Sport Vodeni sportovi

pod orsanovim jedrima

Tko je jednom probao, opet se vratio: i Kostelići uživaju u 'regati od gusta'

pod orsanovim jedrima

Veći je izazov, recimo, regata tisuću milja, nego Južnodalmatinska, ali gušt je doći na Južnodalmatinsku te nastupiti – priča Ivica Kostelić te podsjeća kako je nastupio na Regati tisuću milja, zatim na Jabuci, pa na regati dvojaca od 500 nautičkih milja 'La Cinquecento'. Što više na njoj je i slavio skupa s olimpijcom, splitskim jedriličarom Ivanom Kljakovićem Gašpićem.

- Sve te regate se ne mogu usporediti s ovom regatom. Te su puno, puno zahtjevnije. Na otvorenom ste moru. Često smo se znali susresti s teškim vremenskim uvjetima – dodaje naš najbolji alpski skijaš svih vremena, vlasnik četiri olimpijska srebra, svjetski prvak, vlasnik velikog i nekoliko malih kristalnih globusa. Nije, kaže, ostavio skije i snijeg te se sad uhvatio jedara, kormila i mora. Sa svim time je rastao i odrastao.

Sjeća se Ivo Kličan, trener s najdužim stažom u Jedriličarskom klubu Orsan, koji, kao i svi u dubrovačkom klubu, vuče i poteže kad je Južnodalmatinska regata, koja je ovog ljeta održana po 39. put, kako je Ivičin otac Ante bio godinama skupa s njima na Južnodalmatinskim regatama. Tada je već znao vidjeti Ivicu, te Janicu. Ante Kostelić bi uhvatio ribe te bi se to znalo navečer ispeći ili u Pomeni, gdje je desetljećima cilj prve etape i start druge, ili u Prožuri, gdje je cilj druge etape i start posljednje treće.

Ante Kostelić je davno, davno kupio zemlju na Mljetu. U uvali Omani do koje se dođe pješke ili trčeči šumskim putem za pola sata od Sobre laganog hoda, ili gliserom za pet minuta od trajekte luke prema zapadu, izgradio je dom. Jednom je Ivica rekao kako su statistički više na Mljetu, nego u kući u Zagrebu te kako ispada da su mu Omani prvi dom. Na ovogodišnjoj Južnodalmatinskoj regati držao je kormilo broda 'El Orada' u kojem je bio skupa s vlasnikom.

- Južnodalmatinska regata je zamišljena kao obiteljska regata. Druženje je bilo na prvo mjestu, a poslije su počeli dolazit regatni brodovi, više s profesionalnim posadama. Ako bi uspoređivali regate na Jadranu, ove nama bliže, legendarna Mrduja je ala Barcolana. Više atrakcija, manifestacija jedrenja. Viška je slična Južnodalmatinskoj, ali opet više profesionalnija – nadovezao se Tonći Kordić, koji je s Marinkom Mikulandrom, čelnim čovjekom Orsana, sudionik svih izdanja regate.

- Imali smo ovo ljeto četrdeset i dva broda, a sjećam se prve regate kad ih je bilo samo dvanaest. Zakasnio sam bio na start, a potom nas je uhvatila nevera, pa smo bježali i tako ni nismo odjedrili tu prvu etapu prve regate – prisjetio se Mikulandra.

- Prve godine je Južnodalmatinska regata krenula iz Orebića, obilazila se bova ispred Vignja i nastavljalo se prema Pomeni. Druga etapa je bila od Pomene do Prožure, ali se išlo do Pelješca, dok je treća bila uobičajena etapa od Prožure do Dubrovnika. Kasnije, ruta se pomicala kako bi regata bila duža. Najprije se išlo oko otočića Aleksandrice ili Lirice, a kako je dolazilo sve više brodova s malo dubljim kolumbama, pa nas je bilo strah, zbog plićine ako se ide oko Lirice, da se netko ne nasuče. Zato smo, već dugi niz godina bovu stavili ispred otoka – dodao je Mikulandra nakon što je napravio đir kroz povijest.

- Propustio sam nekoliko Južnodalmatinskih regata, i to kad sam navegavo te nisam bio u gradu, a bio sam sudionik te prve koja je održana 1981. godine. Tada nije bilo hotela u Pomeni. U Prožuri je bilo svega pet, šest kuća. Sjećam se dobro toga. Dakle, prvo sam jedrilo, bio natjecatelj na Južnodalmatinskoj regati, a poslije sam, kao i svi u klubu, dio organizacije – dodaje Kličan.

Non stop je Kličan u gliseru, baca bove, a kad svi okrenu oko nje kupi je te ide dalje. Tako je i ove godine. Nakon što je pokupio sve na startu, u Orebiću te na okretu u Korčuli, prebacio ih je u Pomeni. Tamo je skupa s ostalima čekao tko će prvi presjeći ciljnu ravninu. Dan poslije sve isto, a sad prvo ujutro posao u Pomeni, a poslije u Prožuri te na kraju, opet je sve trebalo namjestit za start u Prožuri prema Dubrovniku.

Kad je regata počela svoj povijesni put, mjesta koja je posjećivala bila su znatno drugačija nego su danas. Spomenuo je to Kličan, a prisjeća se i čelni čovjek Orsana.

- Ostala mi je u uspomeni Pomena, koja se tada tek bila počela graditi. Prožura je bila jedna obična ribarska luka, gdje nisi imao ništa. Danas takvih luka više nema. Sami smo sve pripremali i osjećali smo se baš ugodno u takvom ambijentu – kaže Mikulandra.

Kordić se sjetio kako je u početku jedne godine start bio u Orebiču, a jedne iu Dubrovniku.

- Orsan regatu u organizaciju regate krenuo skupa s Peliškim jedrima iz Orebića te Korčulanima. Kasnije, kako naši partneri nisu bili u mogućnosti iznjeti trošak organizacije završne svečanosti, te je to Orsan preuzeo na sebe, tako je ostalo da je start iz Orebića, a cilj u Dubrovniku. Više se nije mijenjalo – kaže Kordić, koji je znao slaviti na Južnodalmatinskoj regati. Podići veliki prijelazni pokal Atlantske plovidbe, pokrovitelja regate. Ove godine je bio u regatnom odboru na čelu kojeg je još jedan uspješan dubrovački jedriličar, Denis Vukas.

- Svatko zna što tko ima raditi. Uglavnom je ekipa koja radi ista. Čujte, je li dobro radimo, to bi trebalo pitat sudionike regate. Bilo je nekoliko puta situacija kad nije ispalo onako kako smo planirali te se trebalo snaći, ali smo svaku regatu priveli kraju – dodao je Kordić.

- Jedna je okončana u Prožuri. Radi požara se nije moglo u Dubrovnik. Bilo je te godine veliko nevrijeme i strašan požar u Gradu. Dobili smo obavijest iz Grada kako ne možemo ići dalje, a i nije bilo smisla održati završnu svečanost u takvim okolnostima. Zato smo odlučili zaključiti regatu u Prožuri. Zato je ta regata imala dvije etape. No, nije jedina takva. Jednom zbog nevremena nismo iz Orebića uopće startali za Pomenu, nego izravno za Prožuru – prisjetio se Mikulandra.

Nažalost, prije više od dvedeset godina dogodila se tragedija. Preminuo je u Pomeni sudionik regate. Pozlilo mu je te mu nije bilo spasa.

- Da, nažalost je bilo i toga – prisjetio se i tog tužnog događaja Mikulandra.

Posebna je bila regata održana 1994. godine. Tada se jedrilo iz Tranija za Lastovo, te iz Lastova za Korčulu nakon čega su se sudionici te regate uključili u Južnodalmatinsku regatu. Tako je te 1994. bilo 62 broda na startu prve etape od Orebića do Dubrovnika.

- Regata je, pored sportskog dijela, dobila i značaj po završnoj svečanosti. Svi sudionici naše Južnodalmatinske regate govore kako im je ovo 'regata od gusta'. Jer kratka je, ne jedri se puno, druženje je izvanredno, a završna svečanost je takvog ozračja u kojem svi osjećaju da vrijede. Često se dogodi na regatama, da se podijele nagrade, a u mjestu gdje se to održava nitko i ne zna što se događa. Ovdje je svima koji dođu vidljivo po svečanosti kako se do jedrenja i do njih kao sudionika drži. Druženje je tijekom regate izvanredno i zbog toga što su Pomena i Prožura mala mjesta i svi smo na okupu. Inače, program regate počinje večer prije starta s Noći Peliških jedara. To okupljanje pred regatu ideja je koju smo kao predsjednici realizirali pokojni Sveto Čović, koji je vodio Peliška jedra i ja. Noć je nastala po uzoru na noći koje se ljeti događaju u Dubrovniku, tom prigodom su se znale podijeliti nagrade za godišnjice sudjelovanja, a sve završava u đardinu Hotela Lapad, već poznatom svečanošću. Jednom se ona održala u Gradskoj kavani, a jednom u našoj lučici u Orsanu, u godinama iza rata, ali nije to bilo odgovarajuće. Zato smo i predložili đardin u Lapadu gdje se svi osjećaju uistinu ugodno i posebno. Inače, u ovih 39. izdanja na Južnodalmatinskoj regati je nastupilo dosta poznatih jedriličara. Spomenuo bih Matu Arapova, Karla Kureta, Ivana Kureta, Marka Mišuru, Slovenca Puha, Zlatana Zoričića, poznatog jedriličara koji je godinama dolazio s Brankom Širolom. Po Široli, Tončiju Antunoviću, Božu Radiću, Igoru Petroviću, Vedranu Ujeviću, Vladu Kaliterni regata je dobila na značaju. Uz Splićane dolazili su nam i Riječani, Opatijci, Puljani, Slovenci, Zadrani, Makarani... Bio je tu Tomo Bašić. Mate Arapov je znao doći i u olimpijskoj godini – 'odjedrio' je kroz povijest Južnodalmatinske regate Mikulandra, sretan, kao i svi u organizaciji Južnodalmatinske regate, što je i njeno 39. izdanje prošlo u najboljem redu.

- Imali smo jedno prevrtanje jedrilice nakon starta druge etape, ali sve je sretno završilo. Brzo smo reagirali. Nekad muku mučimo, jer je sad srce sezone, naći vez u Orebiću, Pomeni, Prožuri i Dubrovniku za sve brodove, sudionike regate. Ali, uspjeli smo opet. Opet smo guštali, a čujem i od sudionika pohvale te kako im je opet bilo baš lijepo. Dogodine je, eto, četrdeseto izdanje regate. Tko bi rekao da je već četrdeseta. Ha, čini mi se kako je jučer bila prva. Što poželjeljeti nego da se opet i dogodine nađemo na startu 'regate od gusta' kako mnogi tepaju Južnodalmatinskoj regati. Ma tko je barem jednom nastupio vjerujem da je uživao jedriti od Orebića, do Korčule, pa do Mljeta, Pelješca, poslije proći pokraj Šipana, Lopuda i Kalamote te doći u Dubrovnik. Proći tim prekrasnim krajevima – podvukao je Mikulandra.

Nakon tri etape i 50-ak odjedrenih nautičkih milja spušten je u nedjelju navečer zastor na 39. izdanje Južnodalmatinske regate.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi