Nadamo se da su kamere uspjele prenijeti barem djelić ovog osjećaja koji je večeras lebdio nad Velom Lukom.
Svaki udarac bubnja, zvuk violine, harfe i violončela budio je sjećanja na trenutke koje smo proveli s Oliverom - u tuzi, sreći, na vjenčanjima, rođenjima, oproštajima...
Kao da je i večeras bio tu s nevjerojatnom masom ljudi koja je došla obilježiti godišnjicu njegove smrti, a tužan datum već četvrtu godinu zaredom postao je festival koktela emocija, koje nemaju veze s tugom. Ljubavi smo mu dali, kao što je tražio.
Teško je procijeniti koliko je brodica okružio plutajući pozornicu s fantastičnim orkestrom kojim je ravnao maestro Alan Bjelinski. Ljuljale su se na mirnom moru od gibanja i plesa, ali i mahanja bengalkama koje su zacrvenile nebo iznad Vele Luke.
Mještani se ne sjećaju je li ikad u njihovoj vali bilo toliko ljudi, ali su nam svi naglasili ako smo došli na koncert, stigli smo prekasno.
Dani uoči glazbenog spektakla su posebni. Pjevaju se Oliverove pjesme na svakom kantunu, svakoj terasi i kali.
Sve što se napiše o Vela Luci ovih dana zvuči izlizano, ali nema osobe koja nije uživala u svakom trenutku patetike, naleta emocija i zagrljaja. Vridilo je...
Završetak emotivne večeri "začinile" su brodice ujedinjenim trubljenjem. I one su zapivale Oliveru...
