stdClass Object
(
[id] => 613836
[title] => Snažno je kriknuo protiv tragičnog i bolnog događaja iz novije splitske povijesti: velikom splitskom pjesniku i književniku otkriven spomenik na Sustipanu
[alias] => snazno-je-kriknuo-protiv-tragicnog-i-bolnog-dogadaja-iz-novije-splitske-povijesti-velikom-splitskom-pjesniku-i-knjizevniku-otkriven-spomenik-na-sustipanu
[catid] => 246
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Velikom hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću koji je svojom antologijskom "Sonatom" za staro groblje na Sustipanu snažno poetski kriknuo protiv tragičnog i bolnog događaja iz novije splitske povijesti, uništavanja trajnog počivališta Splićana od prije 60 godina večeras je na Sustipanu otkriven spomenik.
Brojni su se okupili kako bi vidjeli spomenik koji nosi Marovićeve stihove "Sjaš, svijetiš, svemiriš me" kojima završava trilogija Putanje, pjesma među pjesmama.
Na svečanosti je i prikazana šestominutna video-audio instalacija Sustipan nastala u produkciji Muzeja grada Splita, a nakon čega su solisti Orkestar i Zbor Opere HNK Split pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveli velebnu misu za mrtve, "Requiem" Wolfganga Amadeusa Mozarta.
Ovom događaju prethodio je prijem supruge i kćerke pokojnog velikana hrvatskog pjesništva, Vjere i Mirjane Marović u velikoj vijećnici od strane gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.
- Grad se ne odužuje samo najvećem hrvatskome pjesniku koji je ponikao iz Splita u 20. stoljeću, nego i otkupljuje svoje grijehe. Otkupljuje grijehe počašću zaboravljenim i pokopanim na starom splitskom groblju. Tonči nam je pomogao u tome, on je 1957. godine kada nije bilo lako u doba režima je prkosio i viknuo. Nakon toga došao je naraštaj koji je taj krik prihvatio kao slamku za otkupljenje grijeha naših predaka. Kada tome pridodamo ingenioznost stihova koje nam je Tonči prenio i koje je Loren Željković Kuliš na najbolji mogući način aplicirao na zid toga groblja onda govorimo o sveukupnosti umjetnosti. Ovo nije instalacija, ovo nije samo reljef, ovo nije samo skulptura, ovo je sve, sama supstanca umjetnosti, ljepote, poniznosti, ali i jednog velikog poštovanja kako prema čovjeku, njegovoj riječi, njegovom pjesništvu - rekao je splitski gradonačelnik.
Kćer Mirjana istaknula je kako je ovo veliki dan za njenog oca, nju, obitelj i grad Split.
- Moj otac je klasik hrvatske književnosti. Svoju antologijsku poemu "Sonatu" za staro groblje na Sustipanu napisao je u rujnu 1957. godine. Tada nije bio navršio niti 23 godine, tako je bio mlad, a tako hrabar, smion, mudar, pošten, plemenit i dobar čovjek. Živio je život poput Joba, on je sam nazvao svoju posljednju knjigu pjesama, "Job u bolnici", ali i u toj patnji slavio je život. Imao je jobovsku snagu. Samo ljudi veliki duhom mogu i u patnji slaviti život. Život je vječan, a moj otac je tome svjedok - kazala je Mirjana dodajući kako je spomenik jako lijep, suptilan i profinjen.
- Pravo djelo na pravom mjestu, za ovaj dan i za ovaj trenutak - kazala je Mirjana.
Autor spomenika Živković Kuljiš objasnio je kako je pri razmišljanju o Tonču Petrasovu Maroviću ponovno iščitavao njegovu poeziju.
- Vrlo brzo mi je ponovno postalo jasno kako je riječ o iznimnom pravom pjesniku i postavio sam si pitanje kako napraviti spomenik pjesniku, čovjeku koji je sam sebi napravio spomenik bez ikakve prvotne namjere da si ga sam gradi. Shvatio sam da želim na neki način komunicirati s njim puno izravnije nego što bi to bilo nekakvo moje rješenje. Zato sam izabrao stihove koji su veličanstvena posveta nadi i vjeri općenito. U tom trenutku sam shvatio da želim da to bude prvi plan skulpture, objasnio je autor.
Velikom hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću koji je svojom antologijskom "Sonatom" za staro groblje na Sustipanu snažno poetski kriknuo protiv tragičnog i bolnog događaja iz novije splitske povijesti, uništavanja trajnog počivališta Splićana od prije 60 godina večeras je na Sustipanu otkriven spomenik.
Brojni su se okupili kako bi vidjeli spomenik koji nosi Marovićeve stihove "Sjaš, svijetiš, svemiriš me" kojima završava trilogija Putanje, pjesma među pjesmama.
Na svečanosti je i prikazana šestominutna video-audio instalacija Sustipan nastala u produkciji Muzeja grada Splita, a nakon čega su solisti Orkestar i Zbor Opere HNK Split pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveli velebnu misu za mrtve, "Requiem" Wolfganga Amadeusa Mozarta.
Ovom događaju prethodio je prijem supruge i kćerke pokojnog velikana hrvatskog pjesništva, Vjere i Mirjane Marović u velikoj vijećnici od strane gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.
- Grad se ne odužuje samo najvećem hrvatskome pjesniku koji je ponikao iz Splita u 20. stoljeću, nego i otkupljuje svoje grijehe. Otkupljuje grijehe počašću zaboravljenim i pokopanim na starom splitskom groblju. Tonči nam je pomogao u tome, on je 1957. godine kada nije bilo lako u doba režima je prkosio i viknuo. Nakon toga došao je naraštaj koji je taj krik prihvatio kao slamku za otkupljenje grijeha naših predaka. Kada tome pridodamo ingenioznost stihova koje nam je Tonči prenio i koje je Loren Željković Kuliš na najbolji mogući način aplicirao na zid toga groblja onda govorimo o sveukupnosti umjetnosti. Ovo nije instalacija, ovo nije samo reljef, ovo nije samo skulptura, ovo je sve, sama supstanca umjetnosti, ljepote, poniznosti, ali i jednog velikog poštovanja kako prema čovjeku, njegovoj riječi, njegovom pjesništvu - rekao je splitski gradonačelnik.
Kćer Mirjana istaknula je kako je ovo veliki dan za njenog oca, nju, obitelj i grad Split.
- Moj otac je klasik hrvatske književnosti. Svoju antologijsku poemu "Sonatu" za staro groblje na Sustipanu napisao je u rujnu 1957. godine. Tada nije bio navršio niti 23 godine, tako je bio mlad, a tako hrabar, smion, mudar, pošten, plemenit i dobar čovjek. Živio je život poput Joba, on je sam nazvao svoju posljednju knjigu pjesama, "Job u bolnici", ali i u toj patnji slavio je život. Imao je jobovsku snagu. Samo ljudi veliki duhom mogu i u patnji slaviti život. Život je vječan, a moj otac je tome svjedok - kazala je Mirjana dodajući kako je spomenik jako lijep, suptilan i profinjen.
- Pravo djelo na pravom mjestu, za ovaj dan i za ovaj trenutak - kazala je Mirjana.
Autor spomenika Živković Kuljiš objasnio je kako je pri razmišljanju o Tonču Petrasovu Maroviću ponovno iščitavao njegovu poeziju.
- Vrlo brzo mi je ponovno postalo jasno kako je riječ o iznimnom pravom pjesniku i postavio sam si pitanje kako napraviti spomenik pjesniku, čovjeku koji je sam sebi napravio spomenik bez ikakve prvotne namjere da si ga sam gradi. Shvatio sam da želim na neki način komunicirati s njim puno izravnije nego što bi to bilo nekakvo moje rješenje. Zato sam izabrao stihove koji su veličanstvena posveta nadi i vjeri općenito. U tom trenutku sam shvatio da želim da to bude prvi plan skulpture, objasnio je autor.
Snažno je kriknuo protiv tragičnog i bolnog događaja iz novije splitske povijesti: velikom splitskom pjesniku i književniku otkriven spomenik na Sustipanu
Velikom hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću koji je svojom antologijskom "Sonatom" za staro groblje na Sustipanu snažno poetski kriknuo protiv tragičnog i bolnog događaja iz novije splitske povijesti, uništavanja trajnog počivališta Splićana od prije 60 godina večeras je na Sustipanu otkriven spomenik.
Brojni su se okupili kako bi vidjeli spomenik koji nosi Marovićeve stihove "Sjaš, svijetiš, svemiriš me" kojima završava trilogija Putanje, pjesma među pjesmama.
Na svečanosti je i prikazana šestominutna video-audio instalacija Sustipan nastala u produkciji Muzeja grada Splita, a nakon čega su solisti Orkestar i Zbor Opere HNK Split pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveli velebnu misu za mrtve, "Requiem" Wolfganga Amadeusa Mozarta.
Ovom događaju prethodio je prijem supruge i kćerke pokojnog velikana hrvatskog pjesništva, Vjere i Mirjane Marović u velikoj vijećnici od strane gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.
- Grad se ne odužuje samo najvećem hrvatskome pjesniku koji je ponikao iz Splita u 20. stoljeću, nego i otkupljuje svoje grijehe. Otkupljuje grijehe počašću zaboravljenim i pokopanim na starom splitskom groblju. Tonči nam je pomogao u tome, on je 1957. godine kada nije bilo lako u doba režima je prkosio i viknuo. Nakon toga došao je naraštaj koji je taj krik prihvatio kao slamku za otkupljenje grijeha naših predaka. Kada tome pridodamo ingenioznost stihova koje nam je Tonči prenio i koje je Loren Željković Kuliš na najbolji mogući način aplicirao na zid toga groblja onda govorimo o sveukupnosti umjetnosti. Ovo nije instalacija, ovo nije samo reljef, ovo nije samo skulptura, ovo je sve, sama supstanca umjetnosti, ljepote, poniznosti, ali i jednog velikog poštovanja kako prema čovjeku, njegovoj riječi, njegovom pjesništvu - rekao je splitski gradonačelnik.
Kćer Mirjana istaknula je kako je ovo veliki dan za njenog oca, nju, obitelj i grad Split.
- Moj otac je klasik hrvatske književnosti. Svoju antologijsku poemu "Sonatu" za staro groblje na Sustipanu napisao je u rujnu 1957. godine. Tada nije bio navršio niti 23 godine, tako je bio mlad, a tako hrabar, smion, mudar, pošten, plemenit i dobar čovjek. Živio je život poput Joba, on je sam nazvao svoju posljednju knjigu pjesama, "Job u bolnici", ali i u toj patnji slavio je život. Imao je jobovsku snagu. Samo ljudi veliki duhom mogu i u patnji slaviti život. Život je vječan, a moj otac je tome svjedok - kazala je Mirjana dodajući kako je spomenik jako lijep, suptilan i profinjen.
- Pravo djelo na pravom mjestu, za ovaj dan i za ovaj trenutak - kazala je Mirjana.
Autor spomenika Živković Kuljiš objasnio je kako je pri razmišljanju o Tonču Petrasovu Maroviću ponovno iščitavao njegovu poeziju.
- Vrlo brzo mi je ponovno postalo jasno kako je riječ o iznimnom pravom pjesniku i postavio sam si pitanje kako napraviti spomenik pjesniku, čovjeku koji je sam sebi napravio spomenik bez ikakve prvotne namjere da si ga sam gradi. Shvatio sam da želim na neki način komunicirati s njim puno izravnije nego što bi to bilo nekakvo moje rješenje. Zato sam izabrao stihove koji su veličanstvena posveta nadi i vjeri općenito. U tom trenutku sam shvatio da želim da to bude prvi plan skulpture, objasnio je autor.
