Na taraci Umjetničke galerije Dubrovnik predstavljena je monografija dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić. Monografija je obogaćena s 500 fotografija čiji je autor fotograf Damir Fabijanić, ali i Veronica Arevalo, Damil Kalogjera, Milo Kovač, Željko Šoletić, Nino Šolić i Željko Tutnjević. Autor grafičkog dizajna je Dominic Horn. Redaktorice su Dunja Pavlović i Dubravka Lošić, a suradnik za engleski jezik je Davor Ilić. Okupljene je na početku predstavljanja pozdravio domaćin, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina.
Monografija je plod izdavačke djelatnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Ravnatelj UGD kazao je kako je riječ o zajedničkom projektu Galerije i autorice, a rad na izdanju počeo je davne 2016.
- Riječ je o dvojezičnom izdanju na hrvatskom i engleskom jeziku koji broji 480 stranica, bogato je ilustracijama i podijeljeno na sedam poglavlja, a na dostojanstven način valorizira djelo suvremene i svestrane dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić. Prijevod na engleski priredio je Graham McMaster, monografija je tiskana u siječnju 2022. u ekskluzivnoj nakladi od 500 primjeraka, a realizirana uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Treća je ovo monografija u nakladi Umjetničke galerije, a Galerija postaje bogatija za još jedno izdanje, izjavio je Smokvina.
Autorica teksta monografije je povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat. Zahvalila je svima koji su 'trpjeli' jer je navela kako svaka knjiga iziskuje stanovito 'trpljenje'. U ovom je slučaju najviše je 'trpjela' sama umjetnica.
- U monografiji se nalazi 66 malih tekstova o njezinim ciklusima i djelima koji govore koliko je toga učinila u četiri desetljeća svoga stvaranja. Našli smo se u jednom usponu, u jednom 'crescendu' koje nas je prisililo da se vratimo u arheologiju svojih djela, da ih raspoznamo, da se vratimo u same početke. To je bilo veliko istraživanje u depou, prvi put otkrila sam ciklus koji je prošao ispod radara kritike iz 1983. iz doba studija i koji nikad nije izlagan. Pošli smo na početak da bismo dosegli kraj. Dubravkina umjetnost nadilazi ovu sredinu i podneblje i ulazi u znakove svijeta ili u pokrove svijeta u kojima je ona puno toga najavila što se danas događa, ne samo u umjetnosti, nego u našem životu punom zebnje i strepnje. Njezine su slike oprostorene, pojam njezinog slikarstva je pojam slike i predodžbe o svijetu. Što je dubrovačko u njezinom opusu? Dubrovačko je ovo obzorje koje gleda od djetinjstva, ova granica između mora i neba. Tu je i element ženstvenosti, a ne da se uopće naslutiti da je Dubravka povjesničarka umjetnosti, rekla je Sveštarov Šimat te dodala:
- Pred svaki tekst stavljala sam citat, birajući ih pomno da prošire ono što pišem i da pronađem rezonancu u umjetnosti. Osnovno geslo i ono što me nosilo u pisanju jest maksima koja se pripisuje sv. Augustinu: "Uvijek nešto stoji iznad nečega". Ono što do gledamo kod Dubravke: Rozarije, Brodove, Mačke, instalacije, Zvona, Zvijezde, Lovce na snove, Obruče... sve što je napravila, sve je to nešto što pokriva nešto drugo, a to drugo je bitno. Dekonstruirala sam njezino djelo i shvatila sam kako ono funkcionira. Njezini znakovi putuju iz 80-godina, mijenjaju se... Na neki način prevodim to djelo, ali to je bio ogroman izazov i na kraju sam se kao zaključak sjetila mitološke priče Narcisa i Eha: da se čuje i da govori, govorila sam, ne znam jesam li slušala, ali ostajem u jeci njezina opusa. Voljela bih da ova monografija učini da opus Dubravke Lošić postane vidljiv i da bude van, da instalacije budu vani, poručila je autorica teksta monografije.
Spominjući rat u Ukrajini koji je umjetnica na neki način svojom umjetnošću 'najavila', otkrila je Šimat Sveštarov kako Lošić u svom obiteljskom stablu dijelom ima i ukrajinske korijene. Lošić je zahvalila okupljenima na podršci i dolasku, ali i svima iz tima koji su stvarali monografiju, koji su sudjelovali u njezinoj realizaciji i svima koji su joj na bilo koji način pomogli.
- Margarita se samo vrtjela oko mojih radova, zna da sam osjetljiva i nije prelazila granicu, a nije me previše izložila. Mi smo jedan dobar tim, mislim da smo napravili jednu super stvar, poručila je Lošić.
Fabijanić je istaknuo svoje zadovoljstvo suradnjom s umjetnicom. Horn je rekao kako ima iskustva u dizajniranju, ali bila mu je ovo prva knjiga koju je dizajnirao. Dodao je kako je Lošićin rad ogroman i malen, definiran i posve nedefiniran, slobodan, 'nježan' i 'grub'... Opisao je sam proces rada na monografiji, a Ilić je monografiju opisao kao 'strašno djelo', za umjetnicu je rekao da je najbolje opisuje riječ "autentičnost". I za Arevalo je suradnja s umjetnicom inspirativna, dok je Pavlović rekla kako je sve počelo 2020., nije uopće bila upoznata s onim što čita, vremenom je shvatila, a otkrila je kako je s 'velikim guštom' odradila svoj dio posla.