Hajduk je dugi niz godina uživao ugled jedinstvenog modela škole nogometa, na temeljima nauka barba
Luke Kaliterne, što je početkom šezdesetih prošlog stoljeća obnovio
Biće Mladinić, a potpuno razradio, produbio, čak revolucionarizirao
Tomislav Ivić, genijalni formator mladih igrača. Iz tog inkubatora pokraj stare plinare nicali su igrači prvoligaške kvalitete; pazite, one lige, jugoslavenske, koja je bila među vodećima u Europi.
Uvjeti za rad bili su mizerni, čak bi se moglo tvrditi i smiješni: betonski dvor sa stoljetnom murvom u sredini, uski trak garbuncina uz teren iza južnih vrata, te trokutasti prostor iza istočnoga gledališta, zvan pišarjola, jer su gledatelji tu uza zid tijekom utakmice praznili svoje mjehure. I da, Ivić je kat...
