Vozin doma, guslin u koloni i vrtin film utakmice. U glavi mi scena Ante Ercega kako uz ovacije izlazi s terena, tribine se tresu od skandiranja "Ante! Ante!", a Ante ne zna di goni. Grli suigrače, grli i ljubi trenera Carrilla, grli i ljubi svih od reda na klupi. I svi oni njega grle i ljube ga. Neće zaboravit dok je živ.
To mi je nekako bila najlipša slika utakmice. Od svih lipih. Jača i od golova. I emotivnija. I onda mi kroz glavu proleti flešbek od prije četiri lita...
... ima od toga četiri godine. Lito je 2013., ja na Žnjanu, ja i milijun drugih koji nemaju ni barke ni vikendice za pobić od izluđujućih gužvi, pari da je vjerski ritual na rijeci Ganges a ne plažica na Žnjanu. Od sunca i svita pobiga san u ladovinu kafića, pravno ili bespravno podignutog baš me briga, tako mi ...
StoryEditorOCM
Hajdukkomentar urednika
Ante je virova u sebe i ispliva tamo di mu je i misto! U heroja Hajduka i junaka Torcide!
5. kolovoza 2017. - 21:30
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?