Sport Vodeni sportovi

Kraj 2008. godine donio je vrataru juga co dva priznanja - sportaš dalmacije i najbolji vaterpolist hrvatske

Vićan: Na zalasku karijere do prestižnih nagrada

Kraj 2008. godine donio je vrataru juga co dva priznanja - sportaš dalmacije i najbolji vaterpolist hrvatske

Iskreno, bio bih zadovoljan da je Hrvatska prošloga ljeta uzela samo jednu medalju, pa i broncu s Europskog prvenstva. Ali, ne možeš imati sve - g

Iskreno, bio bih zadovoljan da je Hrvatska prošloga ljeta uzela samo jednu medalju, pa i broncu s Europskog prvenstva. Ali, ne možeš imati sve - g

Luko Vezilić je branio fantastično. U stvari, Luko je bio više igrač negoli golman. Isplivavao je poput vidre, skidao protivnicima lopte s ruku, bio je, praktički, nesavladiv. A tek njegov specijalitet – banana!?

Uveo je ovaj košarkaški element u vodu. Protivnik dođe sam do njega, želi ga lobati, a Luko izleti iz vode i s dvije ruke uhvati loptu!

- Ne iskači – vikao je uz rub plivališta veselo Miro Ćirković, tadašnji izbornik reprezentacije Jugoslavije.

- Ne iskači toliko visoko, jer će ti zabiti gol kroz noge! Ostalo je to zapisano prije više od trideset godina, po završetku Europskoga prvenstva u švedskom Joenkopingu gdje je Vezilić, koji u svojoj karijeri nije imao ni dana kadetskog ni juniorskog staža, prvi put proglašen najboljim vratarom svijeta.

Vezilić, legendarni vratar Juga, vaterpolo je do svoje 18. godine igrao u Cavtatu na ‘divlje’, u moru. Niti jednu pravu utakmicu nije bio odigrao, već onako na jedan gol.

Ipak, primjetili su ga. Rekli su u Gružu, tamo u Cavtatu ima jedan strašan vratar.

- U svojoj generaciji sam bio treći vratar, a kad sam bio sa starijima, s igračima starijim godinu dana, onima rođenim 1975. godine, bio sam peti vratar. Ovo posljednje su riječi Frana Vićana, sadašnje Jugove jedinice, vratara kojega danas svi uspoređuju s legendarnim Vezilićem.

Vićan je rano počeo trenirati vaterpolo, ali unatoč tome što je bio treći vratar u svom uzrastu, razlog zbog čega nije odustao, digao ruke od svega već nastavio dalje, jest Tomo Udovičić.

Znao je Udovičić svim dubrovačkim mladićima pružiti priliku, pronaći za svakoga pokoju minutu u igri, usaditi im ljubav prema vaterpolu te sportu općenito.

On je bio taj, koji je tada, iako je Vićan bio tek treći vratar u svom uzrastu, tvrdio: ‘Taj mali će biti odličan vratar!’ Vićan nije dobio priliku u Gružu, već na Savi, u redovima danas najvećeg Jugovog rivala, zagrebačke Mladosti.

Još je jedan trener, poput pokojnog Udovičića, osjetio kako je ‘taj mali pravi’. Bio je to Ozren Bonačić. Siniša Školneković je nakon Olimpijskih igara u Atlanti napustio Mladost te otišao u splitski Jadran.

Zagrepčani su doveli velikog Maksimova, vratara ruske reprezentacije, jednog od najboljih vratara svijeta.

- Maksimovu nije išlo, ali malo koji bi trener uveo u igru mladog vratara. Bonačić se, međutim, nije libio pružiti mi priliku. Branio sam čak u finalu Lige prvaka u Napulju, te finalu domaćega prvenstva – prisjeća se Vićan.

Maksimov je ostao sjediti na klupi. Danas kada Vićana u Gružu uspoređuju s legendarnim Vezilićem, bivši vaterpolisti ga jednoglasno izabiru za najboljeg vaterpolista Hrvatske, a čitatelji ‘Slobodne Dalmacije’ za najboljeg sportaša Dalmacije, on pak plješće Udovičiću i Bonačiću.

- Hvala im! – kazuje Vićan. U siječnju 2009. će Jugov vratar na rođendanskoj torti ugasiti 33 svjećice.

Nekako se stekao dojam, kad je već priča otišla na prisjećanje o početku blistave karijere, kako se tome polako bliži kraj.

‘Kraj vaterpolskog puta sada je sasvim blizu’, potvrdio je Frano Vićan.O reprezentaciji će, pak, pričati samo oči u oči s izbornikom Rudićem

- Da, kraj vaterpolskog puta – potvrdio je Jugov broj jedan, a kad je već spomenuo riječ ‘put’, zar svi putevi ne vode u Rim?

Tamo je sljedećega ljeta Svjetsko prvenstvo, a Vićan nije za staro željezo. Brani ‘k’o lud’, a kad je tako, teško je prihvatiti kako je prošloga ljeta rekao zbogom reprezentaciji.

Ali, razgovor na tu temu će odmah prekinuti. O tome će, kaže, s izbornikom u četiri oka. Možda ga Ratko Rudić u tom razgovoru uspije nagovoriti te Vićan promijeni odluku, tko zna?

Možda je to izjavio razočaran novim neuspjehom na Olimpijskim igrama u Pekingu?

- Iskreno, bio bih zadovoljan da smo ljetos uzeli samo jednu medalju, pa i broncu s Europskog prvenstva. Ali, ne možeš imati sve.

Nedostaje Vićanu samo medalja s Olimpijskih igara. Imao je tri prilike.

- Osvojio sam sve europske kupove, oba domaća trofeja, tu su medalje s EP-a i SP-a. Opet, iskreno, nisam bio nakon Pekinga razočaran kao nakon Sydneya i Atene, kada mi je čitava naredna sezona prolazila u razmišljanju kako smo to ostali bez olimpijske medalje. Sad je drugačije, osvojeni Kup s Jugom mi je popravio godinu.

U Jugu smo zadovoljni samo titulama

Izgubili smo prvenstvo nakon što smo dominirali čitave sezone, ali u doigravanju smo bili slabi. Mladost je zasluženo osvojila naslov. Naravno, nezadovoljni smo time bez obzira što je Mladost bila sudionik Final foura Eurolige, dakle, među četiri najbolje europske momčadi.

Što se, pak, tiče Europe, izborili smo Final four, a svi koji to uspiju idu po naslov. Izgubili smo u produžetku finala. Nezadovoljni opet, ali tako je kad ste u Juga. Tu je letvica visoko, visoko…

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi