Sport Košarka

Europski ‘big show’

Biti uspješan u europskoj košarci znači igrati Euroligu. Hrvati su posljednjih sezona, nažalost, gotovo endemska pojava

Europski ‘big show’

Cukier Torun, Telenet Giants Antwerp, Falco Szombathely, Dijon, Neptunas Klapeida, Turk Telekom, UNET Holon, Happy Casta Brindisi...

Uvodno pitanje glasi: u kojem natjecanju sudjeluju ovi košarkaški klubovi?

Naravno da bez pomoći “strica Googlea” većina čitatelja ne  zna odgovor, ali to u ovom konkretnom slučaju ipak manje govori o urušenoj razini opće košarkaške kulture u Hrvata (dobrim dijelom zahvaljujući i višegodišnjoj antikošarkaškoj praksi javne televizije), a više o fatalnim posljedicama rata za prevlast na relaciji FIBA Europa – Euroliga.

Pobrojani klubovi, naime, igraju FIBA-inu Ligu prvaka (Basketball Champions League) u kojoj igraju 32 kluba, među kojima je doduše samo 16 aktualnih prvaka svojih država. Ta je liga – uostalom kao i FIBA-ina “druga liga”, tj. Kup Europe (FIBA Europe Cup), također s 32 sudionika - medijski u dubokoj sjeni Eurolige i Eurocupa, najkvalitetnijih europskih klupskih natjecanja.

Uostalom, Euroligu, koja upravo ulazi u svoju jubilarnu 20. sezonu, proširivši broj sudionika sa 16 na 18 (pa je tako upao i francuski ASVEL kojeg je kupio Tony Parker), slobodno možemo nazvati i najjačim klupskim natjecanjem izvan SAD-a i NBA lige. Jer, nemojmo se zavaravati, biti uspješan u europskoj košarci – znači igrati Euroligu.

Odvajanje bogatih klubova

Štoviše, Euroliga – u koju naši klubovi teoretski još uvijek mogu samo preko osvajanja ABA lige, s naglaskom na ovo “teoretski”! - posljednjih godina ide u smjeru sve izravnijeg oponašanja NBA lige, pa ne čudi niti nedavna izjava njezina čelnika Jordija Bertomeua, koji je otvoreno priznao kako sanja o ligi koju će činiti 16 klubova sa stalnim licencijama (pri čemu je ponovio kako sanja i o jakim klubovima iz najvećih europskih metropola, Londona i Pariza), plus finalisti Eurocupa, što bi sačuvalo kakvu-takvu prohodnost do najelitnijeg europskog natjecanja, ali i zapravo značilo stvaranje “zatvorene” lige, po uzoru na NBA.

Ujedno, to bi značilo i definitivno odvajanje bogatih od klubova koji su se s njima mogli susresti samo po ključu natjecanja u koje izravno ulaze prvaci ili najbolje plasirani iz nacionalnih ili regionalnih liga. 

A to će reći da će nacionalna prvenstva postati još nevažnija za odnose na europskoj košarkaškoj sceni, jer se titule nacionalnih prvaka i pobjednika kup natjecanja tako svode tek na prestiž, dok se klubovi istodobno baš ne trse sudjelovati u financijski ionako neisplativim natjecanjima pod kapom FIBA-e koja bogatijoj Euroligi može tek zagorčavati život ubacivanjem reprezentativnih kvalifikacijskih “prozora” usred sezone, na što su euroligaški klubovi promptno uzvratili – vetom na nastupe svojih igrača za nacionalne selekcije... Jasno dajući do znanja tko je tu gazda.

Na putu do stvaranja stvarnog europskog NBA-a ipak su još brojne praktične prepreke i financijski limiti koji proizlaze i iz izjave Ergina Atamana, trenera finalista posljednje sezone Eurolige, Anadolu Efesa, koji je kazao kako “nije problem samo broj utakmica”:

- Ima drugih stvari koje nas umaraju: mi ovdje letimo komercijalnim letovima... U NBA igrači ne prolaze kontrole putovnica u zračnim lukama, ne lete u ekonomskoj klasi, dok mi zbog svega toga četiri sata letimo od Istanbula do Madrida...

Ali i Ataman se slaže:

- Mislim da će Euroliga uskoro postati zatvorena liga po uzoru na NBA ligu i postati veliki “big show” s tri, četiri utakmice tjedno.

‘Nema tu mnogo razlike’

Centar Reala s NBA iskustvom, Edy Walter Tavares, kaže kako on ne vidi razliku s NBA uvjetima:

- Iako nije NBA, Real mu je gotovo identičan. Nema tu mnogo razlike kad je riječ o uvjetima...

Bertomeu, očekivano, vidi još manje razlika:

- Euroliga je postala najgledaniji sportski događaj nakon nogometne Lige prvaka i NBA lige. Umjesto da igraju u NBA desetak minuta, sve više igrača želi igrati uloge lidera, a u pitanju je i slična svota novca. Euroliga je prepoznata diljem svijeta, a prati se i u NBA...

Grčki Olympiacos, istina, prvenstveno isprovociran prepucavanjima i međusobnim optuživanjima s najvećim rivalom, Panathinaikosom, prvi je klub koji od ove jeseni igra samo Euroligu. Naime, pirejski “crveno-bijeli” su prošle sezone demonstrativno istupili iz grčke prve lige i “osudili” se samo na Euroligu. Sličan su potez ranije najavljivali još neki veliki europski klubovi, među njima i spomenuti Panathinaikos, ali i Real Madrid, ističući preveliki broj utakmica u sezoni...

Ako vam sve to zvuči odnekud poznato – sigurno se sjećate sličnih planova za budućnost nogometne Lige prvaka, ali u nogometu su u igri ipak daleko veći novci, veći je i pritisak sa svih strana, treba računati i sa otporom navijačkih skupina potpunoj elitizaciji, tako da će daljnja, po svemu sudeći ipak logična, komercijalizacija ovog tipa u nogometu ipak pričekati...

No, Euroliga je danas po mnogo čemu već blizu NBA ligi – njezine najveće zvijezde imale bi što kazati i u konkurenciji ponajboljih košarkaša svijeta, iako su neki od njih tamo već bili i shvatili - da im je u Europi ipak bolje, kao recimo trio iz Fenerbahčea - Nando de Colo, Jan Vesely i Joffrey Lauvergne...

Legendarni argentinski “El Capitan”, 39-godišnji Luis Scola, koji se u Europu – potpisom za Milano - vratio nakon punih 12 godina “opravdanog odsustva” (Scola je igrao za TAU Ceramicu, tj. za Baskoniju i u premijernoj sezoni Eurolige!), u NBA nije bio samo epizodist. 

Euroligu igraju još i bivši NBA-ovci Gregory Monroe (Bayern), Aleksej Šved (Khimki), Shelvin Mack (Olympia Milano), Quincy Acy, Omri Casspi i Tyler Dorsey (sva trojica u Maccabiju), tu je i Jonas Jarebko, kao i Aleksej Šved (Khimki), zatim Nikola Mirotić, Malcolm Delaney (Barcelona), pa Jimmer Fredette i Wesley Johnson (PAO), Kosta Koufos, Mike James i Ron Baker (CSKA)...

I budžeti lete u nebo, iako je pritom nužno napomenuti kako je sve to daleko od nogometnih brojki, no za košarkaške je pojmove Barceloninih 41,476 milijuna eura godišnjeg budžeta iznimna svota (istina, uz predviđeni minus od 32,3 milijuna eura, ali bože moj, trofeji su istinski velikim klubovima ipak nekako prirodno ispred ideala pozitivnog poslovanja, iako bi bilo lijepo spariti oba cilja).

Hrvati su u Euroligi posljednjih sezona, nažalost, gotovo endemska pojava. Iako su Jugoplastika i Cibona ukupno pet puta (Zagrepčani dva, a Splićani tri puta zaredom!) osvajali natjecanje na koje se Euroliga nadovezuje, Hrvatsku danas u najjačem europskom natjecanju predstavljaju tek Kruno Simon koji ima značajnu minutažu u Efesu, baš kao i Leon Radošević u Bayernu, dok Leonov 18-godišnji suigrač, Omišanin Matej Rudan zasad nema značajniju ulogu na parketu.

U rosteru berlinske Albe je 20-godišnji Zagrepčanin Krešimir Nikić, no i on još spada u kategoriju “oni dolaze”. Naravno, tu je i trener Baskonije, Velimir Perasović, iz legendarne generacije Jugoplastike, no danas tužno zvuči činjenica da nijedan klub iz domaće lige nema ambicija nastupanja u bilo kojem euro-natjecanju! Pa makar i ovim FIBA-inim... 

Zadar, Split, Cibona...

Zadar si i dalje voli tepati da je “grad košarke”, no štono bi se reklo, ni njegovi najstariji stanovnici gotovo da više ne pamte službenu europsku utakmicu u tom gradu, dok se Cibona pri posljednjem pokušaju igranja i u regionalnoj ABA ligi i u FIBA-inom Europe Cupu 2016., kada je dogurala do četvrtfinala s ruskim Eniseyom, gotovo raspala. Jer jednostavno nije imala kapaciteta (čitaj: dovoljno kvalitetnih igrača i novca) za istodobno guranje na više bojišnica...

Još u devedesetima, Cibona je bila redoviti sudionik ondašnje lige prvaka, no danas je njezina realnost – borba za opstanak u ABA ligi. Koja je - po aktualnom vodstvu HKS-a i onima koji bi u nedostatku vizije i sponzora hrvatsku košarku u potpunosti sveli na razinu natjecanja veterana i “talenata” koji se nisu na vrijeme okrenuli nečem drugom - tobože najveća smetnja novom uzletu ovdašnjih klubova. 

Kako da ne!

Naime, kontinuitet igranja u ABA ligi pomaže Zadru i Ciboni da koliko-toliko drže glavu iznad vode, dok je plasman upravo u tu ligu cilj koji podgrijava nove dobre vibracije i na splitskim Gripama, gdje se pojavio niz talenata...

- Već je prošle sezone ABA liga bila za klasu bolja nego prethodne, a ove će biti za još jednu klasu bolja! Crvena zvezda sve vuče za sobom. Oni nisu napravili momčad za preživljavanje u Euroligi, nego da se bore za Top 8, čime su i ostale ABA ligaše naveli da se pojačaju, komentirao je za nedavnog boravka u Zagrebu Andrea Trinchieri, trener Partizana i nesuđeni hrvatski izbornik iz kombinacija, u kojima se bio našao zbog izvrsnog poznavanja jezika i obiteljskih veza s Hrvatskom...

Zbog nezanimljivosti sponzorima, a onda i kvalitetnijim (i domaćim i stranim) košarkašima, naša HT Premijer liga nema probleme zbog kojih su na zadnje noge skočili Izraelci i Španjolci. Prvo su izraelski košarkaši sindikalnom akcijom uspjeli izboriti limitiranje broja stranaca na najviše petoricu bez izraelskih putovnica po klubu, plus dvojica naturaliziranih, pri čemu svaki klub mora imati najmanje četiri rođena Izraelca (sve to od iduće jeseni)...

Ovih su dana glas digli i članovi španjolskog Udruženja profesionalnih košarkaša (ABP), upozoravajući da u nacionalnoj, ACB ligi igra samo 27 posto domaćih igrača! Tvrde da bi se to u budućnosti moglo odraziti i na snagu reprezentacije – a riječ je o prvacima svijeta! - ali i na interes gledatelja koji, jasno, žele gledati domaće zvijezde. Pri tom treba naglasiti kako igranje ACB lige svakom klubu jamči izravan godišnji prihod od 600.000 eura! “Čak se i strani košarkaši čude tako maloj zastupljenosti Španjolaca u ligi”, poručuju iz ABP-a.

Dakle, europska košarka je pred velikim izazovima, oponašanje NBA nije bez rizika ne bude li se vodilo računa o ovdašnjim specifičnostima, prije svega kad je riječ o motivaciji publike da kupi ulaznicu za neki sportski događaj. Neće pomoći niti lige s ogromnim nesrazmjerima: tako u “ruskoj regionalnoj” VTB ligi prva četiri kluba (od ukupno njih 13) imaju budžete koji prelaze 18 milijuna eura, peti raspolaže sa 14 milijuna, dok su ostali daleko ispod, pri čemu su, primjerice, Poljaci iz Zielone Gore zalutali u to društvo otprilike kao hokejaši Medveščaka prije nekoliko godina u rusku KHL ligu. A svi znamo kako je to završilo...

KHL, naime, ide dalje, a kao kula od karata urušeni Medveščak više nije najbolji – niti u Hrvatskoj. 

 

Nema više plesačica!

Da sport može imati i aktivističku notu, da ne kažem i prosvjetiteljsku, potvrđuje najnoviji primjer berlinske Albe, koja je odlučila od ove sezone - ukinuti nastupe cheerleadersica za minuta odmora i drugih pauza tijekom utakmice.

Avangardno nastrojeni Nijemci su poručili da je takvo što - neprimjereno. Stali su tako u obranu digniteta žena, ističući da nastupi oskudno odjevenih plesačica stvaraju dojam da su žene uglavnom zadužene za zabavu, dok muškarci igraju košarku.

Zanimljivo da su iz njemačkog udruženja cheerleadersica odgovorili kako su - razočarane takvom odlukom kluba, napominjući da je to čime se one bave također sport, koji ima i svoju natjecateljsku dimenziju.

ABA na osmom mjestu

Posljednji rejting nacionalnih i regionalnih liga na tlu Europe, objavljen na portalu Eurohoops, službenom medijskom partneru Eurolige, kaže da je “broj jedan” španjolska ACB Liga Endesa.

Slijedi “ruska regionalna” VTB, pa turska BSL liga, francuska Jeep ELITE Pro A, iza nje je talijanska Lega Basket Serie A, njemačka BBL, pa grčka HEBA, iza koje je svrstana ABA liga. 

U Top 10 još su i izraelska Winner’s League te LKL, prvenstvo Litve.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka