Rijeka je u drugom poluvremenu imala rijedak privilegij (protiv Hajduka) - usporiti ritam te se dozirati za novi mikrociklus koji će, doduše, biti nešto lakši (dvaput Vikingur, Istra, Split) od prethodnog (dvaput Mađari, Dinamo, Hajduk, Zagreb).
Splićani su se, također, donekle konsolidirali u drugom poluvremenu, ali nakon onakvih 45 minuta gotovo sve bi bio - korak naprijed. Obrana u onakvom sastavu ( Nižić čuva Sharbinija?!) na Kantridi je izgledala prestrašeno, nesigurno i presporo, no to je najmanje riječki problem. Treneri su čuđenje u svijetu, da parafraziramo poznati stih A. B. Šimića...
Tudoru se jedna stvar mora priznati, Hajduk je na Kantridu došao igrati nogomet. Prilično hrabro, s obzirom na inferiornost u kvaliteti kadra. Mogli su se, što bi bilo mnogo pametni...
Splićani su se, također, donekle konsolidirali u drugom poluvremenu, ali nakon onakvih 45 minuta gotovo sve bi bio - korak naprijed. Obrana u onakvom sastavu ( Nižić čuva Sharbinija?!) na Kantridi je izgledala prestrašeno, nesigurno i presporo, no to je najmanje riječki problem. Treneri su čuđenje u svijetu, da parafraziramo poznati stih A. B. Šimića...
Tudoru se jedna stvar mora priznati, Hajduk je na Kantridu došao igrati nogomet. Prilično hrabro, s obzirom na inferiornost u kvaliteti kadra. Mogli su se, što bi bilo mnogo pametni...