Sport Vodeni sportovi

10 godina od svjetskog zlata

Kapetan Vrdoljak prisjetio se jednog od najvećih uspjeha hrvatskog sporta: Nikad neću zaboraviti kad nam je pun Poljud pjevao ‘Lijepa li si...’

10 godina od svjetskog zlata

Izgleda kao jučer da je Frano Vićan skinuo kontru Mađaru Martonu Szivosu... Išao je čovjek sam na naš gol, već smo se oprostili od titule kada je Szivos išao sam na Vićana, a Mađari su vodili 7:6.

Asti miša, gotovi smo, Szivos je opalio, kad ono... Vićan brani. I ne samo to, bacio je loptu u kontru, a Maro Joković na drugoj je strani zabio za produžetke. Spasili smo se, a onda i pobijedili, prvi produžetak bio je 1:1, u drugom smo mi zabili, Pavo veliki Marković, a Mađari ne. Kraj, 9:8 za nas. Pobjeda. Zlato. Ratko. Rudić. Vićan....

Svi u bazenu, mokra košulja našeg kultnog izbornika čiji se brk razvukao u osmijeh. Hrvatska je prvak svijeta. Prvi, do danas i jedini put. 

Otvorila je ta titula put našim vaterpolistima do novih titula, prvo europskog zlata u Zagrebu 2010. godine, potom i zlata na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Možemo tome “za žuntu” dodati i zlato na Mediteranskim igrama 2013. te osvajanje Svjetske lige godinu ranije. Hrvatska je i prije Melbournea bila jedna od najjačih svjetskih reprezentacija, no titula “tamo dolje” lansirala nas je “ovdje gore”, na postolja.

A nije izgledalo tako, malo je tko našoj družini davao izgleda čak i za medalju, a još manje za zlato.  Jer samo godinu ranije na Europskom prvenstvu u Beogradu napustili smo kao sedmi, daleko od borbe za odličja.  No, Rudić je tada povukao potez, pozvao nekoliko “veterana” i promijenio krvnu sliku momčadi.

– Istina, nas par starijih igrača se skupilo za Melbourne. Ratko nije želio za Svjetsko prvenstvo gledati na godine igrača, želio je skupiti najbolje što može u tome trenutku. Bez kalkuliranja. I pozvao je nas koji nismo igrali u Beogradu, mene, Hinića, Smodlaku, Vićana i Baraća – sjetio se kapetan zlatne generacije Zdeslav Vrdoljak, danas trener Mornar Brodospasa.

‘Mi stariji smo željeli dokazati da vrijedimo’

Pripreme su, kaže nam Zdejo, bile drukčije, no inače.

– Kratke i intenzivne, vesele. Inače su duge. Otišli smo s njih u dobrom raspoloženju. Odigrali smo nekoliko turnira, Ratko je to majstorski vodio, ne moram to ni napominjati. Na tim pripremama u Mađarskoj bili smo puni motiva, i mladi, ali i mi stari igrači koji smo se željeli po tko zna koji put dokazati da vrijedimo i možemo. Davali smo maksimum u svakom trenutku.

Zašto su pripreme bile kraće?

– Ovo je prvenstvo bilo ranije, no inače, krajem ožujka, a završilo je početkom travnja. Bila je stanka u prvenstvima, ali nije se moglo osigurati dulje pripreme, mislim da je trajalo sve skupa oko mjesec dana. Otišli smo prije SP-a u Sydney na neki turnir i sve je išlo kao po maslu...

U neka doba Rudića su znali opisati kao “tiranina” na pripremama?

– Ma kakav tiranin, ni blizu. Možda ono prije, ali ovo gdje smo mi bili, Ratko je istinska očinska, autoritativna figura. Ja sam kao trener puno toga “skupio” samo od Ratka.

Po čemu je to on poseban, što ga izdiže iznad ostalih trenera?

– On je specijalist za psihološku priprema momčadi tu je najjači, suvereno vlada situacijom, svim igračima, svime što se događa oko ekipe, i taktički i fizički.

Sjećaš li se nekog konkretnog trenutka tijekom Melbournea, nečega što je rekao, a što vam je pomoglo?

– Ja sam kao kapetan komunicirao s njim ispred ostatka momčadi. Sjećam se da sam mu prije prvenstva rekao da nam treba malo više šuta, da nismo sigurni u tim udarcima iz vani. Da želimo malo više trenirati taj dio. Pogledao me i rekao: “Ne treba Zdeslave vama, ne bojte se, se, bit će sve u redu...”. I samo se na to nasmijao. Znao je kako nas ohrabriti.

Toplo-hladno

Kako je to bilo biti “časnik za vezu” između njega i momčadi? 

– Jako često sam komunicirao s njim, oni bi poslali mene, on je reagirao toplo – hladno. Kako kad, nekad bi uvažio naše zahtjeve, nekad ne. Nismo imali nekakave duge, velike razgovore. Kratko i jasno je davao uputstva za dalje.

Kaže da dok vodi igrače s njima nije prijatelj, kasnije, pak, bude s mnogima u prisnijim odnosima nego dok ih je vodio?

– Može biti, istina je da nije bilo nekih velikih razgovora niti smo sjedali s njim po kavama. Ali se osjećalo veliko obostrano povjerenje.

Turnir ste odigrali spektakularno?

– Samog turnira se i ne sjećam previše, nekako izbrišem te trenutke. Ali znam da je bilo odlično, bili smo prava ekipica, najviše se sjećam kad smo pobijedili, trenutaka u svlačionici, medalja, fešte, dolaska u Zagreb na trg.... Tih trenutaka iza.... To je nešto najljepše što sam u sportu doživio.

Kakav je bio život u Australiji tijekom turnira?

– Hotel je bio odličan, sve standardno dobro. Ratko je bio poprilično ležeran, majstorski je psihološki odradio taj dio.

Kako ste slavili?

– Na licu mjesta imali smo odmah večeru, klasika. Dalje je sve bilo fantastično, prvo u Zagrebu na aerodromu, onda na Trgu... Mišo Kovač, pisma na trgu, nezaboravno. Samo za nas, pun Trg... Onda prijemi kod svih mogućih političara. 

A lijepo je bilo i za vas Splićane u vašem gradu?

– U Splitu se to nastavilo, okupili smo se, igrala se utakmica Hajduk - Dinamo. Prepun stadion je pjevao “Lijepa li si...”. Poseban je to bio doživljaj, ja sam kao kapetan izveo početni udarac, fantastično...

Sad s odmakom od deset godina, je li malo da Hrvatska ima “samo” jedno svjetsko zlato?

– Nije malo, mi smo u kontinuitetu, od samostalnosti na ovamo. Dobri smo i s omladinskim kategorijama i u svakom pogledu.

Oni su prvaci

Izbornik: Ratko Rudić
Reprezentativci: Frano Vićan, Josip Pavić, Damir Burić, Andro Bušlje, Zdeslav Vrdoljak, Aljoša Kunac, Maro Joković, Mile Smodlaka, Teo Đogaš, Pavo Marković, Samir Barač, Igor Hinić, Miho Bošković.
Pomoćnik izbornika Milorad Damjanić, fizioterapeut Damir Luketić, liječnik Dado Pivalica, kondicijski trener Dean Kontić, član stručnog stožera Zoran Kačić, direktor reprezentacije Jurica Prižmić, predsjednik HVS-a Perica Bukić i tajnik HVS-a Renato Živković.

Naslovnica Vodeni sportovi