Ne može se gubitnike okupljati i od njih praviti pobjednika, kaže Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a, koji je s koalicijskim partnerima relativni pobjednik izbora. Je li u pravu? Ne. Ni on, baš kao ni Milanović, ne zarezuje puno Ustav i zakone koji iz njega proizlaze, a oni jasno kažu da vladajuću većinu čini 76 saborskih zastupnika. Je li Plenković imao nakon zatvaranja birališta tu većinu? Nije. Zato i jest relativni pobjednik, jer bi u protivnom sve bilo gotovo.
E, sad, bez obzira što su šanse opozicije da sastavi saborsku većinu tek teoretske i minimalne, za takvo što postoji pravno utemeljenje u Ustavu i zakonima. Dakle, nitko od opozicijskih stranaka koje su dobile manje mandata od HDZ-a ne radi pobjednika, ali ne može ni pružiti ruku i čestitati Plenkoviću dok i kada ne okupi saborsku većinu.
I nemamo se tomu što čuditi, jer ne događa se to prvi put. Već se u par izbornih ciklusa ponavljaju identične situacije: HDZ odnese mršavu pobjedu, a onda mora za pregovarački stol s mogućim i nezaježljivim političkim partnerima.
Kad zastupnik ‘šmrcne‘
Kako je HDZ ovoga puta prošao za nekoliko mandata lošije, računali su na njih 66, pružio je drugoj strani tu najmanju moguću šansu da i ona na jedvite jade pokuša sastaviti Vladu.
Otegotna okolnost Plenkoviću je da su pred Domovinskim pokretom izbori za Europski parlament, pa ako pohrle "zajedničarima" u zagrljaj, politički oponentni koji se bore za isto glasačko tijelo, a prije i poslije svega tu se radi o Mostu, lupat će po njima kao lažljivcima koji su prevarili birače kad su obećali da ni pod koju cijenu neće s HDZ-om.
Most iz prikrajka lukavo čeka da se dogodi Vlada HDZ-a i DP-a, pa da već na euroizborima otme barem pola biračkog tijela "prodanom" Domovinskom pokretu, a onda i zakuca na lokalnim izborima dogodine.
Ajmo sada na tu teoretsku mogućnost da SDP oformi novu vlast u Banskim dvorima. Ona je teoretska jer u Saboru nitko ne vlada sa samo 76 ruku. Neka jedan zastupnik ili zastupnica "šmrcnu", ne dođu na sjednicu zbog više sile, cijela je država na čekanju. I kod tijesnih većina ne radi se o 76 zastupnika koji podržavaju Vladu, već o još najmanje dva "spavača" koji uskaču po potrebi da bi se proguralo važne zakone.
Milanović kao Lazar
Vratimo se na meritum stvari: demokracija počiva na legitimitetu kojeg građani birajući narodne zastupnike daju političarima te na jasnim pravilima koja reguliraju izborni proces. Slijedom toga matematika je neumoljiva: HDZ je s partnerima kao najjača politička opcija osvojio 61 mandat i nedostaje mu 17 "deputata" da bi i dalje upravljao Hrvatskom.
Koju će cijenu za tu većinu platiti Plenkovićeva stranka, vidjet ćemo idućih dana. Sasvim sigurno će biti paprena, a mogla bi i zbog ekstremizma koji provijava iz Penavine stranke, stajati Hrvatsku dobrog rejtinga u Europi.
S obzirom na to da je s druge strane brvna prčeviti Milanović, ni "crveni" neće tek tako odustati od pokušaja da izvedu nemoguće: u istu političku kompoziciju ukrcaju sve lijevo-liberalne stranke, Most i predstavnike manjina. Za takvo što Grbin bi bio osuđen na "rijeke kompromisa", a Zoran Milanović na to da željenu fotelju u Banskim dvorima prepusti nekom drugom, i to najvjerojatnije kandidatu Mosta – Nikoli Grmoji.
No to mu neće biti problem jer mu se otvara šansa za još jedan mandat na Pantovčaku. Ustavni je sud jednom potpuno pravno neutemeljenom i budalastom odlukom od izbornog gubitnika Milanovića napravio političara koji i dalje ima šanse boriti se za tron.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, oživio ga je kao Lazara, dao mu krila i aureolu žrtve, što će Milanović objeručke prihvatiti kao potvrdu teze da je HDZ zarobio državu i sve njene institucije. Jedino što se može predvidjeti u idućem političkom razdoblju, jest da nam nikako neće biti dosadno. Letjet će perje na sve strane.