Kruha i masla
- Građevinu danas mogu radit' na silu jedino oni koji imaju obitelj i moraju zaradit za komad kruha. Ne volim radit pos'o koji ne volim, pa makar jeo kruha i masla umjesto kruha i salame – pomalo će ljutito naš sugovornik pa postavlja pitanje:
- Zašto kuće prokišnjavaju, laminat ide ukrivo, zidovi loše opiturani... jer su ljudi bez struke uzeli to radit. Moraš završit' za pitura, imat' praksu. Ne možeš postat' pitur po ubrzanom tromjesečnom tečaju.
Nije problem promijeniti struku, kaže, ali jest novi posao kvalitetno odraditi.
- U gradu se 90 posto ljudi žali na građevinske radove. Internet je pun primjera gradnje u krivo, ljudi se tome smiju ali netko je to platio, a ni račun još nije dobio! U ugostiteljstvu ti daju račun, a kad ti ga je dao onaj što ti je popravio mašinu, pitur ili zidar? Nikad! Imaš se pravo žalit na kavu, a kome ćeš se žalit' ako ti pod nije ravan – pita se naš konobar kojemu je prijedlog MMF-a 'malo glup'.
- EU ne shvaća kakav je sustav školovanja u RH. Upisuju tri razreda ekonomske, a ekonomista milijarda. Od srednje škole treba počet'. Zašto upisat dva razreda konobara ako ih imaš viška? Daj zidare ako ih fali – kaže. Pitamo ga gdje bi se mogao vidjeti u građevini, kao armirač, zidar, tesar...
- Mogu bit' pomoćni radnik, vozit kariolu, nosit vreće cementa, ali kako ću ja gradit' kuću? Građevinar zna koji će cement stavit, kako se veže materijal, konobar ne. Pa ne slažeš lego kockice, nego kuću. Mogu bit pomoćno osoblje bez škole, ali to nije preusmjeravanje o kojem oni govore.
Ako posla nema u branši, treba se snalaziti drugdje, račune treba plaćati, kaže nam kuhar Pero Bevanda, s 15 godina radnog staža u jednom dubrovačkom ugostiteljskom objektu.
- Spreman sam radit' bilo koji posao ako dođe do toga. Iako ne treba odmah glavom kroz zid, nego pričekat' do iduće sezone i vidjet što će se događati. Još dobivamo potpore od države, pa ide koliko-toliko, ali da završim na burzi, trebalo bi nešto čačkat', tražit'– kaže Pero koji ima iskustva i u građevini. Radio je taj posao kao mlađi.
- Nije ni to lako. Mlađi ljudi će to lakše prihvatit nego ja, imam već godina i sad poć neđe na buru, kišu ili sunce, nije lako. Ali spreman sam i na to. Danas svatko ide na građevinu radi godinu dana pa misli da je meštar. Kao pomoćni radnik ok, ali meštru treba iskustva, kao i kuharu i vozaču autobusa – govori kuhar koji bi 'svoj posao radio do mirovine' a toliko ga voli da kuha i kod kuće.
New Deal
- Građevina je više za kontinentalni dio. Kažu u Zagrebu treba oko sto tisuća građevinaca za obnovu grada od potresa. Razumljivo je da bi se gore ljudi trebali prekvalificirat' jer pitanje je kad će se turizam obnovit' bilo gdje. Ipak vjerujem da će se kod nas obnovit' prije nego u Zaboku, valjda – kaže konobar Maro Matić koji MMF-ov naputak naziva 'nekakvim oblikom New Deala poslije korone'.- Kao što je Amerika poslije velike ekonomske krize gradila putove, tako bi i ovi nešto slično. Iako građevina jedina funkcionira cijelo vrijeme, možeš nju predložit' momku od 20 godina. Sa 35 godina iskustva u turizmu, neću ja sad poć' zidat' apartmane ili pravit' put. Niti znam, niti hoću to radit. Ne ja, nego cijela moja generacija. Mladić koji nema alternativu, može i naučit taj posao, a za mene nema teoretske šanse. Đe ću ja sad učit' vozit' bager?! – negoduje Maro koji je 'cijeli život u ugostiteljstvu'.
- Ako se imam prekvalificirat, uzet ću deset ovaca i poć' u brdo đe nema ni turizma ni građevine ni korone - zaključuje Matić.
Sa svojih 60 kilograma jedino bi se mogla naći u ulozi voditelja gradilišta, kroz osmijeh će mlada konobarica Andrea, jer ne zna 'što bi drugo mogla u građevini'.
Vreća cementa
- Teško će se žene prekvalificirat' za tu branšu. Što će na gradilištu netko malo teži od vreće cimenta – iskreno će Andrea koja zadnjih pet godina radi kao konobarica dok studira na medijima.- Taj MMF nam je trebao predložiti da otvorimo koju tvornicu ili razvijemo poljoprivredu a ne da očekuju od 50-godišnjaka da se prekvalificiraju. Uvijek se znalo da ovisimo o turizmu. I sad kad se dogodila blokada, opet se spašava turizam a ništa se drugo ne otvara kako bi ljudi mogli raditi u drugim branšama – smatra Andrea kojoj je konobariti 'itekako prihvatljivo'.
- U ovom poslu planiram ostati još neko vrijeme jer mi donosi puno veća primanja od onih koje bih ostvarila na poslu za koji se školujem. Kako idem na medije bila bih istraživački novinar, prvenstveno sportsko novinarstvo to me najviše zanima – planira Andrea.
O drugoj ponuđenoj opciji prekvalifikacije, onoj zelenoj alternativi baš nitko od naših sugovornika nije imao previše riječi. Doduše zeleno gospodarstvo je noviji termin, više u fokusu razvijenih zemalja. Riječ je o održivom razvoju, zaštiti okoliša, pametnom korištenju postojećih resursa uz stvaranje novih 'zelenih' proizvoda, tehnologija i usluga. Očito nam je građevina bliža, a baš je tu nedostatak radnika prisutan godinama. Dosad ga se rješavalo kao u turizmu, uvozom radne snage. Možda će se stanje popraviti prekvalifikacijom domaćih snaga koje su u pandemiji ostale bez posla. Kao i onih koji su se vratili doma nakon gubitka posla u nekoj od zemalja EU. Pitanje je hoće li se i koliko konobara, kuhara i recepcionera vidjeti u ulozi budućih pitura, zidara, tesara, armirača ili 'zelenih gospodarstvenika'. Cijena je ovo ovisnosti Hrvatske o turizmu koju je u kratkom vremenu razotkrio virus.
Kvalitetna 'ucjena'
- Kolika god je ovo katastrofa, napravit će se selekcija ne samo u ugostiteljstvu nego svugdje. Sad imaš viška ljudi pa će kvalitetni kuhar i konobar sačuvati posao. Lani se već tražilo kvalitetnog barmena, konobara, koktel majstora, a preklani si dovodio ljude iz cijelog svijeta jer ih je falilo. U nas je svatko mog'o radit' bilo što, bit' pitur, majstor, konobar, kuhar, biraj! Sad će se sve to profilirati. Bit će posla za kvalitetne ljude iz grada. Plaće neće bit možda tisuću, tisuću i pol eura ali će se živjet' pristojno. Jedino loše će bit' što će nas gazde moći ucjenjivati s plaćama. Taj je problem već nastao ovo ljeto, a bit će i iduće sigurno – poručuje dubrovački konobar s tri desetljeća iskustva u poslu.