Sport Domaći nogomet

glava u balunu

'Vatreni', poraz nije sudnji dan

glava  u balunu

Prošla je ova jedanaestodnevna stanka zbog obveza reprezentacije, vraćamo se non-stop završnici prvenstva Hrvatske. Tijekom narednih šezdesetak dana odigrat će se jedanaest preostalih kola kako bi se riješilo pitanje koji će klubovi uz Dinamo osigurati plasman u Europi, odnosno dobiti odgovor oko opstanka. Vrlo vjerojatno je da će izostati neki dramatični raspleti, koji bi mogli izazvati posebno zanimanje.

Radi se o tome da je Rudeš praktično otpisan, Istra 1961 bi trebala spas tražiti u doigravanju za opstanak, dok za kvalifikacije za Euroligu uz Rijeku ima nekih neizvjesnosti…Hajduk je, s trenerom Sinišom Oreščaninom, na najboljem putu da ispuni taj zadatak, koji je bio krajnje neizvjestan, do te mjere da su mudraci iz rukovodstva kluba čak tumačili kako plasman na europske scenu baš i nije imperativ…

Za naš nogomet je značajnije pitanje uspjeha hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za Euro 2020., pa otud poslije klimavog starta Srebrnih tolike rasprava i nastojanja da se nađu prava rješenja kako bi izabranici Zlatka Dalića nastavili svoju senzacionalnu seriju plasmana na završne turnire svjetskih i europskih prvenstava. Jer, neuspjeh bi imao pogubne efekte za naš nogomet. Doslovno tako.

Bjelodano je da smo se svi zajedno zanijeli na račun blistavog drugog mjesta naše reprezentacije, bolje je kazati ponijeli u stajalištu kako će kvalifikacije za Euro 2020. biti lako putovanje do završnog turnira. Sada nas ima koji se kritički osvrćemo u odnosu na činjenicu da se proteklih osam mjeseci utaman potrošilo, jer nam je trebao jedan poraz kako bi postali svjesni niza propusta, u prvom redu stručnog vodstva nacionalne momčadi.

Na neki način mediji su pridonijeli toj opijenosti uvjerenjem kako ćemo s lakoćom prošetati kroz kvalifikacije, što i nije neki grijeh, jer se optimistički oslikavala klima oko reprezentacije.

Odmah treba naglasiti da se ni u kojem slučaju ne dovodi pitanje položaj izbornika Dalića, vjera u njegove sposobnosti, jer se on itekako dokazao dosadašnjim radom osim što je izgleda ipak i njega prebacio taj uspjeh u Rusiji.

Uostalom, Dalić je svjestan svojih propusta kad je rekao:

- Preuzimam odgovornost za slab start u kvalifikacijama.

Logično je da je Dalić shvatio koliko je toga propušteno, odnosno koliko je nužno da izvede zaokret. A to mu baš i nije laka zadaća, čak se može zaključiti kako će taj zaokret biti teško izvesti osim u slučaju da se glavni igrači prenu i krenu odgovornije ponašati. Radi se o tome da Dalić baš i nema na raspolaganju neke naročite mogućnosti za osvježenje reprezentacije novim igračima. Od ovog kadra, koji je krenuo u kvalifikacije po meritornim ocjenama  učinka pozitivni dojam  ostavilo je samo par igrača kao što su Luka Modrić, Andrej Kramarić, Dejan Lovren, donekle i novajlija Borna Barišić, dok su prolazne ocjene zaslužili Ivan Rakitić uz dva novaka Josipa Brekala i Bruna Petkovića. Svi drugi su debelo podbacili.

Posebno je zanimljiva, od strane izbornika, napadno pozitivna ocjena, učinka Brekala, koji je pokazanom energijom naglasio kako se na njega treba računati. Tu ne treba pretjeravati, jer objektivno Brekalo nije rješenje za ulogu desnog beka ili desnog bočnog. Radi se o tome da je taj mladić do sada iskazivao isključivo napadačke kvalitete, tako da je upitna njegova mogućnost u defanzivnim zadacima. Uostalom, na onoj utakmici protiv Azerbajdžana kad se nalazio na njega prihvatljivim ofanzivnim pozicijama ipak nije bio posebno uspješan. Jednom je ta preorijentacija od napadača u beka u liku Marija Stanića dala rezultata, jer je on u karijeri igrao čak i stopera, pa se obzirom na njegovu  inteligenciju izvanredno snašao kao bočni igrač u rasporedu 3-5-2.

U toj potražnji za novim rješenjima svojevremeno je posegnuo Ante Mladinić kad je od tipičnog lijevog krila, pokušao Ivicu Šurjaka pretvoriti u ofanzivnog veznog igrača. To je bila situacija (finalni turnir Eura 1976.) u vrijeme kad je Dragan Džajić držao mjesto lijevog krila i kad je za Šurjaka trebalo naći mjesto u prvoj jedanaestorici. Protiv ondašnje SR Njemačke u polufinalu, dok je Šurjak bio vrlo koncentriran u novoj ulozi, pa je držao svoj položaj, Jugoslavije je povela s 2:0 da bi u nastavku došlo do potopa, to jest do poraza od 2:4, dobrim djelom i zbog Šurjaka, koji nije ima obrambenih afiniteta.

Taj poraz u Budimpešti ne može se tretirati kao sudnji dan Srebrnih, ali ostaje nažalost spoznaja da nam je taj poraz trebao kako bi shvatili koliko se toga propustilo. I to zato, jer nismo bili kadri naučiti što se sve događalo u Rusiji, pa se iz tih pobjeda nisu izvukle pouke i to u prvom redu od strane izbornika Dalića, ali i njegovih izabranika.

Ovo stanje donekle podsjeća na muke iz kvalifikacija za Rusiju 2018. kad su se svi, zajedno sa izbornikom Antom Čačićem, nadali kako će Modrić i drugovi proigrati u skladu s njihovim mogućnostima. Tada je trebao doći Dalić kako bi stvorio pobjedničku kemiju u čemu su mu pomogli najiskusniji igrači. Analogno toj situaciji treba vjerovati da će se baš oni trgnuti i u nastavku kvalifikacija postati uspješniji. Međutim, nije dobro kad se Dalić i drugi tješe kako će Hrvatska sigurno biti “barem druga“, to jest kad su krenuli u kalkulacije osvajanje bodova i tumačiti kako je za drugo mjesto dovoljno 13 ili 14 bodova.

Takav pristup je defetistički, ova hrvatska reprezentacija ima imperativ pokazati svoju snagu na superioran način, to jest osvojiti prvo mjesto u ovoj grupi.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet