Koliko je u liječničkom poslu ponekad presudna dobra procjena, najbolje pokazuju ova dva priznata hrvatska neurokirurga i njihov tim koji su pacijenta iz Italije doslovno postavili na noge.
- Spomenuti gospodin je imao ozbiljne tegobe. U četiri navrata je operiran. Sve operacije su mu bile na kralježnici, pri zadnjoj mu je bio ugrađen stimulator koji je služio za smanjivanje bolova. Čovjek je bio na morfiju i jednostavno je tražio rješenje iz te bezizlazne situacije. Bio je nepokretan i nigdje u Italiji nije naišao na otvorena vrata, počinje prof.dr.sc. Krešimir Rotim, dr.med., specijalist neurokirurgije.
Njemački i talijanski specijalist odbijali su peti operativni zahvat jer je bio izrazito rizičan. Nakon pomno proučene dokumentacije i svih istaknutih rizičnih čimbenika pacijentu, odlučili su se na zahvat.
- Onu prvu operaciju kada radite, radite u nekakvim anatomskim okolnostima, tkiva su sačuvana, imate dobre orijentire, svaka iduća operacija je puno teža od one prethodne jer su promijenjene okolnosti u kojima radite. Operacija je zahtjevna, sve se nalazi u nekakvom ožiljku. Vi morate ispreparirati sve anatomske strukture, ukloniti ono što čovjeka boli. U ovom konkretnom slučaju bila je riječ o stabilizaciji i implantatima, odnosno trebalo je plasirati te vijke, šipke i kedževe na mjesto. Trebalo je, da kažem laički, posložiti tu kralježnicu onako kako ona inače stoji kod zdravih ljudi, nastavlja.
U invalidskim je kolicima pacijent srednjih godina završio zbog prevelike boli i količine morfija.
- I na kraju, radi slabosti je čovjek prestao hodati. On je prvi puta prohodao i napravio par koraka nakon gotovo dvije godine, upravo ovdje kod nas, kaže Rotim.
A prve korake je napravio nakon zahtjevne operacije koja je trajala šest sati. Ono što je također bilo neizostavno, monitoriranje je svih živaca koji su bili u području kralježnice koja je podvrgnuta zahvatu.
- To je bio jedan od uvjeta kako možemo točno procijeniti u kojem su preoperativnom stanju ti živci, a i tijekom operacije da ih možemo pratiti kad napravimo dekompresiju tih neuralnih struktura, onda vidimo kako se oni oporavljaju. Dakle, išla je operacija uz primjenu tih intraoperativnih monitoriranih potencijala. Nakon toga je išla sama dekompresija neuralnih struktura, pojašnjava doc. dr. sc. Tomislav Sajko, dr.med.
U pitanju je bilo postavljanje implantata između kralježaka i stabilizacijskih šipki, pa ne čudi da je ovoliko vremena bilo potrebno za operativni zahvat. No ono što je najbitnije, ističu liječnici, je da je operacija uspjela. Nakon 24 sata, pacijentu se ostvarila do tada neispunjena želja.
- Nakon 24 sata su mu uklonjene drenaže i već je stao na noge. Na početku je to bilo uz pomoć fizioterapeuta, već treći dan je napravio samostalne korake, što je bio jako dobar rezultat s obzirom na to da recimo, zadnje dvije godine uopće nije skoro ustao iz kolica, dodaje dr. Sajko.
Uspješna operacija, ističu naši sugovornici, rezultat je i sjajnog tima sastavljenog od medicinskih sestara, neurologinje, anesteziologinje, instrumentarki i tehničara. Ovakve operacije ovaj dvojac izvodi i do dvije mjesečno, stoga ovaj zahvat nije nova metoda, ali je vrlo komplicirana, rizična i dugotrajna. Ovom su pacijentu ključnu nadu za kvalitetniji i život sa značajno manjim bolovima, dali upravo ovi liječnici i njihova izvrsna procjena.
Nadamo se kako će ovakvih čuda za pacijente biti sve više, ali i dokaza kako hrvatsko zdravstvo, iako možda financijski nedoraslo svjetskim metropolama, kompetentnim i stručnim liječnicima itekako može stati uz bok svjetskoj medicini. A pacijentima pružiti kvalitetniji i zdraviji život.
Saznajte više na www.neurospine.hr