Sport Hajduk

junak pobjede

Rijeka snova: 'Prva želja je bila igrat za Hajduk, druga popet se na Sjever i zapivat s Torcidom'

junak pobjede

Kada Splićanin u 21. godini za balunom još trči u dresu Dugopolja, u 99,9 posto slučajeva je to znak da će ona najveća njegova nogometna želja, da se najljepšim poslom na svijetu bavi u dresu voljenog Hajduka, ostati tek pusta želja. 

Onaj 0,1 posto zove se – Stanko Jurić. Junak spektakularne pobjede nad Rijekom i Torcide. Nakon što je pogotkom, pogođenom stativom, gredom, asistencijom za drugi gol, sudjelovanjem u akciji kod trećeg i, da se modrićevski izrazimo, “predasistencijom” za četvrti gol (rastvorio je obranu gostiju) bio prvo ime na terenu, nakon susreta je bio i na tribinama.

Kada je poveo pjesmu, navijanje. Kako je jedna danas pokojna legenda Hajduka pogodila u srž konstatacijom – emocije su zajebane. Hajduk je pobijedio Rijeku, a Jurića, u mlađim, tinejdžerskim danima gorljivog navijača “bijelih” (Torcida Pujanke), su potom pobijedile emocije. U utakmici koja je bila kraj bajke Stanka Jurića. Mladića koji je lani, tek sa 21 godinom prvi put došao u Hajduk.

Nogometna bajka

- Prva mi je životna želja bila zaigrati za Hajduk i to na punom Poljudu, a druga da se popnem na Sjever i zapjevam s navijačima. Ostale vam želje neću reći, ha, ha. Atmosfera je bila sjajna. I kad vodimo i kad gubimo, navijači su uvijek tu uz nas i hvala im na tome – poručio je Jurić nakon subotnjeg šoua “Nogometne zvijezde pjevaju” na Poljudu.

Veznjak “bijelih” zbog svoga jednostavnog, prirodnog pristupa i nastupa ponekad nešto i “bubne”, napravi što bi možda bilo bolje malo upakirati u celofan ili preskočiti. Nije samo uletio na sjever. Pamti se i njegova izjava jesenas kad je Hajduk bio sedmi kako je to sramota i da “dosta igrača nije svjesno u kojem klubu igra”. Međutim, kako igra tako se i ponaša i govori izvan terena, otvoreno, srcem, ide ako treba glavom kroz zid. Nema glume. Pa nekad i na vlastitu štetu.

A zapravo bi ova utakmica trebala biti tek početak Jurićeve nogometne bajke, priče momka sa splitskih Pujanki koji je prvi put dres Hajduka obukao u 21. godini. Onda kada je za većinu nogometnih sveznalica već bio prestar za talenta, kad su mnogi govorili da je došao igrač koji nije bio ni u Dugopolju među najboljima.

Po dolasku se prošle sezone morao probijati kroz drugu momčad, a njegov broj na dresu na početku ove sezone (24) uz posvetu pokojnom djedu sugerira i poziciju s koje je startao u lov na mjesto u momčadi. Koje je subotnjim izdanjem valjda zacementirao, na neko vrijeme...

- Najvažnije mi je da pomažem momčadi. Nemam problem s tim da ulazim s klupe ili manje igram. Najvažniji je Hajduk – kazao je nakon susreta Jurić. 

Došao je tiho...

Početkom prošle godine, nakon što je prošao pripreme s Hajdukom kao probu, tada 21-godišnji Jurić, dotadašnji kapetan drugoligaša Dugopolja, potpisao je ugovor s “bijelima”. Stigao je u tišini između dolazaka Gyurcsa, Filipa, povrataka Caktaša i Tičinovića. Došao je na mala vrata, i odmah su mu pokazana druga, ona za kaljenje u Hajduku II u kojem je proveo sljedećih pola sezone. Pod paskom sadašnjeg trenera prve momčadi “bijelih” Siniša Oreščanina. 

A na startu ove sezone je, kako je sam kazao, bio u hijerarhiji osmi veznjak. No, neki su otišli (Savvas, Kožulj, T. Bašić, Radošević) pa je poslije ozljede Beširovića u ogledu protiv Slavije u Sofiji dočekao neočekivani debi. Odmah je zabio (pobjeda 3:2). Potom je dao gol i u idućem susretu Lokomotivi na Poljudu. Od tada je malo igrao u početnoj postavi, malo više ulazio s klupe. 

Potonji scenarij je bio najčešći od kada je na klupu sjeo Oreščanin, trener koji je preporodio Hajduk. Dapače, protiv Dinama je zaigrao tek pet minuta, a protiv Osijeka nije bio ni među 18. No, u posljednja dva susreta, pobjedama nad Lokomotivom i Rijekom, Jurić je bio starter. A nakon posljednjeg bilo je suvišno treneru uvijek nezgodno pitanje zašto ne kreće od prve minute nogometaš Manchester Cityja na posudbi u Hajduku.

Jurić je išao okolnim, težim putem. Dalmatinac, zatim Adriatic gdje je igrao desnog beka, pa sedam godina Dugopolja. Za mnoge je stvari, kaže, sam kriv jer do kadetskog staža nije nogometu pristupao ozbiljno koliko je trebao. Više je, kako nam je govorio, bio navijački đir.

‘Ako netko napravi deset ponavljanja - ja ću dvanaest’

- Tako je bilo i kada sam došao u Dugopolje u seniore, trener mi je rekao da sam 25. igrač. No, znam da se rad i trud isplate. Ako netko napravi deset ponavljanja, ja ću napravit’ 12 da bih bio bolji – objasnio nam je jednom prilikom svoju nogometno-životnu formulu uspjeha uporni Jurić. Nije ga zaustavila ni prometna nesreća koji je u veljači imao u Splitu (nije krivac).

Tjedan kasnije bio je na klupi u ogledu s Goricom. Nogometno Stanko juri polako. Ali stiže tamo gdje mu je mjesto. I šalje poruku hajdukovcima, ali i drugim momcima u Dugopolju, Solinu... svugdje po Dalmaciji, da uz pravi pristup ništa nije nemoguće i nikad nije kasno za ispunjenje snova. Rijeke snova. 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk