Sport Hajduk

veliki intervju

Vančo Balevski: Hajduku ću dovesti pojačanja iz Makedonije

veliki intervju

Vančo Balevski opet u Hajduku. Došao je u Split poslije dosta vremena, nije da nije bio desetljećima, svrati tu i tamo. Kad dođe, odsjedne u Bakotićevoj ulici kod Gusara, tamo gdje je stanovao i 1975. godine kad je bio zvijezda prijelaznog roka.

Sprijateljio se s tadašnjim stanodavcima pa oni ponekad dođu do njega u Skoplje, a on svako toliko navrati pod Marjan. Sa suprugom Snežanom. Djeca su već odavna svojim putem.
Sad je imao i poseban motiv, želju:

– Htio bih biti Hajdukov skaut za Makedoniju. I za Kosovo, mogu mnogo pomoći, dolje ima puno dobrih igrača, da ne nabrajam. Ima Hajduk i svoje veze, ali i ja sam tu. Volim Hajduk otkad sam došao 1975. i osjetio emociju koja traje zauvijek.

Balevski (71) je danas sijed gospodin, a došao je u Hajduk kao veliki ulov Tita Kirigina i Jere Burazina te 1975., zajedno s Borišom Đorđevićem iz Bora. Hajduk je bio uzastopni prvak države i - prvak prijelaznog roka. Svi su se hvatali za glavu, Hajduk ih je opet preveslao.

Bio je u Poljudu:

– Zakazao sam razgovor s predsjednikom Huljajem, nadam se i suradnji. Tu sam da pomognem, ukažem na talente. Mogu biti od koristi.

U Splitu ima Petra Lovrića s kojim je redovito u kontaktu, ima i veterane suigrače koji su mu se razveselili. Vančo je uvijek širio dobre vibracije. Potražit će Šurjaka na Vidilici, raspituje se za Peruzovića, ovoga i onoga, za sve. U klubu ga je dočekao Jurica Gizdić, časnik za odnose s veteranima.

Gledao je Hajduk protiv Osijeka, nije donio sreću:
– Nismo igrali dobro, očekivao sam više. I to je razlog da skrenem pažnju na neke talente kod mene, očito fali igrača.

Balevski se bavi i školom nogometa za dječake u Skoplju, veliko je makedonsko ime, što su nekoć kasnije bili Pančev, Pandev.

– Bio sam tražen u prijelaznom roku, kapetan Vardara, “desetka”, nije da se hvalim, ali svi su me veliki tražili, mogao sam birati. A ja sam odabrao Hajduk, jer je bio najbolji. Pojam kako su igrali. Bilo je to zgodno kako se dogodilo.

Ispričajte nam. Volimo fragmente iz Hajdukove povijesti. I vi ste dio zlatne Ivićeve generacije sedamdesetih, nutkamo ga.

– Vardar je gostovao, jedva nas je Hajduk dobio, 1:0, baš sam igrao dobro, u špicu... Izlazimo s terena onako mokri od znoja, a Jurica Jerković me zagrli i kaže, Vančo, koliko još imaš ugovor, što treba da dođeš u Hajduk? Pitajte u Vardar, kažem ja, imaju obavezu da me puste. I mi se iste večeri vraćamo avionom za Beograd, pa dalje u Skoplje, takva je ruta. U avionu vidim ja Gojko Škrbić, Hajdukov tajnik. Izlazimo u Beogradu u drugi avion, a za nama i Škrbić. Sve do Skoplja. Poslao me Tito po tebe, šapne mi. Ujutro je došao u Vardar i počeo odmah pregovore. Shvatio sam da je Tito Kirigin organizirao sve iste večeri. I da mi Jerković priđe i sve dalje.

I kako je bilo dalje?

– Vardar je pitao 120 milijuna onih dinara obeštećenja. Koliko je to bilo? Pa, mogao si da kupiš tri-četiri trosobna stana. Kaže Škrbić mnogo je. I onda im zaprijeti. Znate, Hajduku Vardar ne treba, ali trebat će Vardaru Hajduk, pa se vi mislite! Da, tako je bilo, zaprijetio je! I onda Vardar spusti obeštećenje na pola, nekih 60 milijuna dinara i da se dođe igrati prijateljska utakmica u najjačem sastavu. Znate, nisu nikad tu partiju odigrali, ali dodali su još nešto para. Hajduk je bio mnogo jak.
Ivić ispred svog vremena

Ali, igrali ste malo u odnosu na reputaciju. Ivić vas nije puno stavljao, a publika se pitala...

– Za mene je Ivić najbolji trener, ispred svoga vremena, moderan, tražio je da se puno trči. Pitao sam ga zašto me ne stavlja, a on mi je rekao trči Vančo, trči. Kad budeš trčao za svojim igračem u obranu, onda ćeš više igrati. Prihvati da čuvaš igrača i igrat ćeš mi stalno. Nema to ‘ko će da igra, a ‘ko će da se bije!? Treba jedno i drugo. Eto zato stavljam Luketina, a ne tebe, rekao mi je Ivić.

Ipak ga spominjete po dobru?

– Po najboljem! Za moj pojam tih godinu i pol u Hajduku sam naučio o “fudbalu” više nego prije i kasnije. A igrao sam i u Njemačkoj kasnije, za Karslruhe, znao biti i u momčadi kola. A Bundesliga od svjetskih prvaka iz 1974. godine, Hoennes, Overath, Netzer, Wimmer, Flohe, sve vezisti svjetske klase.

Niste mogli puno igrat u Hajduku kad je tu bio Jurica Jerković, neprikosnoveni “fantazista”, rekli bi danas?

– Znate kako, Ivić me zagrlio i rekao. Jerković je naš kapetan i najbolji igrač. Kako da te stavim? Da sad Jerković dođe u Vardar, a ti si tamo kapetan i najbolji igrač, bi li Jerković igrao u Vardaru prije tebe? Ne bi. E pa, tako je i ovdje. 

Bili ste strpljiva rezerva?

– Pa, pitao sam kad ću i ja da se pokažem... Moj je broj bio 14. Prva rezerva, ha, ha, ha... Ušao sam u igru u finalu kupa protiv Dinama u Beogradu, Šurjak je u produžecima ubacio nekako loptu u gol kraj Miljkovića za pobjedu 1:0, a ja sam taj koji se odmah za loptom zaletio i objesio o mrežu. Ima film. Evo, tu sam i ja na slici s peharom – u Ivićeva smo Nostradamusa, plovimo po zidovima sjećanja u kafiću Amarcorda, upiremo prstom u uspomene.

– Pa kako je to Ivić umro? - pita Vančo.

A kako... Ima već više od sedam godina... - žalimo zajedno za najvećim od najvećih.
Ne možemo, a da se vratimo na famozno zadnje kolo 1976., Hajduku treba pobjeda protiv Beograda na Karaburmi za treću uzastopnu duplu krunu, a ostaje samo 1:1. U Ljubljani sudac Maksimović (iz Novog Sada op. a.) produžuje, Bjeković daje gol za Partizan i ode san o još jednoj tituli.

– I dan danas žalim za tim. Znate, mi smo bili sigurni da ćemo dobir utakmicu. Bili smo moćni. Mi ćemo to pobijediti, mislili smo. Ali, nije išlo glatko, nisu nam dali penal, poništili gol. Bilo je 1:1, a u Ljubljani 0:0 i mislili smo da je i to dosta.

Nije bilo dosta?

– Maksimović produžio, Bjeković zabio... Pred kraj na Karaburmi pamtim kako je Ivić utrčao u teren da nešto govori, raspoređuje, sudac (Ihtijarević iz Sarajeva op. a.) ga je istjerao. Pusti me, govori mu Ivić, ja sam kapetan broda, a on zadnji napušta komandni most, vikao je sucu. Znate, nisu nas suci mazili, protiv Partizana, ovdje na Starom placu ja sam zabio gol, poništio ga je sudac (Bracanović iz Titograda, op. a.) da je bio ofsajd, ma kakvi, iz gužve, iz bliza. To smo izgubili sa 0:1, zabio je Aranđel Todorović, pamtim k’o sad i na kraju je i taj bod nedostajao na kraju.

Ali, tukli ste Partizan sa 6:1 na proljeće?

– Uh, to je priča. Oni su imali Iliju Zavišića najbolje desno krilo u državi. I kaže Ivić Šurjaku ti si danas lijevi bek i čuvaš Zavišića, a mi igramo bez lijevog krila! Izludili smo Partizan, nisu znali tko što igra. Vikao je Predrag Tomić svome treneru, gdje ću, nema Šurjaka, koga da čuvam?! Nisu znali odakle im opasnost stiže. Zabio je i Buljan, sa 40 metara Ivančeviću... – vratio nas je Balevski u zlatno doba Hajdukova “Hollywooda”.

‘Neka što prije uđemo u Europsku zajednicu’

Onda Sjeverna Makedonija, da ili ne? Je li neugodno pitanje? Ne pita se za koga glasuješ?

- Pa, nije neugodno, ali što da kažem. Ja sam od onih koji bi željeli da uđemo što prije u NATO i Europsku zajenicu, računaš bit će bolje, doći će novac, investicije, a tko zna... A sad, nije lako ni mijenjati ime. Volio bih da generacije koje dolaze žive bolje, pa sad kako to izvesti...

Odigrao partiju života protiv Slobode i otišao u Karlsruhe

“Dolaze iz Karlsruhea da me gledaju i stave me u tim. Da me prodaju. Ja odigram partiju života, dva sam gola dao, pobijedili smo 4:0 Slobodu iz Tuzle, a trener je već bio Mićo Duvančić. Kaže mi Kirigin, igraš, ali, znaš, oni još nisu došli. Kasni avion. Ja sam dao sve od sebe, sretan da uopće igram. Poslije utakmice uđe Kirigin u svlačionicu, mi svi u bazenu i pita on sve: “A što ćemo s našim Vančetom?” 

- Ne dajmo ga, on je naš - povikaše svi... Nijemci stigli u 15. minuti, sve vidjeli, pa smo navečer otišli u hotel Marjan i tamo se sve dogovorili. Tako sam u Hajduku proveo niti godinu i pol, ali sam uživao u velikom nogometu za cijelu karijeru. Žao mi Eindhovena i titule prvaka, ali barem sam kup osvojio.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk