Stil Zdravlje

Valja se čuvati

Oprez! Ove krvopije vrebaju u prirodi, sada je njihovo vrijeme, a mogu prenijeti ozbiljne zarazne bolesti

Valja se čuvati

Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima, upozoravaju stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Za aktivnost krpelja neophodna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima.

- U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu), virus krpeljnog meningoencefalitisa i dr., dok je u hrvatskom priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu - pojašnjava dr. Iva Pem Novosel, epidemiologinja u HZJZ-u.

Od bolesti koje prenose krpelji u Hrvatskoj najčešće su Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca - krpelja s pogodnim uvjetima za njihovo razmnožavanje pa se pojavljuju samo u endemičnim područjima.

- Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma. Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu, kaže dr. Pem Novosel, te ističe kako su u rizičnoj skupini osobito izloženoj krpeljima osobe koje profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja kao što su šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti.

Naravno, od ovih opasnih krvopija možemo se zaštititi različitim mjerama, među kojima je i cijepljenje, ističe naša epidemiologinja, te otkriva koje su osobne mjere zaštite prilikom boravka u prirodi, ali i koja je prva pomoć ako se dogodi da postanemo žrtve krpelja.


Što ako vas ugrize?

- Ako ste uočili krpelja na koži, važno ga je ukloniti što prije - rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.
- Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom (sami ili netko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik.
- Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem ni sl.) niti "paliti" plamenom, ne povlačite ga naglo, ne stiskajte niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i (ako je krpelj zaražen) s njime uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.
- Liječniku se ne trebate javljati, osim ako se nakon ugriza krpelja u roku od četiri tjedna (najčešće kroz 7 dana) pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, erithema migrans) i/ili povišena temperatura i zimica.
- Pojava osipa i/ili temperature i zimice najvjerojatnije je odraz bakterijske infekcije bakterijom (Borrelia burgdorferi) koja se uspješno liječi antibiotikom.


Tko i kada se treba cijepiti?

Pojava krpeljnog meningoencefalitisa (KME) se može spriječiti cijepljenjem. Cijepljenje se provodi trima dozama cjepiva protiv krpeljnog meningoencefalitisa kojima se postiže zaštita tijekom tri do četiri godine. Nakon tri godine se treba docijepiti jednom dozom, ako se želi zadržati odgovarajuća razina zaštite. Cijepljenje protiv KME preporučuje se osobama koje pripadaju rizičnim skupinama i češće su izložene ubodu krpelja i to samo u krajevima gdje u poznatim endemskim područjima ima krpeljnog meningoencefalitisa. Opravdano je cijepljenje šumara, šumskih radnika, vojnika, lovaca, planinara, ali i izletnika i turista koji samo povremeno borave u endemskim krajevima. O cijepljenju se potrebno posavjetovati s epidemiologom u nadležnom zavodu za javno zdravstvo.


Osobne mjere zaštite:

- Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele)
Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače
- Hodajte obilježenim stazama
- Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo
- Primijenite repelente na gole i izloženije dijelove tijela, te eventualno na odjeću
- Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć zrcala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) traži pogodno mjesto za ugriz
- Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…)
- Kod djece se krpelj često nađe na glavi - zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može "pokupiti" krpelja glavom, odnosno gornjim dijelom tijela
- Otuširajte se nakon povratka iz prirode

 

Naslovnica Zdravlje