Stil Prostorija

naličje unosnog trenda

Dosta vam je iznajmljivanja stana turistima? Iz psihološke perspektive, posuđivanje stambenog prostora je poput dijeljenja četkice za zube

naličje unosnog trenda

Masovno pretvaranje stanova u apartmane za kratkoročan najam i selidba na nekoliko mjeseci kod roditelja ili na selo trend je koji je posljednjih godina zahvatio sve veće sredine na našoj obali. Jer onima koji su se na takvo nešto odlučili računica je bila i više nego jednostavna.

Broj soba u hotelima nije pratio potražnju turista za Hrvatskom, pa se zahvaljujući i najvećoj "šupi" kućni budžet mogao podebljati u ovim vremenima kad su jedino iznosi mjesečnih plaća konstanta, dok svi ostali troškovi neprestano rastu.

Naše obiteljske kvadrate, intimne prostore u kojima su se odgajali naši preci ili one za koje ćemo godinama otplaćivati skupe kredite, predali smo strancima. Ali to je i omogućilo njihovo renoviranje i oporavak oslabljenih kućnih budžeta, možda i za klasu bolje auto ili zajedničko putovanje o kojem se dugo maštalo.

Ipak, i najpozitivnija priča ima svoje negativne strane, tako i ova, pa je sve više onih koji nakon nekoliko godina iznajmljivanja svojih stanova turistima odustaju od ove prakse, a oni koji imaju dodatnu nekretninu vratili su se studentima ili cjelogodišnjim podstanarima.

- Da nije bilo Airbnb-a koji i domaćinu dozvoljava da ocijeni gosta, što mi je davalo osjećaj da sve držim pod kontrolom, možda se i ne bih odlučila na pretvaranje našeg stana tijekom ljeta u apartman. Samo preseljenje bilo je fizički i emotivno naporno, ali uspjela sam nekako sve doživjeti kao pozitivno iskustvo, prvo zato što sam imala konkretan plan gradnje vikendice koju sam namjeravala ostvariti tim dodatnim prihodom, što mi je oduvijek bio san, a drugo zato što sam se iskreno radovala da ću užitak boravka u mom domu, koji je za mene krasan, na odličnoj lokaciji i s divnom zelenom terasom, podijeliti s dobronamjernim putnicima - priča nam Splićanka koja sa suprugom i dvoje male djece tijekom ljetnih mjeseci posljednje četiri godine živi u skromnom podstanarskom stanu.

'Iznajmljivanje nas je natjeralo da sredimo stan'

- S pozitivne strane, konačno sam se riješila svih nepotrebnih predmeta koje sam godinama skupljala i time osvježila svoj dom. Pretvaranje stana u apartman natjeralo nas je i da dovršimo neke zaostale radove koji su čekali godinama nakon useljenja. I konačno, iskustvo je bilo ugodno. Gosti su svi redom bili ljubazni, kulturni i sretni što su tu gdje jesu - zadovoljna je naša sugovornica, koja ipak iznosi i negativne strane ovakvog "scenarija", zbog kojeg je ovom dodatnom poslu rekla: dosta!

- Svake jeseni kada se vratim u dom ništa ne mijenjam, osim posuđa i kućnog tekstila, već ostavljam sve u tom turističkom điru. Ne da mi se unositi svoje osobne predmete i neke sitnice pa ih za nekoliko mjeseci opet uklanjati, tako da sam shvatila da se osjećam kao da živim na kolodvoru, negdje gdje sam u prolazu.

Kao da na neki način nisam svoj na svome. Primjera radi, prošla je cijela zima, a da nisam izvadila obiteljske fotografije. A i djeca koja su sada već školarci mijenjaju pogled na to pa je to sad i njima već bezveze.
 

 

Općenito, čini mi se da se i grad pomalo već zasitio tog turizma, jer je intenzitet prevelik. Svima nam nedostaje vremena i prostora za nas. Bojim se da ćemo uskoro postati poput Španjolske u smislu kolektivne traume mentaliteta koji prezire turiste. Koji, pak, nisu krivi, već krivica leži na nama samima i gradskim vlastima koje omogućuju i potiču takav razvoj - govori nam ova Splićanka.

Njezina razmišljanja potvrđuje i struka, koja se slaže da gubitak osobnog prostora djeluje nepovoljno na psihu. Psihoterapeutkinja Ivana Grabar tvrdi da se posuđivanje stambenog prostora drugoj osobi može gotovo usporediti s posuđivanjem četkice za zube.

Cijena gubitka vlastite životne platforme

- Selidba je, općenito, vrlo visoko na ljestvici stresora. Naravno, ako se može dobro naplatiti, neki će reći: "Zašto ne?" Nisam sigurna može li novac prevenirati osjećaj iseljenosti, nekomfora i gubitka vlastite životne platforme. S druge strane, u današnje vrijeme pojavljuje se sve više modernih nomada, freelancera koji mogu živjeti bilo gdje i raditi od bilo kuda. Kažu, dom je sveden na njihov kofer i laptop. Svaki oblik života ostavlja nekog traga na nama. Na nekima više, na nekima manje.

To ovisi o strukturi ličnosti koja opet nastaje tamo negdje u djetinjstvu koje je bilo sa stabilnim, čvrstim odnosima ili nestabilnim, kaotičnim odnosima. Nekome će biti zabavno proboraviti ponovno kod roditelja u svojoj staroj sobi, samo ovaj put s cijelom familijom, a nekome će to biti muka živa - tvrdi Grabar, koja objašnjava na koji način se ovakve situacije mogu odraziti na odgoj i odrastanje djece.




- Kod roditelja koji od toga rade težinu, pokazuju nezadovoljstvo, grintaju, ne mire se sa situacijom, a ipak ju trpe, moguće je da će djeca biti frustriranija. Ako roditelji mogu biti smireni i opušteni, ako mogu vidjeti neke prednosti takvog suživota i pretvoriti to u neku vrstu iskustva prilagođavanja, testa osobnosti u kojem vježbamo suživot u neobičnim uvjetima, može biti korisno iskustvo.

Zar nisu i organizirana grupna kampiranja ili ljetovanja isto oblik suživota u kojem svi spavamo u istom šatoru ili sobi, pri čemu netko hrče, drugi prdi i smrdi, a na kraju pričamo priče o tome - pita se ova psihoterapeutkinja, koja ipak upozorava na neke promjene u ponašanju djece koje bi trebale označiti alarm.

- Problem može biti u duljini trajanja. I tu trebamo biti osjetljivi. Svaki roditelj treba pratiti svoje dijete i vidjeti ostavlja li to traga na njemu. Pokazatelji bi bili: tikovi, mokrenje u krevet, loš san, povlačenje iz društva, ljutnja, agresija, razdražljivost, tuga, melankolija, nevoljkost. Naravno, ako imate tinejdžera, ono i bez preseljenja može imati posljednjih šest simptoma - kazala nam je Ivana Grabar.

Savjeti za ležernije ´iseljeništvo´

Na koji način "preživjeti" nekoliko mjeseci na "stranoj lokaciji", savjetovala nam je psihoterapeutkinja Grabar.

- Ako se odlučite na takav potez, nemojte kukati već napravite što je moguće ležerniju atmosferu bez rečenica žaljenja i prigovaranja. Tako ćete najviše pomoći i sebi i djeci. Najgora moguća solucija je otići i onda kukati što to moramo raditi. Istina je da ne moramo. Mora se samo umrijeti. Ako si postavimo to kao naš izbor, lakše ćemo se nositi s time. Izbore možemo mijenjati. Možemo ih i olakšati s nekim ugodnim aktivnostima koje ćemo sebi priuštiti kako bi nam "iseljeništvo" lakše prošlo...

Gradove preuzeli turisti

- Svatko od nas može navesti dobrobiti od turizma pa ga to manje smeta, ili štete, pa će ga to iritirati više. Ovisi o tome kako odlučite doživljavati takve stvari. Hoćete li gledati da je čaša napola puna ili napola prazna. Ako je iritacija tako velika, moglo bi se razmišljati o životu negdje drugdje, a ne u turističkom gradu na obali jedne turističke zemlje.

Ne treba očekivati da se nudi manje sadržaja turistima radi pažljivosti prema lokalnom stanovništvu, koje u konačnici od toga živi. Ali bi se u nekim stambenim četvrtima mogao zavesti mirni sat već od 22 sata, dok npr. u centru grada to bi moglo biti od ponoći. Lokalne vlasti mogle bi, gdje god ima prostora za to, prilagoditi pravila reda lokalnom stanovništvu, a da se ne naruši gostoprimstvo turistima.

Naslovnica Prostorija