Komarci su mi krv popili. Doslovno. U hrpi djece i nešto malo manje odraslih svi će aterirati na mene. Brižni roditelji puste svoju dječicu da se razulare po ledini i da glume ješku za komarce. Komarci se obezglave za njihovom mladom i slatkom krvi i puste starije da razgovaraju o teškim temama tipa ko je koga. Ali ako sam ja u blizini, svi možete biti mirni. Čak i beba u kolicima od nožnog prsta do vrata umeljana u vlastita hovna. S ostatkom banane i meda po ustima. Komarac se neće dvoumit. On šiba ravno na mene. Učinkovitija sam od onih krema i svih aparata zajedno. Trebalo bi me masovno proizvodit i izvozit. U tom bi slučaju naša zemlja bila spašena od krize. Objesite Maju u dvorište ili balkon i nikad vam komarci neće zadavati muke! A ja nisam poput Chucka Norrisa koji može pogoditi komarca u lijevo jaje bazukom dok je ovaj u letu. Meni uglavnom pobjegnu. A ako i uspijem i zalijepim ga nečim o zid, onda u toj raskrečenoj i balzamiranoj pozi ostane neko vrijeme zalijepljen na zidu kao umjetnička instalacija i dokaz mog nesumnjivog uspjeha. Zašto u Kini nema komaraca? Svatko je ubio svog. Ponekad zamišljam njihov razgovor kad me vide. Prvi kaže: Eno djece, upravo su se nažderali onih šranja punih cukara! A drugi će na to: Koji će ti kua? Eno Maje! Mali komarac vraća se kući nakon svog prvog leta. Kako je bilo, sine? - pita ga mama. –Ludilo sa znakom uzvika! Svi su mi pljeskali. Toliko sam opterećena komarcima da ih po noći sanjam u ogromnom izdanju. Oni su mutirali od ovih GMO šranja i samo traže mene. Na mom balkonu organizirali su sačekušu. Turpijaju nokte, zvižde i nadziru situaciju. Stari, kaže jedan drugome, čujem ti mašinu za pranje, sad će ona budala izać s maštelom punom oprane robe. I tako i bi. Nakon svakog prostiranja robe vraćam se u kuću ispečatirana dokazima njihove ljubavi. Ko da imam velike boginje. Ne znam kako se uspiju zavuć, ali moja guzica im je omiljena. I onda to više nije ubod, meni naraste treća guzica. U mojim snovima voze se dva komarca na motoru. Odjednom onaj otpozadi vikne: Staniiii! - Što je? - Upala mi muha u oko! Spavaju Mujo i Haso s otvorenim prozorom i upaljenim svjetlom. Naravno, ižjebali ih komarci. Drugi dan požale se susjedima, a ovi im kažu da su glupi jer su zaboravili ugasit svjetlo. Aaaaa! – uglas kažu genijalci i ugase svjetlo. Drugu noć u kamaru ulete krijesnice. Haso – viče Mujo - probudi se, izjest će nas opet komarci, ali ovaj put došli su s baterijama. Uzalud vam zaprašivanje, svirači! Ovi moderni komarci razvili su sustav zaštite pa mi se para da ih je iza svakog zaprašivanja još i više. To im dođe kao tuš. Stari, viče meštru od zaprašivanja navijačka skupina Komančerosi s mog balkona u iščekivanju mog izlaska, pošpricaj malo lijevo da mi opereš i lijevo jaje. Jedva čekam jesen. Da otpadne lišće i komarci iz mog života. Istina, onda me hebu ljudski komarci. No za njih sam razvila dobaaaaar imunološki sustav. Ubijam ih svojom pozitivom.Maja