Sport Ostalo

Ubijanje sporta

Sramota zvana svjetska atletska federacija. I nogometna, također

Ubijanje sporta

Na djelu je uništavanje sporta, točnije ubijanje njegove biti.

Svjetsko atletsko prvenstvo u Dohi, u Kataru, posljednji je dokaz da je sport postao samo veliki biznis u kojem su sportaši tek kulisa za zgrtanje novca, iza čega ponekad stoje organizacije na rubu zakona. 

Zapravo su sportaši samo smetnja, možda bi bilo najbolje da ih zamijene robotima, njima ne bi smetali ni vrućina ni hladnoća.

Cijeli je svijet popratio dramatične trenutke u kojima su se maratonke borile za preživljavanje u nemogućim uvjetima na stazi.

Trećina je atletičarki odustala, a govorimo o damama koje su navikle na sve, koje trče više od 40 kilometara!!!

Kvragu i prvenstvo i medalje, život im je ipak bio draži od interesa čelnika svjetske atletske (!?) federacije - IAAF. Ali nije samo ta utrka težak udarac za muljatore koji su vrh svjetske atletike doveli u zemlju koja nema pojma što je kraljica sportova. 

Na stadionu je polovica tribina prekrivena ceradama jer su domaćini znali da nitko od domaćih ljudi ne želi gledati niti razumije natjecanje, ali i ostatak stadiona sve dane prvenstva je otužno prazan.

Medalje se dodjeljuju na nekoj hladnoj, ogromnoj pozornici u čijoj su pozadini siluete katarskih nebodera (vau, neboderi!), a čak se više ni zastave pobjedničke trojke ne podižu na jarbolu, nego se projiciraju, onako umjetno, na semaforu. Ne bi bilo loše da se izbace i himne, pa da umjesto njih puštaju reklame sponzora natjecanja, ili sponzora stadiona,...

Da nije radnika, Indijaca i drugih, koji privremeno žive u Kataru i dolaze na stadion, čuo bi se svaki udisaj sportaša. Brojke sve govore. Za deset dana natjecanja prodano je 50 tisuća ulaznica. 

Na prethodnom Svjetskom prvenstvu u Londonu prodano ih je - 700 tisuća!!! 

I umjesto da prvenstvo bude u Sjedinjenim Državama, ili negdje u Europi, gdje ljudi žive s trkačima, bacačima, skakačima,...otišlo se u atletsku vukojebinu.

Ali svjetska je atletska (?!) federacija odlučila da prvenstvo bude baš u Kataru. Zašto? 

Da bi se podiglo zanimanje za taj sport u tom dijelu svijeta? Ma kako da ne. To je kao da Svjetsko prvenstvo u kriketu organiziraju u Hrvatskoj ne bi li se Hrvati ostavili baluna i uhvatili se palice. Dobro, napomenuli su mi kolege s posla kako bi u ludom gradu kao što je Split iz zafrkancije Poljud možda bio i pun na prvoj utakmici Kriket mundijala. Na drugoj već teško. Trećoj? Sigurno prazan.

Ili je razlog u sumnji da su, kao i kod Svjetskog nogometnog prvenstva, ljudi koji su odlučivali o domaćinstvu primili ogromne iznose mita...

Od 22 FIFA-ina dužnosnika koji su glasali o domaćinu nogometnog Mundijala, pa su na kraju digli ruke (i oni, gle čuda) za Katar, njih čak 16 bilo je pod istragom ili je suspendirano zbog korupcije i raznog kriminala u sportu!

Ali nije samo tako u nogometu, već i košarkaši moraju igrati u Kini, pa Europljani i Ameri, koji jedini i igraju i znaju sve o tom sportu, moraju uzimati godišnji odmor da bi gledali utakmice koje su počinjale u 9 ili 10 sati ujutro, a Ameri se dizati u tri sata po noći, vaterpolisti ganjaju balun u bazenima svjetske vaterpolske velesile Koreje (!?), Real i Barcelona, kao i Francuzi, svoje ligaške utakmice igraju u 13 sati da bi ih mogli gledati bogati Kinezi (lijepu su im kajlu uvalili Francuzi s ogromnom zastavom Tibeta prije nekoliko dana...), a neki su genijalci zamislili da bi se utakmice španjolske nogometne lige mogle igrati u SAD-u.

I to je tragedija što je sport dospio u ruke skupine ljudi koje zanima samo zarada. Sport?  Ma kog će nam to vraga, neka se oni igraju, imamo mi važnijeg posla...

Što je sljedeće? Atletsko prvenstvo na Grenlandu ili Svjetski curling kup u Papui Novoj Gvineji.  A Svjetsko nogometno prvenstvo na Marsu, za 20 odabranih navijača koji će ulaznice platiti  100 milijuna dolara? Svaki. Ima li što luđe od toga?  Ima. 
Atletski i nogometni mundijal u Kataru. Ludilo, brale!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo