Čovjek više ne zna što bi mislio o Brazilcima, u jednom trenutku su čudo, ljubazni i dobronamjerni, a u drugom ti i ono malo živaca što ti ostane u ovom izneredu većem i od hrvatskog potroše u djeliću sekunde. Primjer prvi.
Odlazim iz hotela u Manausu prema Recifeu i ispred hotela me njihov zaposlenik s recepcije s kojim sam u letu u pet dana sve skupa razmijenio pet rečenica pita na portugalskom engleskom kako mi je bilo u njihovom gradu.
Iskreno odgovorim da je bilo stvarno dobro, ljepše nego u Sao Paulu ili Salvadoru. Da je Manaus nešto sasvim drugačije. Pita i odakle sam što dovoljno govori da nismo puno pričali.
- Croacia.
I eto čovjeku osmijeha od uha do uha, kao da je dobio na lotu. A onda je uslijedilo.
- You have to come here again. You just have to come again! Pleas...
Odlazim iz hotela u Manausu prema Recifeu i ispred hotela me njihov zaposlenik s recepcije s kojim sam u letu u pet dana sve skupa razmijenio pet rečenica pita na portugalskom engleskom kako mi je bilo u njihovom gradu.
Iskreno odgovorim da je bilo stvarno dobro, ljepše nego u Sao Paulu ili Salvadoru. Da je Manaus nešto sasvim drugačije. Pita i odakle sam što dovoljno govori da nismo puno pričali.
- Croacia.
I eto čovjeku osmijeha od uha do uha, kao da je dobio na lotu. A onda je uslijedilo.
- You have to come here again. You just have to come again! Pleas...