Nadbiskup Želimir Puljić i ratni gradonačelnik Poljanić o Francescu Cossigi: ‘Bio je zaljubljen u naš grad. Zvao je Beograd, pitao ‘kako su mogli bombardirati hrvatsku Veneciju i poslao nam brodom hranu i vodu‘

Nekadašnji ratni gradonačelnik Dubrovnika i generalni konzul u New Yorku te Crnoj Gori Pero Poljanić podsjetio je na važnu ulogu bivšeg predsjednika Italije, Francesca Cossige, koji će posmrtno biti proglašen počasnim građaninom Dubrovnika.

Ovo priznanje dodijeljuje mu se za njegove iznimne zasluge i značajne humanitarne aktivnosti za vrijeme Domovinskog rata.

Francesco Cossiga bio je talijanski pravnik, pedagog i političar. U vrijeme početka Domovinskog rata bio je predsjednik Republike Italije (mandat mu je istekao u travnju 1992.).

 Francesco Cossiga, bivši talijanski predsjednik

Marcello Mencarini/Leemage Via Afp

- Francesco Cossiga je puno napravio ne samo za Dubrovnik, nego i za Hrvatsku. Za vrijeme bombardiranja Dubrovnika intervenirao je na mnogim mjestima u Europi, a izravno je zvao Beograd i izrazio kritike zbog napada na Dubrovnik. Poznavao je i volio Grad, a bio je i prvi državnik koji je stupio nogom u međunarodno priznatu Hrvatsku. Apsolutno se slažem s tim da mu je trebalo dati ovu počasnu titulu - istaknuo je Poljanić.

Poslao vojni brod u pomoć

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman imenovao je Francesca Cossigu počasnim hrvatskim veleposlanikom te ga je za njegov rad na promicanju hrvatsko-talijanskih odnosa i prijateljstva između dva naroda odlikovao Veleredom kralja Tomislava s lentom.

Vjerojatno malo ljudi u Dubrovniku zna za njegov izuzetan čin kada je kao talijanski predsjednik 18. studenog 1991. poslao talijanski vojni brod ‘Sv. Marko‘ iz Brindisija s vodom i hranom ugroženim Dubrovčanima.

Talijanski ratni brod "Sv. Marko" 17. studenog 1991. dovezao je u opkoljeni Dubrovnik hranu, vodu i drugu humanitarnu pomoć

Mons. Želimir Puljić/sjećanja Na Rat U Dubrovniku/

O toj hrabroj gesti u svojoj knjizi ‘Sjećanja na dane tjeskobe i ponosa koja ne blijede‘ svjedoči tadašnji dubrovački biskup mons. Želimir Puljić, današnji zadarski nadbiskup koji je i predložio Francesca Cossigu za počasnog građanina Dubrovnika:

- Za vrijeme trodnevnog najžešćeg neprekidnog bombardiranja i razaranja Grada, od 9. do 11. studenog 1991., predsjednik Cossiga bio je u Brindisiju na otvaranju jedne vojarne kada je čuo da je Dubrovnik bombardiran. Po povratku u Rim zatražio je od komande u Podgorici odgovor je li Dubrovnik bio bombardiran, a kada nije dobio odgovor, nego je bio upućen da zove Beograd, dao je nalog da se na centralu vojne komande u Beigradu prenesene kratka informacija na znanje u ime predsjednika Republike Italije da sutra, 18. studenog 1991. u 8 sati kreće vojni brod ‘Sv. Marko‘ iz Brindisija i nosi hranu i vodu ugroženim Dubrovčanima. Brod je krenuo, stigao u opkoljeni Grad i uplovio u luku Gruž s hranom, lijekovima i vodom, a njegov dolazak stvorio je opće veselje u narodu. Gospodin Cossiga je odluku o upućivanju vojnog broda donio samostalno, a ovaj nadasve ljudski i hrabri čin treba ostati zapamćen da bi se iz njega moglo iščitati kakva je snaga i odgovornost pojedinca, naročito onih koji imaju moć i koji mogu mijenjati događaje, a Dubrovnik ne smije zaboraviti svoga prijatelja, gospodina Francesca Cossigu koji je zaslužio biti proglašen počasnim građaninom Grada Dubrovnika.

Francesco Cossiga s Lukom Novakom iz KUD-a Čilipi 1999.

 

Tonći Plazibat/Cropix

Posredovao u susretu s predsjednikom

Mons. Želimir Puljić u nekoliko se navrata susreo s Francescom Cossigom i smatrao ga prijateljem, a osjećaj prijateljstva bio je uzajaman. Osim u Rimu i Zagrebu, drugovali su i u Dubrovniku, a mons. Puljić sjeća se kako je bio vrlo zanimljiv i duhovit sugovornik.

- Vodili smo jako interesantne razgovore. Uvijek je znao stvoriti ugodnu atmosferu, poslužio bi se nekom simpatičnom šalom. Osjetilo se koliko voli Dubrovnik, bio je zaljubljen u Grad. Govorio mi je ‘kako su mogli bombardirati Dubrovnik, ‘hrvatsku Veneciju‘? Tako je on to gledao. Malo poslije rata bio je na dvotjednom odmoru u Lapadu, došao je i kod mene na ručak - prisjeća se mons. Puljić.

- Jednom sam slučajno bio u Zagrebu na susretu s kardinalom Kuharićem, kad je rekao da poslijepodne dolazi predsjednik Cossiga. Ostao sam na tom susretu, a Kuharić me zamolio da ga poslije odvedem na grob kardinala Stepinca u Katedrali. Otpratio sam ga i malo mu nešto ispričao o Stepincu i Katedrali, i na izlasku mi je rekao ‘Za ovu uslugu koju ste mi učinili, imate doručak kod mene na Montecitoriju. Prihvaćate li?‘ ‘Vrlo rado‘, odgovorio sam, a onda me pitao ‘A što mene čeka ako dođem u Dubrovnik?‘ Rekao sam mu ‘I doručak i ručak!‘ Tu smo se susreli i otada smatram da me smatrao prijateljem. Zaista sam ga cijenio za sve dobro što je učinio - rekao je zadarski nadbiskup.

Marcello Mencarini/Leemage Via Afp

Francesco Cossiga posredovao je, kako stoji u knjizi mons. Puljića, i da predsjednika Tuđmana primi tadašnji talijanski predsjednik Carlo Ciampi. Evo kako se to zbilo:

- Bila je planirana i dogovorena međunarodna izložba hrvatske kulture u Vatikanu pod naslovom ‘Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost‘ koju su otvorili dr. Franjo Tuđman i u ime Pape Ivana Pavla II., kardinal Sodano, 28. listopada 1999. u Vatikanskim muzejima pred brojnim uzvanicima. Među prvim predmetima koje se imalo vidjeti na toj izložbi bila je Višeslavova krstionica iz Nina, a među  umjetničkim djelima bila i Škrinja sv. Šime. Izložbu je živo želio otvoriti sam predsjednik Tuđman, iako je već tada bio prilično bolestan.

Predsjednik Tuđman je želio također da ga primi predsjednik talijanske države. Budući da sam načuo kako je do toga primanja teško došlo, upitao sam Cossigu kako to da njegov predšasnik Carlo Ciampi, koji je upravo te 1999. preuzeo predsjedničku službu, nije htio primiti predsjednika Tuđmana. Onda mi je ispričao da je nazvao predsjednika Ciampija i upitao koji je razlog da neće primiti predsjednika Tuđmana? Kad mu je odgovorio da mu je takva poruka stigla iz Bruxelessa, Cossiga je rekao predsjedniku Ciampiu otprilike ovo: ‘Mi smo s Hrvatskom povezani stoljećima. S njima graničimo dugom morskom obalom. Povijest nas i kultura vežu‘. Tada je Cossiga ispričao kako mu je izložio da kao predsjednik ima nekoliko načina primanja, ‘svečani, polusvečani, i jednostavni‘ (privatni doručak). Nagovorio ga je neka bira nešto od toga. Ako neće onaj svečani, neka izabere jednostavni i pozove ga na doručak. Predsjednik Ciampi je, veli Cossiga, tako i učinio i pozvao predsjednika Tuđmana na doručak. No, vijest je bila medijski formulirana da je predsjednik talijanske države primio hrvatskoga predsjednika Tuđmana. To je hrvatskoj diplomaciji i predsjedniku Tuđmanu značilo puno - podsjeća zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić te ističe da je Francesco Cossiga prvi strani državnik koji je posjetio međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, samo dva dana nakon priznanja, 17. siječnja 1992.

F. COSSIGA U ŠETNJI GRADOM 1999.
 

Milo Kovač