Ostao sam u nogometu, gledam klince i velike igrače, kao manager kroz svoju malu agenciju – priča nam Klasnić.

I kako napreduje skautiranje klinaca?

- Ide, polako. Nismo još pronašli novog Modrića, ali jednom će doći ha, ha, ha.

Onaj originalni Modrić reprezentaciju je odveo do finala SP-a?

- Svi smo mi plakali s njima, pa tako i ja. Prvo zbog toga što nismo osvojili zlato, a poslije zbog sreće zbog toga što su napravili za cijelu Hrvatsku. Fenomenalno su igrali.

Vi ste s reprezentacijom puno toga prošli, pa i ono nesretno ispadanje od Turske u četvrtfinalu Eura u Beču 2008. kada ste baš vi zabili vodeći gol?

- Ne bih htio da ispadne..., ali da sam bio zdrav, možda bih i ja bio s njima tamo. Svaka im čast na svemu što su napravili. Iskreno, nisam to očekivao, iako sam u jednom internom predviđanju među prijateljima prije prvenstva prognozirao kako ćemo izboriti polufinale. Da sam to tada rekao javno, vjerojatno bi mi svi rekli da sam lud.

Trebali ste se kladiti.

- Ma, važno je samo da smo živi i zdravi.

A da ste vi bili zdravi...?

- Žao mi je što nisam bio tu na SP-u s momčadi, kao igrač. Ali godine su prošle, bolest... To je tako. Što mogu? Ali radovao sam se isto kao i da sam igrao.

Kakvo vam je sada zdravstveno stanje?

- Sve je super. Mogu reći da sam zdrav. Zato i dolazim igrati. Sve je dobro prošlo, sretan sam čovjek.

Koliko vam zdravstveno stanje sada dopušta bavljenje sportom?

- Maksimalno. Nemam nikakvih ograničenja. Ma, vidjet ćete sve na turniru. Nije mene Moka džabe uzeo u momčad ha, ha, ha! Rekao mi je da neću doma ako ne uzmemo naslov na "Četiri kafića"!

Znači, ako vaš "Camel" ne osvoji turnir ostajete trenirati u Splitu do idućeg izdanja turnira?

- Ha, ha, ha...

Igrate li još veliki nogomet?

- Igram ovdje u Njemačkoj, u veteranima ovdašnje Croatije. Treniram normalno, svaki tjedan.

Nije lako sve to prolaziti što ste vi morali, a pogotovo stalno iznova?

- A što ću. Uvijek se treba boriti. Zdravlje je na prvom mjestu.

Tko vam je sve ovo vrijeme bio najveća potpora?

- Familija i prijatelji stalno su bili uz mene. Kao i bivši suigrači koji su se stalno brinuli, nudili pomoć. Velika im hvala svima.

Mnogo vas je ljudi lani kontaktiralo i nudilo pomoć, pa čak i bubreg? Liječnici su tada govorili da daju samo 30 posto šansi da će vaše tijelo prihvatiti novi bubreg?

- Baš mnogo ljudi se javilo, i ljudi koje uopće ne poznajem. Mogu im samo reći da sam im neizmjerno zahvalan što su to napravili, što su mi htjeli pomoći. Bio sam i tada svjestan da mi mnogi ne mogu pomoći.

Prošli ste svašta, od nogometnih zvjezdanih trenutaka, rođenja kćerke do bolesti, pa i bračnog brodoloma. Što sada najviše cijenite u životu?

- Nakon ovog što mi se dogodilo, kroz što sam prolazio, više cijenim život, što znači život. Ljudi olako shvaćaju što znači život, dosta se zafrkavaju s time.

Jeste li pratili i zadnje nastupe Hrvatske u Ligi nacija?

- Prvi nastup me malo šokirao, ali bio sam na utakmici u Zagrebu protiv Španjolske. Bilo je fenomenalno kako su naši odigrali, kako su se borili. Baš su htjeli otići u Englesku s izgledima da prođu dalje.

Pratite li HNL, sve što se događa u Hajduku?

- Gledam. Uvijek ima interesantnih utakmica, uvijek iz naše lige izađu mladi igrači. Utakmice Dinama i Hajduka bit će uvijek najveći derbi, ali jasno je da je trenutno Dinamo bolji. Tko zna, možda Hajduk dovede par igrača pa bude iznenađenje. Hajduk je u zadnje vrijeme promijenio dosta trenera. Nije uvijek trener kriv. Igraju igrači, ne igraju treneri. I oni moraju pokazati zašto su tu.

Uz poštovanje svim problemima koje Hajduk ima, ne smije biti šesti?

- Zato to i kažem. Treba forsirati juniore, a uz njih treba biti nekoliko iskusnih starijih igrača koji će im biti oslonac, okosnica momčadi. Ako se Hajduk neće osloniti na vlastite mlade igrače, odakle klubu novac za kupnju klasnih igrača sa strane. A onda – borba.

Je li vam posebno zapeo za oko netko od mladih igrača u HNL-u?

- Ne bih htio nekoga posebno izdvajati. Skidam kapu Dinamu kako su odigrali u Europi. Svaka čast Bjelici kako je sve to posložio, pa i na zajedništvu koje imaju.

Dinamo je za protivnika u šesnaestini finala Europske lige dobio češku Viktoriju Plzen?

- Nije Viktorija protivnik od kojeg treba strahovati, ali u ovoj fazi svaki protivnik je težak. No, ako Dinamo nastavi dalje igrati kao i dosad, ako bude imao i sreće u ždrijebu, može proći još kolo-dva sigurno – smatra Klasnić.

Na Poljudu ste debitirali za Hrvatsku, i to baš protiv Njemačke. A i igrali ste tu kasnije s Werderom. Jednom prigodom (nap.a. prije pet godina) bili ste navodno i blizu dolaska u Hajduk?

- Da, bilo je nešto. Ne sjećam se točno kada i što je točno bilo. Ne bih htio ništa loše reći, ali mislim da s Hajdukove strane nisu htjeli da dođem. Morao bih pitati odvjetnika, on će to bolje znati.

Kada ste već spomenuli odvjetnika, kakva je trenutno situacija s vašom tužbom protiv doktora zbog pogrešaka pri tretmanu bolesti bubrega dok ste bili u Werderu? Prvostupanjskom presudom trebali biste dobiti sto tisuća eura za pretrpljene boli plus uz što će vam morati platiti troškove liječenja, a uz to imate pravo i na materijalnu odštetu?

- Tu prvostupanjsku presudu ljudi pogrešno prenose. Ništa mi još nije isplaćeno. Sada ćemo vidjeti što će biti u drugom stupnju. Ako presuda bude potvrđena, tek tada bi mi mogli platiti.

No, ništa vam zdravlje i vrijeme ne može vratiti.

- Ne mogu ni sada vjerovati da ne jedan, nego par doktora može napraviti takvu pogrešku.

Još pamti Tursku

Hrvatska je ovog ljeta osvojila srebro na SP-u. Progoni li vas još uvijek taj Beč i nesretni poraz od Turske u četvrtfinalu Eura 2008.? Je li ta vaša generacija u kojoj su bili Srna, Olić, braća Kovač, Šimunić... mogla napraviti takav uspjeh?

- Mogli smo i mi slično napraviti te 2008. godine, ali takav je nogomet, nije bilo sreće i zato nismo ni ušli u polufinale.

Je li Hrvatskoj sreća malo i vratila za to ovog ljeta s onim produžecima, penalima?

- Da, možda je to tako.

Moka mi je naredio da svaki dan otrčim deset kilometara

Kako napreduju pripreme za "Četiri kafića"?

- Moka mi je rekao da svaki dan moram otrčati deset kilometara! Moram se držati toga, moram opravdati poziv da me zove i dogodine ha, ha, ha. Mogu samo reći da je to fantastična akcija. Moramo svi pomoći, i navijači koji će doći, sponzori, donatori...

Hajduku treba strpljenja, zajedništva

Naš sugovornik je posebno naglasio da Hajduku treba – vremena.

- Znam kakva je situacija, ali Hajduku treba strpljenja. Saša Bjelanović je moj bivši suigrač još iz U21 reprezentacije. Bio je dobar igrač i prije svega dobar čovjek. Uvijek je bio fer prema svakome, pošten. Uvijek je bio sklon mladim igračima. Hajduku sada treba zajedništvo, ne da svatko gleda samo sebe. Cijelo vodstvo kluba, od vrha do struke mora biti jedno. A ako se i proda nekog igrača, neka klub onda ima nešto od toga, da se od tog prihoda onda nešto uloži u nove igrače. Jednog dana i u novi stadion...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet