Ajmo na basketa! – bio je jedan od češćih poziva upućen većini klinaca s ovih prostora. Bilo je ili „basket“ ili „balun“. A, neovisno je li se lopta tukla nogama ili se vješto driblalo na košarkaškim terenima, uvijek je tu bila prisutna želja. Želja za pobjedom, želja za dokazivanjem, a kasnije, kako su akteri na igralištima bivali stariji, i želja za druženjem.
A ako u sve navedeno ipak dodamo i atraktivnost i urbani element ipak će košarka, basket ili hakl zauzeti primat.
Zadovoljstvo savršeno odigranog poteza, zakucavanja, idealne banane, postizanja trice, moglo se osjetiti svako malo u igri. Isto tako zapekao bi svaki loše odigrani pass, svaki neuspješan koš, svaki aut, svaki lakat u rebrima.
Ali, upravo zbog dinamike (i ljepote) igre, nitko nije imao vremena razmiš...