Sport Ostalo

veliki uspjeh lovre brečića

Europu je pokorio, nada se Tokiju: Trudim ne odletjeti u nebo, već ostati skroman i ponizan

veliki uspjeh lovre brečića

– Strah te je izgubiti kad vidiš naše kako navijaju – prenosi nam Lovre Brečić (21) djelić atmosfere s Europskog prvenstva u taekwondou u Rusiji s kojeg se vratio sa zlatnom medaljom u kategoriji do 63 kilograma, te dodaje:

– Hrvatski navijači su bili najglasniji. Izgledalo je kao da smo mi domaćini. 

Naši navijači su imali razloga za navijanje, a Lovre Brečić i Toni Kanaet su im se odužili.

Ne samo da su dva zlata iz Rusije otišla u istu državu, isti grad i klub, već su ih osvojila dva najbolja prijatelja, kako je to prije nekoliko dana istaknuo Sandro Deak, tajnik taekwondo kluba Marjan.

– Od početka je išlo sve glatko, dok nije došlo finale koje je bilo - dramatično. Bila je to neizvjesna borba protiv Turčina. Čas je on vodio, čas ja. I tako do samog kraja. Zbog toga mi je to zlato još slađe. No, trebao mi je koji moment da shvatim da sam pobijedio. A onda sam mahao sam prema publici, trener me je grlio – nastavlja svoju priču Brečić.

Koliko je uspjeh velik govori činjenica da je Hrvatska 24 godina čekala europsko zlato, davne 1994. ga je osvojio Dragan Jurilj.

– Ne mogu reći da sam očekivao ovaj uspjeh. Dugo treniram. Bio sam europski prvak u juniorima i U21. Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2015. medalja mi je pobjegla za dlaku, no trudim se to ostaviti iza sebe i krenuti dalje. U reprezentaciji sam od 2013. godine i nikako da dođem do velikog rezultata kao što je ovaj.

– No, sada je došao i taj trenutak. Sve zasluge idu mojim trenerima Toniju Tomasu i Veljku Lauri s kojima sam većinu života. Puno mi ljudi čestita na tituli europskog prvaka, ali se trudim ne odletjeti u nebo, već ostati skroman i ponizan.

Marjan bez potkornjaka

Na prvenstvu u Kazanu sudjelovalo je šestero članova uspješnog taekwondo kluba Marjan: uz zlatne Lovru Brečića i Tonija Kanaeta, tamo su se natjecali i Matea Jelić, Bruna Vuletić, Ivana Babić, Tanja Rastović i Leon Glasnović.

–  Odlična smo ekipa. Oduševila nas je ljepota grada i atmosfera na ulicama koju podižu plesači, svirači i životinje - mali majmuni, papige are i sove, s kojim se možete fotografirati uz cestu.

Lovre dolazi iz frizerske obitelji, no taj zanat ga ne zanima jer on je “zagrijan” za sport.

– Roditelji Tihana i Vedran te sestra Antea su frizeri. Imaju salon Pil na Splitu 3. No, nikad nisam bio za taj posao. Pohađao sam Komercijalno-trgovačku školu, čisto da nešto završim jer mi je sport uvijek bio na prvom mjestu. Sad sam na prvoj godini stručnog studija kineziološke pripreme na Kineziološkom fakultetu. Nikako de se više uključim u studij. No, sada ću početi, jer nema više zezancije. 

U pauzi između mature i upisa na fakultet posvetio se treninzima i druženju s prijateljima.

– Puno putujemo na natjecanja i na pripreme. U u toj pauzi prije upisa na fakultet bili smo među ostalim 12 dana u Teheranu. Tamo smo se išli boriti s najboljima na svijetu, da otkrijemo koja je njihova tajna. Ne znam jesu li tu tajnu sakrili od nas, ali sigurno je da nam tada nisu dali da spariramo s njihovim najboljim borcima.

– No, mora se reći da se po njihovim treninzima vidi da stvarno rade kako treba. Puno puta smo bili i na pripremama u Rusiji čiji su borci među najjačima na svijetu.

Velika žrtva

Europski prvak kaže da se od Taekwondoa može živjeti, ali uz puno žrtve. Trenutno je šesti na olimpijskoj listi. Treba se popeti za jedno mjesto da bi osigurao direktan odlazak na OI

– Nadam se da ću otići u Tokio. Sad sam dokazao da to mogu ostvariti. 

Taekwondo mu je donio uspjeh, putovanja, nova prijateljstva koja čuva, djevojku iz kluba o kojoj ne smije puno govoriti jer ne zna koliko bi njoj to bilo drago.

– Kad nisam na treningu, drago mi s prijateljem otići na kavu, pa na picigin na Firulama dok ne izbije neka “svađa” jer je netko falio, pa baciti na trešetu i briškulu. U budućnosti se vidim u radu s djecom .

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo