Sport Hajduk

nećemo posustati

Tajnik Našeg Hajduka osvrnuo se na rad Udruge i komentirao razne optužbe uz njeno djelovanje

nećemo posustati

Tajnik udruge Naš Hajduk Ivan Rilov na svom Facebook profilu pred izbornu skupštinu Našeg Hajduka osvrnuo se na dosadašnji rad udruge te je raščlanio mnoge optužbe vezane uz njihovo djelovanje. U svom podužem postu dotakao se svih tema vezanih uz Naš Hajduk.

Kako je sam Rilov kazao "Tko se opravdava, taj se i optužuje" na svojevrstan stendhalovski način iznio je svoju priču, bez namjere da bilo koga oprtužuje ili da se opravdava.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

- Oće ti (Naš) Hajduk dat jist? To je valjda pitanje koje sam najviše puta u životu čuo. Neće. Doduše, dao mi je pit. Od Hajduka sam u otprilike 6 godina volontiranja dobio čašu čaja. Eto, dao mi je pit, ne mogu reć da nije. Šalu na stranu, nekidan smo Ivan i ja komentirali s našim gospođama, kako smo svaki put, kao prema nekom dogovoru (kojeg nikad nije bilo), na svakom sastanku u klubu redovito odbijali kavu, sokove, štogod se već nudilo, i uvijek, ali baš uvijek prihvaćali samo vodu. Naravno da to nije bitno niti mi je cilj time ukazivati na to koliko smo mi ispravni i tako to. Ali je uistinu indikativno.

Vodim se ovom Stendhalovom(neki je pripisuju i drugima, nebitno) gore otkad sam je pročitao, valjda prije 25 godina. Svako opravdavanje pred neutemeljenim optužbama koje se sastoje od najobičnijih (ili najneobičnijih) laži, držao sam i držim ničim drugim doli samo davanjem legitimiteta tim optužbama i njihovim autorima. Međutim, nekad je potrebno izaći iz okvira svojih razmišljanja, za potrebe neke 'šire slike', u našem slučaju – edukacije, ali u nekim slučajevima i razuvjeravanja ljudi od prijesnih laži kojima se nabacuje na nas. Pa ću se ususret svom odlasku s funkcije tajnika udruge osvrnuti na objede koje nam se najčešće spočitavaju i (po ne znam koji put) ponoviti neke stvari. Za dobro ljudi koji dolaze iza mene, ako ništa drugo.

Nitko se nikad od početka rada udruge nije okoristio ni na koji način (kao ni itko od članova naših obitelji), osim što je stekao prijatelje za život i postao boljim čovjekom. No to ionako nije ono na što ciljaju oni koji nas optužuju za izvlačenje ovakve ili onakve koristi. Također nitko od nas iz šireg vodstva Udruge nije član nijedne političke stranke niti na ikoji drugi način politički aktivan.

Udruga ima 6 zaposlenih od kojih su dva i pol na proračunu EU projekta za vrijeme njegovog trajanja, preostali u Odjelu za članstvo. Dodatno, dvije osobe su na stručnom osposobljavanju u udruzi (SOR) i njima naknadu isplaćuje država. Po potrebi putem student servisa angažiramo studente za vrijeme povećanog obujma posla u Odjelu za članstvo. Svi djelatnici su u udruzi zaposleni nakon provedenog javnog natječaja.

Posebno su nebulozne i redikulozne 'optužbe' kako udruga 'uzima (upiši po želji) % novca od članarina' te je to dokaz nečeg nelegalnog ili nemoralnog. A odakle bismo trebali isplaćivati plaće zaposlenicima? Ili plaćati troškove rada Odjela za članstvo? A propos brojeva, naše financije su javno dostupne i pregledne.

Pa da nastavimo s članstvom. Nakon pretvorbe Hajduk odustaje od članstva i te 2009. godine od više tisuća članova(ne zna se točno koliko) ima prihod od 7474(slovima: sedam tisuća četristosedamdesetčetiri) kune! Za usporedbu Hajduk danas na godišnjoj razini od članarina raspolaže s cca 3 milijuna kuna. Nakon što je Hajduk odustao od članstva, NH bez ikakve infrastrukture reaktivira članstvo 2011. godine i svaki član koji uplati članarinu NH-u automatski postaje i član Hajduka u dogovoru s klubom. Novac od članarina od samog početka do dana današnjeg ide izravno na račun Hajduka i klub s njim raspolaže odmah. Do početka 2016. NH je novac od članarina donirao klubu, a od 2016. ga posuđuje klubu u namjeri da ga nikad ne traži natrag, nego da ga pretvori u novoemitirane dionice prilikom eventualne dokapitalizacije. Također, 2016. je NH preuzeo Odjel za članstvo. Opravdanost te odluke vidi se u skoku članstva s 15 na 35-40 tisuća članova u predstojećim godinama što je Hajduku donijelo znatno više novca i mnogo ozbiljniji sponzorski potencijal. I konačno, ono što se redovito zaboravlja – a to je sama suština odluke da se novac od članarina više ne donira nego počne posuđivat: razlog je samo jedan – da zaštitimo aktualni model funkcioniranja kluba po kojem članovi biraju NO, što je jedino moguće ako steknemo vlasništvo nad klubom. U vrijeme dok nismo bili vlasnici dionica koje smo kasnije kupili od Tommyja, ovo je bio primarni plan stjecanja dionica Hajduka.

Tvrtka Tommy je NH-u dionice prodala samoinicijativno. Ne da nije bilo nikakvih upita s naše strane, kamoli pritisaka, a pogotovo, kako se bezočno laže – prijetnji, nego smo bili iskreno iznenađeni, čak šokirani Tommyjevom ponudom kad nam ju je iznio.

Tvrtka Tommy je odlučila donirat određenu sumu novaca udruzi, opet isključivo samoinicijativno, bez ikakvih upita ili pritisaka s naše strane. Nije istina da bez te donacije ne bismo bili u stanju platit godišnju ratu istoj tvrtki.

Sve što o gospodinu Mamiću i njegovoj firmi mogu reći jest da su prema Udruzi uvijek bili iznimno fer i korektni.

Glasati na izborima mogu samo članovi Udruge, bilo da su članovi po bazi NH ili DPH-ova koji imaju ugovor potpisan s NH. Članovi kluba koji nisu članovi NH ne mogu glasat na izborima za NO. I uistinu ne vidim što je logičnije od toga. Ako je jedini cilj postojanja Udruge zaštitit model po kojem članovi biraju NO, a ti ne želiš bit članom te udruge, logičan je zaključak da ne podržavaš taj model. Zašto bi onda glasao na izborima? Čak ako i podržavaš ideju, ali imaš zamjerki na model ili rad Udruge, onda se fino učlaniš i iznosiš svoje zamjerke i tražiš promjene tamo gdje je za to mjesto – na skupštini udruge.

Naša borba za pravedniji hrvatski nogomet nikako nije sukob sjevera i juga – to je totalni idiotizam. Borba za pravdu i čiste odnose nema veze sa zemljopisom. Radi se, vrlo jednostavno, o sukobu navijača koji žele čist nogomet i naprosto - kriminala.

U našim medijskim istupima ne želimo pridonositi histeriji koja se u određenim situacijama stvara, često i svjesno, rekao bih. Konstantno propitujemo i analiziramo naš pristup medijskom istupanju i pokušavamo iznać najbolji način za obratit se javnosti.

Nismo nikakvi elitisti, niti smo zatvoreni, to su gluposti. Nije mi jasno kako možemo biti zatvoreni ako redovito organiziramo na desetke tribina diljem zemlje, pa i inozemstva, skupštine, ćakule, susrete s DPHovima s kojima smo i inače u stalnom kontaktu. Usljed želje da komunikaciju s članovima dignemo na još višu razinu kreiran je i članski forum, a često objavljujemo i pozive svima koji su zainteresirani za volontiranje da nam se jave i pridruže. I stvarno, nikad nas nije bilo više. No, stalno gledamo kako stvari učinit još boljima, pa primjerice sada članove na skupštinu pozivamo i mejlom, a planiramo i još detaljniju razinu komunikacije s članovima za ubuduće. To da smo štreberi u zemlji u kojoj nerijetki ozbiljno misle da je Zemlja ravna ploča, a Darwin pisac basni – nam je kompliment.
Nikad nitko iz vodstva Udruge ne znam da je prema ikome bio neugodan ili, kako nam se zna spočitavati – imao napadan i agresivan stav prema ikome tko je nešto kritizirao, pa i ako su kritike bile neutemeljene. Morate shvatiti da vodstvo udruge ne može biti odgovorno za ponašanje svih skoro 40 000 članova. Te da konstantno propagiramo civiliziran i konstruktivan dijalog.

I za kraj – najčešći prigovor: pitanje odgovornosti NH za stanje u klubu. Ja uistinu ne znam koliko puta sam ponovio da NH ne upravlja klubom. Stvarno - ne upravlja. NH organizira izbore za NO kluba, i prati rad kluba te svoje osvrte na rad istog iznosi tamo gdje je za to i mjesto - na skupštini Hajdukovih dioničara kao vlasnici 24,53% dionica. I to je to.

Kakva je moja odgovornost ako Hajduk igra loše, na razini igrača? Jesam ja na terenu i udaram loptu? Kakva je moja odgovornost na razini trenera? Oću ja birat ekipu, postavljat taktiku? Kakva je moja odgovornost na razini sportskog direktora? Dovodim li ja igrače i trenere? Kakva je moja odgovornost na razini predsjednika uprave? Biram li ja sportskog direktora ili sudjelujem i u odabiru trenera? Kakva je moja odgovornost na razini NO-a? Biram li ja predsjednika uprave i pratim li njegov rad?

Dobijam bezbrojne poruke ljudi koji su uvjereni da Hajduk funkcionira tako da Udruga 'usmjeri' klub u nekom pravcu. To ne ide tako, to je suludo. Ili da budem posve plastičan. Da sam ja imao operativne ovlasti, od 10 igrača koje smo doveli, ja ih 8 ne bih bio doveo, ali bih imao njih 5-6 iz B ekipe u prvoj. Da sam ja birao, od zadnja 4 sportska direktora ne bih izabrao njih 3. Slično mogu reći i za Predsjednike uprave, pa i za nadzornike kad bih ih ja birao. Moji odabiri uopće ne moraju biti ispravni, sasvim je moguće da bi s njima bilo gore stanje u klubu nego je sada, no to nije poanta. Poanta je da to što bih ja bio napravio – nije bitno! Nego je bitno da NH u sustavu funkcioniranja kluba ima svoje mjesto i ono je jasno. A to što se nekima to mjesto (organizacija izbora i djelovanje na skupštini dioničara) ne sviđa, znači da problem nemaju s ljudima koji vode NH, nego sa samom idejom projekta. Naprosto ne podržavaju projekt. Oni žele nešto drugo. I to je sasvim legitimno.

Međutim, ključno je shvatiti da je za ovaj projekt krucijalna važnost sustava i procedure. Zamislite kaosa ako NH krene bistriti koje igrače dovesti, trener o marketingu, NO o taktici, predsjednik uprave o vlasništvu... Ako mi ne vjerujemo da možemo izabrati NO koji može kvalitetno izabrati CEO-a, koji može kvalitetno izabrati SD-a, koji može kvalitetno izabrati trenera, koji može kvalitetno selektirati igrače – onda ovaj projekt nije za nas. I da vas koji tako mislite razočaram – bolje od ovog što Hajduk ima, civilizacija nije smislila: demokratski izbori i dioničko društvo. Ti društveni i ekonomski sustavi dokazano daju najbolje moguće rezultate. Ali samo ako se njihove zakonitosti poštuju. Sustav nije sustav i garantira neuspjeh ako ćeš ga ti poštivat dok ide dobro, a kad krene loše, počneš se miješati i uplitati. Tim više ako je podloga želje za uplitanjem garnirana neznanjem, što najčešće i jest. Ono što je najbitnije jest da na svakoj razini mora postojat i postoji mehanizam koji omogućuje promjene koji se u svakom trenu može pokrenut. Na koncu, uzmite u obzir i samo društvo, model uređenja parlamentarnih demokracija danas u svijetu pa i u nas – čujete li koga kako zaziva ukidanje izbora jer nije zadovoljan stanjem u državi i radom njenih institucija ili same vlade. Ne, sustav se ne ruši, već ga se propituje i analizira iznutra nastojeć ga unaprijediti. Ja kao izazov za udrugu vidim pokušati iznaći način evaluacije rada pojedinih nadzornika, a ne da ih se isključivo promatra kao jedno tijelo, iako svi znamo da među njima, kako u prošlom tako i u ovom sazivu, postoje velike razlike. Problem je u tome što nam je manevarski prostor ograničen institutom poslovne tajne i Zakonom o trgovačkim društvima.

I, kako je to zanimljivo - koliko je kritičara, a nijedan, ali doslovno nijedan da se sa svojom listom kandidira za vodit Udrugu.

Nedavno sam dao intervju DP-u i od mora svakakvih pitanja koje sam dobio, jedno mi je ostalo u glavi: smatrate li da ste podbacili u edukaciji o projektu i značenju projekta NH pošto danas vidimo da velika većina ne razumije razliku između NH, NO Hajduka i uprave?

Mislim da sam krivo pristupao ovom problemu. Sama činjenica da ga nazivam problemom već je bitan pomak u razmišljanju. Uvijek sam to gledao kao usputnu poteškoću. Poteškoću, ali usputnu. Čak ne kao problem. Nisam to 'vidio' pored svega ostalog čime smo se bavili u kontekstu kluba. Nerviralo me što ljudi to ne shvaćaju uz toliko ponavljanja i objašnjavanja. Što više razmišljam čini mi se da je taj nedostatak educiranosti i informiranosti javnosti zapravo jedan popriličan problem sam za sebe s kojim se susrećemo i koji nam otežava rad, te zaslužuje nepodijeljenu pozornost. To i dalje ne znači da smo mi ekipirani da ga rješavamo, kao ni da smo mi ti koji bismo ga uopće trebali rješavati. Jer tu se ne radi samo o funkcioniranju Hajduka, nego općenito o funkcioniranju raznih društvenih mehanizama i, u konačnici, građanskom aktivizmu i civilnom društvu. To je stvar škola i obrazovanja, što, isto tako, ne znači, ako kažemo da je to problem škola, a ne naš – da će taj problem nužno nestati i riješiti se. Ovo je svakako stvar za razmišljanje. Koliko god bila dodatni uteg, toliko nam se po tko zna koji put daje do znanja da smo svojim djelovanjem dobrano izašli izvan okvira samog sporta, htjeli to ili ne, što nam na leđa stavlja dodatni uteg odgovornosti. Uteg ali i izazov, a mi volimo izazove.

Daleko od toga da smo uvijek u pravu i da su svi potezi koje povlačimo ispravni. Ali ne mogu prihvatiti kritike samo radi kritike, neosnovano ili nepovezano. Ako govorimo o odgovornosti udruge, ne možemo pričati o rezultatima ili transferima ili marketingu. Ali možemo o organizaciji izbora ili mehanizmima koji su nam na raspolaganju unutar sustava da još pomnije pratimo i kontroliramo rad kluba. Sve ostalo nije model NH. Za sve kritike, objede, prijedloge – ljudi, dođite na skupštinu, ona je srce udruge, mislite svojom glavom, pitajte, analizirajte, gnjavite, upirite, to je vaša udruga, udruga svih nas, a ne moja ili nekog upravnog odbora udruge. Ako mislite da radimo loše, mijenjajte nas! Mehanizme imate.

Na koncu, nemojmo zaboraviti na kome je ultimativna razina odgovornosti za klub – na svima nama, članovima koji biramo NO. Ne želimo imati ovce od navijača koji ne koriste vlastitu glavu i samo čekaju da nam drugi riješi naše probleme. Želimo ljude koji će znat razmišljat svojom glavom, koji neće skakat na svaku ćakulu i koji će prepoznat odgovornost koju imaju za klub, na onoj svojoj razini – da proanaliziraju kandidate i odaberu najbolje za Hajduk.

Pitaju me zadnje vrijeme često - može li uspjet ovaj model. Ja stvarno ne mislim da može uspjet. Ja znam da može. On je već dao strašne rezultate, samo još ne na nogometnom terenu. Ne može kvalitetan i ustrajan rad ne uspjet. Može rezultat izostat jednom ili dvaput, ali treći put neće sigurno. Preduvjet je da poštujemo sustav i vjerujemo u njega. I da svak unutar sustava radi pravi posao, počev od nas navijača-članova pa sve do nogometaša na terenu. Nedavno sam razgovarao s jednim uglednim i časnim članom našeg društva čije sam ime zamoljen ne spominjati. Rekao mi je – svaki put kad netko krene govorit kako ovaj model ne valja i treba ga gasit ili kad vas miševi kojima je, dok je udruga spasila klub i sad kupila 25% dionica, organizira izbore, izlobira Zakon o sportu i još svašta nešto, krajnji domet tipkanje iza ekrana, e kad vas ti krenu vrijeđat , zapamti dvije stvari: samo ih smješkom otpuhnite jer vas ne mogu dodirnut, a projekt NH je najbolje što se ovoj zemlji dogodilo od kraja rata. Ne smijete posustat.

Nećemo posustat.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk