Sport Hajduk

nije sve u dojmu

Meta kritika od prvog dana na klupi: Hajduk je prvi i stoga trener zaslužuje malo više respekta

nije sve u dojmu

Damir Burić zaslužuje ipak malo više respekta.

Neka je u ogled s Varaždinom ušao nakon rezultatom i igrom mršavih 1:1 u Puli, Burićev Hajduk je utakmicu ušao i kao prvoplasirana momčad lige. Naravno, ne zaboravljamo da Dinamo ima i utakmicu manje kojom može preteći “bijele”. 

A na predstavljanju momčadi u subotnjem susretu dočekan je Burić mlitavo, tiho, tako da su tu i tamo aplauz i pokoji zvižduci u toj tišini odigrali gotovo pa neriješeno. A na kraju su poslije očekivane pobjede nad fenjerašem “bijeli” ispraćeni skandiranjem: “Šampioni, šampioni”.

Dijametralno suprotno s obzirom da je i na početku i na kraju utakmice Burićev Hajduk bio i ostao prvi. No, i bez obzira na to sve Burića se - “ne doživljava”. Neki bi dodali i – kao neke druge.

Najjednostavniji i najtočniji odgovor je da je to Split, Hrvatska. Opravdane kritike javnosti su normalne, konstruktivne pogotovo, i poželjne. Ali što kada kritike krenu praktički od prvog dana? A ne zaboravimo, trener je momčad preuzeo samo dan prije početka prvenstva.

Sam Burić je zadnjih dana govorio o tome kako “morate znat iz kojeg kantuna vitar puše”. Nećemo o onome što se u turbulentno ljeto događalo na Poljudu, različitim vizijama, strujama, klanovima i slično. Ne trebaju nikakve ovacije, ma ne mora ga se ni voljeti, ali se Buriću mora minimum barem priznati ono što je dosad napravio. Samo malo više običnog respekta, ništa drugo.

Ako ništa drugo zato što je Hajduk konačno opet prvi, što je napokon pod njegovim vodstvom opet pobijedio Dinamo na Poljudu...

I nije prvi samo jedno, prvo kolo (kao primjerice u ljeto 2017.) već će do nastavka prvenstva biti najmanje pedesetak dana u nizu lider. Zadnji put je Hajduk duže vrijeme boravio na prvoj poziciji prije četiri godine kada je momčad također vodio Burić. A na pobjedu nad Dinamom na Poljudu se čekalo tri i pol godine, također od - Burića. A to se sve (o)lako zaboravlja, makar je mnogo puta istaknuto.

Naravno, daleko od toga da ovaj Burićev Hajduk leti ili umire u ljepoti. Možda nije pretjerano atraktivan za oko. Možda ni ne inzistira na posjedu, igra okomitije. Nije sporno da se Hajduk u nekim susretima protiv momčadi iz donjeg dijela ljestvice i mučio.

Daleko od toga i da nema otvorenih pitanja. Što je s Bulosom? Zašto je toliko pao Eduok? Zbog čega Teklić ne igra više? Međutim, takva igra zasad donosi rezultat.

Preuzeo je momčad koju nije selektirao za svoje viđenje nogometa, drugačijeg od prethodnika, niti ju je pripremao za isti, a što je evidentan problem koji se rješava(o) u hodu. I svejedno je prvi. Već pet kola.

Dakako, uvijek treba težiti boljem, ali nekad treba biti i pragmatičan. Da je bitan samo umjetnički dojam Juventus vjerojatno nikada ne bi bio prvak Italije, Liverpool bi Ligu prvaka osvojio pretprošle, a ne prošle sezone... Takvih je primjera u nogometu bezbroj.

U neka druga vremena, Tomislava Ivića i Hajdukovih trenerskih velikana, kada su “bijeli” nizali titule, trofeje, zapažene europske role, grintalo se jer se igralo ovako ili onako. Pa baš i Iviću da se igra defenzivno, preoprezno...

Mali podsjetnik, Hajduk nije prvak Hrvatske već 14 godina. Nije realno da će i petnaeste osvojiti naslov, ali je zasad prvi i bori se. Nije Jürgen Klopp, niti blizu, ali je zasad, kao i popularni Nijemac, Burić u svojoj ligi prvi i njihovi navijači sanjaju titulu.

Samo malo više običnog respekta, ništa drugo.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk