stdClass Object
(
[id] => 296588
[title] => Joshua Oppenheimer: Prijetnje smrću postale su mi normalne
[alias] => joshua-oppenheimer-prijetnje-smrcu-postale-su-mi-normalne
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Praznih ruku je ostao Joshua Oppenheimer na friškoj dodjeli nagrada Europske filmske akademije za "Pogled tišine", hvaljeni dokumentarac o konfrontaciji mladića Adija, čija je obitelj preživjela genocid u Indoneziji, s čovjekom odgovornim za smrt njegova brata. U kategoriji najboljeg europskog dokumentarca pobjedu je izvojevao Asif Kapadia za film o Amy Winehouse.
No, Oppenheimer je kao vodeći dokumentarist današnjice izazvao veliku pažnju u Berlinu i bio najtraženije ime za intervjue uoči dodjele europskog Oscara u berlinskom hotelu "Sofitel Kurfürstendamm". Nije isključeno i da bude opet nominiran za američkog Oscara u jeku sezone dodjele nagrada započete upravo s EFA-inom ceremonijom.
Prvi put se Oppenheimer za Oscara natjecao s remek-djelom "Čin smaknuća" (2012.), ponajboljim dokumentarcem novog milenija u kojemu su bivši vođe indonezijskih vodova smrti, poput Anwara Conga, pred kamerama rekonstruirali monstruozna masovna ubojstva. Oppenheimeru su nagrade i nominacije važne jer "čovjek se uvijek treba sjetiti zašto to radi".
- S "Činom smaknuća" nagradama i nominacijama je otvoren dijalog o tome što se dogodilo u Indoneziji 1965., a "Pogled tišine" je to podignuo na još višu razinu. Mediji, javnost, učitelji, studenti govore: potrebno je uspostaviti proces istine, pravde i pomirenja. S druge strane, vojska pruža otpor jer u Indoneziji vojska ima vrhovnu vlast. Samo da na trenutak objasnim situaciju: ako vojni general u Indoneziji počini masakr nad cijelim selom, ne može mu se suditi na civilnom sudu. Pravda se može postići jedino ako indonezijska vojska odluči sazvati vojni sud, odnosno ako vojska odluči sama sebe kazniti, što znači da se nalaze iznad zakona.
Kad je vojska, instituicija s najvećim ovlastima za nasilje, iznad zakona, ona samim time postaje zakon. Civilno društvo i dijelovi izabrane vlasti zbog "Pogleda tišine" govore da je potrebno uspostaviti proces istine, pravde i pomirenja, a vojska to odbija. Vojska nije nepobjediva i nije izvan dosega moći u slučaju valjanih aktivističkih zahtjeva. Svaka pohvala i nominacija koju dobije “Pogled tišine“ u Indoneziji dospije na naslovnicu, unaprijedi razgovor o toj temi i potakne proces oporavka u toj zemlji. To mi je jako važno - kaže nam iznimno elokventni i blagoglagoljivi Oppenheimer, ističući kako se u SAD-u filmu pruža priliku za dvije stvari.
- Kao prvo, film u Americi može doseći puno širu publiku i kao Amerikanac, izravno i uz dozu tjeskobe, mogu reći da je i Amerika prošla nekažnjeno. Ne samo da je Amerika počinila genocid u Indoneziji, nego je počinila iste zločine i u drugim dijelovima svijeta. Osiguravanjem šire publike potiče se razgovor o nekažnjavanju u cijeloj zemlji i vrši se pritisak na američku vladu da skine povjerljivi status sa spisa o indonezijskom masakru i da preuzme odgovornost za svoju ulogu u tim zločinima.
SAD je osiguravao novac, oružje, obuku za odrede smrti i nastavio je to osiguravati dok je ubijanje trajalo. Osigurali su radio-sustav koji je vojsci omogućio koordinaciju ubilačkog aparata preko cijelog tog arhipelaga. Radi se o području širine zapadne Europe, od jednog kraja zemlje do drugog. Ima jednak broj stanovnika kao i SAD. Osim toga, zemlja ima i 13.000 otoka. Dakle, koordinacija trupa i putovanje ubilačkog aparata po zemlji zahtijevala je jako dobru organizaciju, a SAD je to mogao osigurati - pripovijeda Oppenheimer u jednom dahu i hvata drugi, jer to nije sve.
- Što je još strašnije, američko veleposlanstvo sastavilo je popis od 500 imena na kojem su se nalazile javne osobe iz indonezijskog života, novinari, umjetnici, akademici, i obilježili ih kao moguće protivnike novog vojnog režima. Zahtijevali su da se prođe taj popis, da se ljudi obilježe nakon likvidacije i da im se popis vrati. Svi ovi detalji koje sam vam otkrio samo su ono što je procurilo. Točni iznosi, količina oružja, vrsta obuke, uloga SAD-a u događajima koji su doveli do genocida... ti detalji su i dalje tajni.
Svi CIA-ini dokumenti koji se odnose na to razdoblje i sva dokumentacija atašea ministarstva obrane je povjerljiva unatoč brojnim zahtjevima na temelju Zakona o slobodi informacija. Senator
Tom Udall iz SAD-a vidio je oba filma i kao rezultat je donio rezoluciju u Senatu da se tim dokumentima skine povjerljivi status i da SAD prihvati odgovornost za svoju ulogu kad ti podaci postanu javni. To je jedna od stvari koje pokušavamo postići u SAD-u za vrijeme ove sezone dodjele nagrada: skrenuti ljudima pozornost na postojanje te rezolucije i navesti ih da potaknu zakonodavna tijela u svojim državama da se podupre ta rezolucija, da bude izglasana i postane zakon – podvlači filmaš.
Kako Amerikanci reagiraju na nesretni petak 13. studenog u Parizu, budući da se govori da je to europski 11. rujan?
- Ako se ne varam, 12. studenog bilo je bombardiranje u Bejrutu u kojem je ubijen gotovo jednak broj ljudi. Na društvenim medijima su sve korporacije požurile staviti francusku zastavu, a nitko nije stavio libanonsku. Reakcija ljudi je zastrašujuća. Nedavno je Trump rekao da muslimanima treba zabraniti ulazak u zemlju. Istovremeno se nadam da nama što nam je stalo do čovječanstva eksplicitni rasizam koji polako izlazi iz ormara pruža nešto protiv čega možemo regirati i nešto što možemo analizirati. Bojim se da je tek tračak svjetlosti na jednom jako mračnom nebu - nije odveć optimističan Oppenheimer.
Što naš sugovornik misli o trenutačnoj teškoj situaciji u Europi i bi li se možda bavio tom temom?
- Mislite na izbjeglice? - postavio nam je protupitanje.
- Da, i na napade u Parizu - dodajemo.
- Na putu za Berlin vidio sam jedan predivan film koji je u cijelosti snimio imigrant koji je pokušavao doći iz Maroka u Meliu. Zove se "Benghiss" i ne znam gdje će mu biti premijera jer sam vidio nedovršenu verziju filma. Film je jako dobar i svi bi ga trebali pogledati. Osjećate se kao da ste vi izbjeglica, u njihovoj ste koži jer vidite i čujete što oni vide. Jako je poetski napravljen, predivan, nemilosrdan i važan.
Moja obitelj je morala napustila Europu kao izbjeglice. Za razliku od mnogih drugih, mi smo imali sreće što smo negdje drugdje našli utočište. Sada sam se vratio u Europu kao odrastao čovjek i tu živim, smatram sebe Europljaninom. Užasno je važno da pružimo dobrodošicu ljudima u nevolji jer mnogi od nas su i sami bili u nevolji – apelira Oppenheimer i upućuje na sličnost s “Pogledom tišine“.
- Radi se o tome kako vidimo druga ljudska bića: da li ih humaniziramo ili ne. U filmu se Adi suoči s počiniteljima i kaže im: Ja vas vidim kao ljudska bića. Pokaže im da ih vidi kao ljudska bića tako što im testira vid. Pomaže im da vide, iako su mu ubili brata. Ako priznate da ste pogriješili, mogu vam oprostiti jer ste ljudsko biće.
To počiniteljima ne olakšava situaciju nego je otežava jer su prisiljeni Adiju uzvratiti pogled koji humanizira, vidjeti ga kao ljudsko biće i vidjeti sve svoje žrtve kao ljudska bića. U tom trenutku ih uhvati panika jer su sve laži kojima su sebi pravdali svoje postupke temeljili na dehumaniziranju njihovih žrtava.
 |
Joshua Oppenheimer s Markom Njegićem
|
Kada mi u Europi prihvaćamo politiku koja dehumanizira cijele redove
ljudi koji bi vrlo lako mogli biti mi sami, i koji su bolje obrazovani
od nas, vještiji od nas, imaju više za pridonijeti društvu od nas
(zasigurno više od mene: ja imam jako malo vještina, znam snimati
eksperimentalne dokumentarne filmove, što je zapravo prilično beskorisna
vještina) te tretiramo te ljude kao manje vrijedne, to upućuje na
činjenicu da smo već krenuli putem počinitelja, slično onima u mom
filmu. Vidjeli smo kako su ksenofobija i obilježavanje ljudi doveli do
grozota u Europi. I to ne u dalekoj prošlosti, nego nedavno. Pa čak i
danas - podsjeća redatelj kojemu nakon "Čina smaknuća" i "Pogleda
tišine" nije preporučljivo posjećivanje Indonezije.
- Nije mi sigurno ići tamo. Redovito primam prijetnje smrću, ali Adi ih ne prima. Pretpostavljam da prijetnje stižu od pristaša najmoćnijih ljudi koji su prikazani u "Činu smaknuća", vođa paravojske i trenutnog potpredsjednika. I dalje sam jako blizak s Anwarom Congom, dobro smo se složili i osjetio sam da ga mogu pitati: "Zabrinut sam za tebe, kako spavaš, imaš li i dalje noćne more?" On mi je odgovorio da više nema noćne more otkad je snimio film. Nešto me potaklo da ga pitam sljedeće pitanje: "Jesi li to rekao zato da se osjećam bolje?" On je odgovorio “da“ i počeo je plakati. Priznao mi je da je počeo plakati kad me zadnji put vidio jer je znao kakav smo film snimili i znao je da se neću više smjeti vratiti u Indoneziju i da se više nikad nećemo vidjeti. Naravno, ja sam plakao iz istog razloga - povjerio se Oppenheimer.
Zanimljivo, ideju za "Pogled tišine" Oppenheimer je dobio godinu dana prije početka snimanja "Čina smaknuća".
- Shvatio sam da ću morati snimiti dva filma kad sam snimao dvojicu ljudi koji su me vodili do rijeke u "Pogledu tišine", što je bilo u siječnju 2004. godine. Dok su se hvalisali kako su naizmjence igrali ulogu žrtve i počinitelja, zastali su da pomirišu cvijeće, pomogli su jedan drugome u spuštanju niz padinu i to je na neki način bio trenutak zatišja usred oluje. Dok su pomagali jedan drugome u spuštanju, prvi put mi je palo na pamet: Bože, pa ovo je kao da sam zalutao u Njemačku 40 godina nakon holokausta, da nacisti nisu izgubili vlast i da je ostatak svijeta sudjelovao u holokaustu te da to opravdava zašto su tako besramni.
Te večeri sam otišao kući jako potresen, jedva sam se suzdržao da ne počnem plakati dok smo to snimali. Počeo sam razmišljati što ako pobjeda nacista nije iznimka koja potvrđuje pravilo, nego pravilo. Tad sam u svoj dnevnik zapisao da trebam snimiti dva filma. Jedan o lažima koje počinitelji zločina govore da mogu živjeti sami sa sobom i o užasnim posljedicama za cijelo društvo, a drugi o životu preživjelih u takvom društvu. Mislim da sam već toga dana znao da će prvi film, što je osobito slučaj s takozvanom redateljskom verzijom, nezbježno više biti grozničavi razmetljivi san, a ne dokumentarac upravo zato što govori o eskapizmu i krivnji. Drugi film će biti jednako eksperimentalan, ali manje razmetljiv. Pjesma skladana u spomen svemu što je uništeno. Ne samo poginuli koji se nikada ne mogu vratiti, nego i životi koji više nikad ne mogu zacijeliti jer ih je slomio strah i šutnja - otkriva Oppenheimer, koji je u "Pogledu tišine" prikazao genocid na univerzalan način.
- To mi je svakako bila namjera. “Čin smaknuća“, osobito redateljska verzija koja traje dva sata i 40 minuta, također je univerzalan film. Ne po pitanju genocida jer to je specifični kontekst, nego po pitanju nekažnjivosti: što se događa kad počinitelji zločina pobjede i sagrade čitavo društvo na temelju moralne laži? Kakva korupcija je neizbježna kad svi prisilno ili svojevoljno lažu sami sebi? "Čin smaknuća" je univerzalan film o međuodnosu eskapizma i fantazije s jedne strane i krivnje s druge strane. Smatram da "Pogled tišine" pruža univerzalno iskustvo o životu u društvu koje je izgrađeno na laži i prisiljeno na šutnju, društvu koje ne smije javno tugovati ni oplakivati voljene i pričati o onome što se dogodilo.
Kakav to učinak ima na ljudska bića, na uspomene, na oporavak? Smatram da je strategija zbog koje su oba filma univerzalna uvid u specifična pitanja. "Čin smaknuća" fokusira se na Anwara Conga i na ljude oko njega. "Pogled tišine" uvodi gledatelja u perspektivu jedne obitelji kroz Adija. Suprotno pretpostavci, koncentriranim pristupom na jednu obitelj, a ne tri, četiri, pet ili deset, od kojih svaka priča svoju priču i daje nam uvid u to kroz što preživjeli prolaze, ta jedna obitelj omogućava uvid u um jedne osobe i stvarnost jedne obitelji - precizira Oppenheimer.
Za epilog Oppenheimera pitamo što misli o dokumentarističkom stilu režije koji je u novom mileniju prenesen na igrani film, čak i akcijski (“Bourneova nadmoć“)?
- Dokumentaristička estetika može ući u igrane filmove na razne načine. To može biti “pastiche“ kamera iz ruke u “cinema verite“ stilu, ali mislim da je to najmanje zanimljivo. To je onda samo pastiche, nešto što je posuđeno iz dokumentarnog stila, klišej. Ima mnogo primjera, ali sada mi na pamet pada Ulrich Seidel, redatelj koji je prešao iz dokumentarnog u igrani film. On ne radi s profesionalcima, već s ljudima koji glume sami sebe na sceni. Ponekad s njima glume glumci, ponekad ne. Mislim da je to puno zanimljiviji utjecaj dokumentarističkog stila.
Po mojoj definiciji, a mislim i po njegovoj (nismo nikad o tome razgovarali), dokumentarni film je film u kojem stvarni ljudi glume sami sebe. Tome bih dodao da glume sebe u situacijama koje gledatelj razumije i za koje sudionik zna da se poklapaju sa stvarnim životom. Situacija može biti u cijelosti inscenirana, kao neka od Congovih fiktivnih scena, ali učinak na sudionike tih scena će se proširiti i na njihov stvarni život. To neće biti samo igra kao u glumačkoj radionici ili ako amatera stavite u igrani film. Publika također mora biti toga svjesna jer će materijal u publici pobuditi pojačan osjećaj empatije. Bit će jasno da ti događaji imaju posljedice i u stvarnom životu glumaca – veli Oppenheimer i tvrdi da je to korisna perspektiva za promatranje dokumentarnog filma gdje gledatelj ima osjećaj da je sve iscenirano i namješteno.
- Imamo slučajeve gdje ljudi glume sami sebe, i upravo zbog toga što je situacija umjetna i nema veze sa stvarnim životom osobe, sve izgleda lažno. Pojačani osjećaj empatije se izgubi. Ja sam u neobičnom položaju jer imam samo dva filma, već sam snimao kratke filmove, i jako sam zahvalan i počašćen što se ljudima filmovi sviđaju. Neki ljudi pretpostavljaju da u budućnosti želim raditi igrane filmove i onda se pitam: Pa zar vam se nije svidio moj rad? (smijeh) Možda im se i nije svidjelo onako kako bih ja to želio, ali smatram da postoji sveti osjećaj pojačane empatije. Što ako je svrha kinematografije istraživanje najvećih misterija ljudskog postojanja?
Ne samo dokumentiranje i prezentiranje događaja, nego prikazivanje i snimanje na precizan i intiman način. Kao babice koje donose djecu na svijet. Dramatizacija u “Pogledu tišine“ je stvorena samo za film, sukob između Adija i počinitelja zločina je nastao samo za film. Stvaramo nove oblike stvarnosti koji imaju vlastiti život. Što ako to možemo snimiti precizno i uz dozu empatije i od toga napraviti imerzivno iskustvo za gledatelja gdje se dobiva uvid u te misterije? Zar to nije sveto iskustvo ako to možete dobro napraviti? To je nešto što ni najbolji igrani film ne može postići.
MARKO NJEGIĆ
Rodom iz Amerike, živi u Danskoj
Danska je trenutno moj dom. Živim u Kopenhagenu i moja produkcijska kuća je iz Danske. Danska pruža jako veliku potporu dokumentarnom filmu i pri tome ne mislim na financijsku potporu nego na otvorenost, dijeljenje, izostanak pretenzija prema drugim filmovima. Vlada velika solidarnost i jedni drugima pokazujemo svoje filmove dok su još užasno loši jer svaki dobar film je nekad bio jako loš. U mojoj rodnoj zemlji, Americi, često se bojimo napraviti tako nešto. Cijeli moj život je međunarodne naravi. Čim sam napustio SAD i nakon diplome se preselio u Englesku, živio sam tamo 14 godina. Potom sam se prije pet godina preselio u Dansku, a kao što znate iz filmova, velik dio mog života je vezan za Indoneziju.
Šokantno i bolno iskustvo
Kao ljudsko biće se ne identificiram s nekom određenom kinematografijom, već s filmom imerzije pri čemu se gledatelja uroni u određeno iskustvo. To je osobito važno kod dokumentaraca. Jako puno dokumentaraca otvara prozor u određeno pitanje. Preferiram uroniti gledatelja u neko iskustvo tako da film postane ogledalo o kojem može vidjeti samoga sebe. Ako je to šokantno i bolno... da, primit ćete nove informacije iz stvarnog života, ali ono što je šokantno nisu same informacije nego šok zbog poznatog, zastrašujuća spoznaja “Jesam li to stvarno ja?“, “Je li ovo stvarno ljudsko iskustvo?“. Imam jako blisko prijateljstvo s Rithyjem Panhom iz Kambodže. Poznajem manje filmaša iz Indonezije. Nisam radio s profesionalnom indonezijskom filmskom ekipom jer bi time ugrozio njihov daljni rad u filmskoj industriji. Naša filmska ekipa je anonimna i većinom ne potječe iz filmskog svijeta.
Priznanje zločina protiv čovječanstva
Prije dvije godine (10. prosinca 2013.) “Čin smaknuća“ je postao besplatno dostupan na internetu u Indoneziji. Prije par dana “Pogled tišine“ je također postao besplatno dostupan. Može se besplatno preuzeti ili besplatno gledati preko interneta. Vojska je Googleu poslala zahtjev za skidanje filma s interneta jer se njime krše YouTube-ova pravila o poslovanju i YouTube je, pretpostavljam iz neznanja, skinuo film. Sada pokušavamo uvjeriti Google da smo film tu stavili s razlogom. Google je time napravio strašan presedan, barem trenutno... Pretpostavljam da vojska tvrdi da je film uvredljiv i nasilan. Pokušavamo Googleu objasniti da su autori tih optužbi počinitelji genocida i nadamo se da ćemo u tome biti uspješni. Google ovim postupkom ide protiv svojih temeljnih načela. Optimističan sam da je to privremena zapreka. Film “Čin smaknuća“ je preuzet i pogledan na desetke milijuna puta. Pretpostavljamo da će “Pogled tišine“ doseći iste brojke. Kad je “Čin smaknuća“ nominiran za Oscara, to je napokon navelo indonezijsku vladu da komentira film. Rekli su da su događaji iz 1965. zločin protiv čovječanstva i da je potreban proces pomirenja, ali da nije potreban film da se to postigne. To je bio predivan trenutak, iako su ignorirali film jer to je prvi put da je vlada priznala da je taj događaj pogrešan. Nadamo se da ćemo kroz ovu sezonu dodjele nagrada navesti vladu da učini sljedeći korak i da promijeni školski kurikulum te da započne temeljiti proces istine i pomirenja.
|
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => ZA 'SLOBODNU' PRIČA VODEĆI SVJETSKI DOKUMENTARIST NOMINIRAN ZA EU OSCARA ZA 'POGLED TIŠINE'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2015-12-19 17:57:58
[created_by] => 38
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2015-12-26 13:52:55
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2015-12-19 18:20:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 2980
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2015/12/19/Spektar/pogled-tisine_cin-smaknuca.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "800x533"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 19
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 15712274 Threads: 5 Questions: 3230065549 Slow queries: 7311872
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 236550207
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 47
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front06
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/joshua-oppenheimer-prijetnje-smrcu-postale-su-mi-normalne-296588
[printLink] => /kultura/joshua-oppenheimer-prijetnje-smrcu-postale-su-mi-normalne-296588?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 233397
[name] => europskioscar
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => europskioscar
[link] => /tag/europskioscar
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => ZA 'SLOBODNU' PRIČA VODEĆI SVJETSKI DOKUMENTARIST NOMINIRAN ZA EU OSCARA ZA 'POGLED TIŠINE'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Joshua Oppenheimer: Prijetnje smrću postale su mi normalne
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-21-05-42-10-38
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/12/19/Spektar/pogled-tisine_cin-smaknuca.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/12/19/Spektar/pogled-tisine_cin-smaknuca.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Praznih ruku je ostao Joshua Oppenheimer na friškoj dodjeli nagrada Europske filmske akademije za "Pogled tišine", hvaljeni dokumentarac o konfrontaciji mladića Adija, čija je obitelj preživjela genocid u Indoneziji, s čovjekom odgovornim za smrt njegova brata. U kategoriji najboljeg europskog dokumentarca pobjedu je izvojevao Asif Kapadia za film o Amy Winehouse.
No, Oppenheimer je kao vodeći dokumentarist današnjice izazvao veliku pažnju u Berlinu i bio najtraženije ime za intervjue uoči dodjele europskog Oscara u berlinskom hotelu "Sofitel Kurfürstendamm". Nije isključeno i da bude opet nominiran za američkog Oscara u jeku sezone dodjele nagrada započete upravo s EFA-inom ceremonijom.
Prvi put se Oppenheimer za Oscara natjecao s remek-djelom "Čin smaknuća" (2012.), ponajboljim dokumentarcem novog milenija u kojemu su bivši vođe indonezijskih vodova smrti, poput Anwara Conga, pred kamerama rekonstruirali monstruozna masovna ubojstva. Oppenheimeru su nagrade i nominacije važne jer "čovjek se uvijek treba sjetiti zašto to radi".
- S "Činom smaknuća" nagradama i nominacijama je otvoren dijalog o tome što se dogodilo u Indoneziji 1965., a "Pogled tišine" je to podignuo na još višu razinu. Mediji, javnost, učitelji, studenti govore: potrebno je uspostaviti proces istine, pravde i pomirenja. S druge strane, vojska pruža otpor jer u Indoneziji vojska ima vrhovnu vlast. Samo da na trenutak objasnim situaciju: ako vojni general u Indoneziji počini masakr nad cijelim selom, ne može mu se suditi na civilnom sudu. Pravda se može postići jedino ako indonezijska vojska odluči sazvati vojni sud, odnosno ako vojska odluči sama sebe kazniti, što znači da se nalaze iznad zakona.
Kad je vojska, instituicija s najvećim ovlastima za nasilje, iznad zakona, ona samim time postaje zakon. Civilno društvo i dijelovi izabrane vlasti zbog "Pogleda tišine" govore da je potrebno uspostaviti proces istine, pravde i pomirenja, a vojska to odbija. Vojska nije nepobjediva i nije izvan dosega moći u slučaju valjanih aktivističkih zahtjeva. Svaka pohvala i nominacija koju dobije “Pogled tišine“ u Indoneziji dospije na naslovnicu, unaprijedi razgovor o toj temi i potakne proces oporavka u toj zemlji. To mi je jako važno - kaže nam iznimno elokventni i blagoglagoljivi Oppenheimer, ističući kako se u SAD-u filmu pruža priliku za dvije stvari.
- Kao prvo, film u Americi može doseći puno širu publiku i kao Amerikanac, izravno i uz dozu tjeskobe, mogu reći da je i Amerika prošla nekažnjeno. Ne samo da je Amerika počinila genocid u Indoneziji, nego je počinila iste zločine i u drugim dijelovima svijeta. Osiguravanjem šire publike potiče se razgovor o nekažnjavanju u cijeloj zemlji i vrši se pritisak na američku vladu da skine povjerljivi status sa spisa o indonezijskom masakru i da preuzme odgovornost za svoju ulogu u tim zločinima.
SAD je osiguravao novac, oružje, obuku za odrede smrti i nastavio je to osiguravati dok je ubijanje trajalo. Osigurali su radio-sustav koji je vojsci omogućio koordinaciju ubilačkog aparata preko cijelog tog arhipelaga. Radi se o području širine zapadne Europe, od jednog kraja zemlje do drugog. Ima jednak broj stanovnika kao i SAD. Osim toga, zemlja ima i 13.000 otoka. Dakle, koordinacija trupa i putovanje ubilačkog aparata po zemlji zahtijevala je jako dobru organizaciju, a SAD je to mogao osigurati - pripovijeda Oppenheimer u jednom dahu i hvata drugi, jer to nije sve.
- Što je još strašnije, američko veleposlanstvo sastavilo je popis od 500 imena na kojem su se nalazile javne osobe iz indonezijskog života, novinari, umjetnici, akademici, i obilježili ih kao moguće protivnike novog vojnog režima. Zahtijevali su da se prođe taj popis, da se ljudi obilježe nakon likvidacije i da im se popis vrati. Svi ovi detalji koje sam vam otkrio samo su ono što je procurilo. Točni iznosi, količina oružja, vrsta obuke, uloga SAD-a u događajima koji su doveli do genocida... ti detalji su i dalje tajni.
Svi CIA-ini dokumenti koji se odnose na to razdoblje i sva dokumentacija atašea ministarstva obrane je povjerljiva unatoč brojnim zahtjevima na temelju Zakona o slobodi informacija. Senator
Tom Udall iz SAD-a vidio je oba filma i kao rezultat je donio rezoluciju u Senatu da se tim dokumentima skine povjerljivi status i da SAD prihvati odgovornost za svoju ulogu kad ti podaci postanu javni. To je jedna od stvari koje pokušavamo postići u SAD-u za vrijeme ove sezone dodjele nagrada: skrenuti ljudima pozornost na postojanje te rezolucije i navesti ih da potaknu zakonodavna tijela u svojim državama da se podupre ta rezolucija, da bude izglasana i postane zakon – podvlači filmaš.
Kako Amerikanci reagiraju na nesretni petak 13. studenog u Parizu, budući da se govori da je to europski 11. rujan?
- Ako se ne varam, 12. studenog bilo je bombardiranje u Bejrutu u kojem je ubijen gotovo jednak broj ljudi. Na društvenim medijima su sve korporacije požurile staviti francusku zastavu, a nitko nije stavio libanonsku. Reakcija ljudi je zastrašujuća. Nedavno je Trump rekao da muslimanima treba zabraniti ulazak u zemlju. Istovremeno se nadam da nama što nam je stalo do čovječanstva eksplicitni rasizam koji polako izlazi iz ormara pruža nešto protiv čega možemo regirati i nešto što možemo analizirati. Bojim se da je tek tračak svjetlosti na jednom jako mračnom nebu - nije odveć optimističan Oppenheimer.
Što naš sugovornik misli o trenutačnoj teškoj situaciji u Europi i bi li se možda bavio tom temom?
- Mislite na izbjeglice? - postavio nam je protupitanje.
- Da, i na napade u Parizu - dodajemo.
- Na putu za Berlin vidio sam jedan predivan film koji je u cijelosti snimio imigrant koji je pokušavao doći iz Maroka u Meliu. Zove se "Benghiss" i ne znam gdje će mu biti premijera jer sam vidio nedovršenu verziju filma. Film je jako dobar i svi bi ga trebali pogledati. Osjećate se kao da ste vi izbjeglica, u njihovoj ste koži jer vidite i čujete što oni vide. Jako je poetski napravljen, predivan, nemilosrdan i važan.
Moja obitelj je morala napustila Europu kao izbjeglice. Za razliku od mnogih drugih, mi smo imali sreće što smo negdje drugdje našli utočište. Sada sam se vratio u Europu kao odrastao čovjek i tu živim, smatram sebe Europljaninom. Užasno je važno da pružimo dobrodošicu ljudima u nevolji jer mnogi od nas su i sami bili u nevolji – apelira Oppenheimer i upućuje na sličnost s “Pogledom tišine“.
- Radi se o tome kako vidimo druga ljudska bića: da li ih humaniziramo ili ne. U filmu se Adi suoči s počiniteljima i kaže im: Ja vas vidim kao ljudska bića. Pokaže im da ih vidi kao ljudska bića tako što im testira vid. Pomaže im da vide, iako su mu ubili brata. Ako priznate da ste pogriješili, mogu vam oprostiti jer ste ljudsko biće.
To počiniteljima ne olakšava situaciju nego je otežava jer su prisiljeni Adiju uzvratiti pogled koji humanizira, vidjeti ga kao ljudsko biće i vidjeti sve svoje žrtve kao ljudska bića. U tom trenutku ih uhvati panika jer su sve laži kojima su sebi pravdali svoje postupke temeljili na dehumaniziranju njihovih žrtava.
|
Joshua Oppenheimer s Markom Njegićem
|
Kada mi u Europi prihvaćamo politiku koja dehumanizira cijele redove
ljudi koji bi vrlo lako mogli biti mi sami, i koji su bolje obrazovani
od nas, vještiji od nas, imaju više za pridonijeti društvu od nas
(zasigurno više od mene: ja imam jako malo vještina, znam snimati
eksperimentalne dokumentarne filmove, što je zapravo prilično beskorisna
vještina) te tretiramo te ljude kao manje vrijedne, to upućuje na
činjenicu da smo već krenuli putem počinitelja, slično onima u mom
filmu. Vidjeli smo kako su ksenofobija i obilježavanje ljudi doveli do
grozota u Europi. I to ne u dalekoj prošlosti, nego nedavno. Pa čak i
danas - podsjeća redatelj kojemu nakon "Čina smaknuća" i "Pogleda
tišine" nije preporučljivo posjećivanje Indonezije.
- Nije mi sigurno ići tamo. Redovito primam prijetnje smrću, ali Adi ih ne prima. Pretpostavljam da prijetnje stižu od pristaša najmoćnijih ljudi koji su prikazani u "Činu smaknuća", vođa paravojske i trenutnog potpredsjednika. I dalje sam jako blizak s Anwarom Congom, dobro smo se složili i osjetio sam da ga mogu pitati: "Zabrinut sam za tebe, kako spavaš, imaš li i dalje noćne more?" On mi je odgovorio da više nema noćne more otkad je snimio film. Nešto me potaklo da ga pitam sljedeće pitanje: "Jesi li to rekao zato da se osjećam bolje?" On je odgovorio “da“ i počeo je plakati. Priznao mi je da je počeo plakati kad me zadnji put vidio jer je znao kakav smo film snimili i znao je da se neću više smjeti vratiti u Indoneziju i da se više nikad nećemo vidjeti. Naravno, ja sam plakao iz istog razloga - povjerio se Oppenheimer.
Zanimljivo, ideju za "Pogled tišine" Oppenheimer je dobio godinu dana prije početka snimanja "Čina smaknuća".
- Shvatio sam da ću morati snimiti dva filma kad sam snimao dvojicu ljudi koji su me vodili do rijeke u "Pogledu tišine", što je bilo u siječnju 2004. godine. Dok su se hvalisali kako su naizmjence igrali ulogu žrtve i počinitelja, zastali su da pomirišu cvijeće, pomogli su jedan drugome u spuštanju niz padinu i to je na neki način bio trenutak zatišja usred oluje. Dok su pomagali jedan drugome u spuštanju, prvi put mi je palo na pamet: Bože, pa ovo je kao da sam zalutao u Njemačku 40 godina nakon holokausta, da nacisti nisu izgubili vlast i da je ostatak svijeta sudjelovao u holokaustu te da to opravdava zašto su tako besramni.
Te večeri sam otišao kući jako potresen, jedva sam se suzdržao da ne počnem plakati dok smo to snimali. Počeo sam razmišljati što ako pobjeda nacista nije iznimka koja potvrđuje pravilo, nego pravilo. Tad sam u svoj dnevnik zapisao da trebam snimiti dva filma. Jedan o lažima koje počinitelji zločina govore da mogu živjeti sami sa sobom i o užasnim posljedicama za cijelo društvo, a drugi o životu preživjelih u takvom društvu. Mislim da sam već toga dana znao da će prvi film, što je osobito slučaj s takozvanom redateljskom verzijom, nezbježno više biti grozničavi razmetljivi san, a ne dokumentarac upravo zato što govori o eskapizmu i krivnji. Drugi film će biti jednako eksperimentalan, ali manje razmetljiv. Pjesma skladana u spomen svemu što je uništeno. Ne samo poginuli koji se nikada ne mogu vratiti, nego i životi koji više nikad ne mogu zacijeliti jer ih je slomio strah i šutnja - otkriva Oppenheimer, koji je u "Pogledu tišine" prikazao genocid na univerzalan način.
- To mi je svakako bila namjera. “Čin smaknuća“, osobito redateljska verzija koja traje dva sata i 40 minuta, također je univerzalan film. Ne po pitanju genocida jer to je specifični kontekst, nego po pitanju nekažnjivosti: što se događa kad počinitelji zločina pobjede i sagrade čitavo društvo na temelju moralne laži? Kakva korupcija je neizbježna kad svi prisilno ili svojevoljno lažu sami sebi? "Čin smaknuća" je univerzalan film o međuodnosu eskapizma i fantazije s jedne strane i krivnje s druge strane. Smatram da "Pogled tišine" pruža univerzalno iskustvo o životu u društvu koje je izgrađeno na laži i prisiljeno na šutnju, društvu koje ne smije javno tugovati ni oplakivati voljene i pričati o onome što se dogodilo.
Kakav to učinak ima na ljudska bića, na uspomene, na oporavak? Smatram da je strategija zbog koje su oba filma univerzalna uvid u specifična pitanja. "Čin smaknuća" fokusira se na Anwara Conga i na ljude oko njega. "Pogled tišine" uvodi gledatelja u perspektivu jedne obitelji kroz Adija. Suprotno pretpostavci, koncentriranim pristupom na jednu obitelj, a ne tri, četiri, pet ili deset, od kojih svaka priča svoju priču i daje nam uvid u to kroz što preživjeli prolaze, ta jedna obitelj omogućava uvid u um jedne osobe i stvarnost jedne obitelji - precizira Oppenheimer.
Za epilog Oppenheimera pitamo što misli o dokumentarističkom stilu režije koji je u novom mileniju prenesen na igrani film, čak i akcijski (“Bourneova nadmoć“)?
- Dokumentaristička estetika može ući u igrane filmove na razne načine. To može biti “pastiche“ kamera iz ruke u “cinema verite“ stilu, ali mislim da je to najmanje zanimljivo. To je onda samo pastiche, nešto što je posuđeno iz dokumentarnog stila, klišej. Ima mnogo primjera, ali sada mi na pamet pada Ulrich Seidel, redatelj koji je prešao iz dokumentarnog u igrani film. On ne radi s profesionalcima, već s ljudima koji glume sami sebe na sceni. Ponekad s njima glume glumci, ponekad ne. Mislim da je to puno zanimljiviji utjecaj dokumentarističkog stila.
Po mojoj definiciji, a mislim i po njegovoj (nismo nikad o tome razgovarali), dokumentarni film je film u kojem stvarni ljudi glume sami sebe. Tome bih dodao da glume sebe u situacijama koje gledatelj razumije i za koje sudionik zna da se poklapaju sa stvarnim životom. Situacija može biti u cijelosti inscenirana, kao neka od Congovih fiktivnih scena, ali učinak na sudionike tih scena će se proširiti i na njihov stvarni život. To neće biti samo igra kao u glumačkoj radionici ili ako amatera stavite u igrani film. Publika također mora biti toga svjesna jer će materijal u publici pobuditi pojačan osjećaj empatije. Bit će jasno da ti događaji imaju posljedice i u stvarnom životu glumaca – veli Oppenheimer i tvrdi da je to korisna perspektiva za promatranje dokumentarnog filma gdje gledatelj ima osjećaj da je sve iscenirano i namješteno.
- Imamo slučajeve gdje ljudi glume sami sebe, i upravo zbog toga što je situacija umjetna i nema veze sa stvarnim životom osobe, sve izgleda lažno. Pojačani osjećaj empatije se izgubi. Ja sam u neobičnom položaju jer imam samo dva filma, već sam snimao kratke filmove, i jako sam zahvalan i počašćen što se ljudima filmovi sviđaju. Neki ljudi pretpostavljaju da u budućnosti želim raditi igrane filmove i onda se pitam: Pa zar vam se nije svidio moj rad? (smijeh) Možda im se i nije svidjelo onako kako bih ja to želio, ali smatram da postoji sveti osjećaj pojačane empatije. Što ako je svrha kinematografije istraživanje najvećih misterija ljudskog postojanja?
Ne samo dokumentiranje i prezentiranje događaja, nego prikazivanje i snimanje na precizan i intiman način. Kao babice koje donose djecu na svijet. Dramatizacija u “Pogledu tišine“ je stvorena samo za film, sukob između Adija i počinitelja zločina je nastao samo za film. Stvaramo nove oblike stvarnosti koji imaju vlastiti život. Što ako to možemo snimiti precizno i uz dozu empatije i od toga napraviti imerzivno iskustvo za gledatelja gdje se dobiva uvid u te misterije? Zar to nije sveto iskustvo ako to možete dobro napraviti? To je nešto što ni najbolji igrani film ne može postići.
MARKO NJEGIĆ
Rodom iz Amerike, živi u Danskoj
Danska je trenutno moj dom. Živim u Kopenhagenu i moja produkcijska kuća je iz Danske. Danska pruža jako veliku potporu dokumentarnom filmu i pri tome ne mislim na financijsku potporu nego na otvorenost, dijeljenje, izostanak pretenzija prema drugim filmovima. Vlada velika solidarnost i jedni drugima pokazujemo svoje filmove dok su još užasno loši jer svaki dobar film je nekad bio jako loš. U mojoj rodnoj zemlji, Americi, često se bojimo napraviti tako nešto. Cijeli moj život je međunarodne naravi. Čim sam napustio SAD i nakon diplome se preselio u Englesku, živio sam tamo 14 godina. Potom sam se prije pet godina preselio u Dansku, a kao što znate iz filmova, velik dio mog života je vezan za Indoneziju.
Šokantno i bolno iskustvo
Kao ljudsko biće se ne identificiram s nekom određenom kinematografijom, već s filmom imerzije pri čemu se gledatelja uroni u određeno iskustvo. To je osobito važno kod dokumentaraca. Jako puno dokumentaraca otvara prozor u određeno pitanje. Preferiram uroniti gledatelja u neko iskustvo tako da film postane ogledalo o kojem može vidjeti samoga sebe. Ako je to šokantno i bolno... da, primit ćete nove informacije iz stvarnog života, ali ono što je šokantno nisu same informacije nego šok zbog poznatog, zastrašujuća spoznaja “Jesam li to stvarno ja?“, “Je li ovo stvarno ljudsko iskustvo?“. Imam jako blisko prijateljstvo s Rithyjem Panhom iz Kambodže. Poznajem manje filmaša iz Indonezije. Nisam radio s profesionalnom indonezijskom filmskom ekipom jer bi time ugrozio njihov daljni rad u filmskoj industriji. Naša filmska ekipa je anonimna i većinom ne potječe iz filmskog svijeta.
Priznanje zločina protiv čovječanstva
Prije dvije godine (10. prosinca 2013.) “Čin smaknuća“ je postao besplatno dostupan na internetu u Indoneziji. Prije par dana “Pogled tišine“ je također postao besplatno dostupan. Može se besplatno preuzeti ili besplatno gledati preko interneta. Vojska je Googleu poslala zahtjev za skidanje filma s interneta jer se njime krše YouTube-ova pravila o poslovanju i YouTube je, pretpostavljam iz neznanja, skinuo film. Sada pokušavamo uvjeriti Google da smo film tu stavili s razlogom. Google je time napravio strašan presedan, barem trenutno... Pretpostavljam da vojska tvrdi da je film uvredljiv i nasilan. Pokušavamo Googleu objasniti da su autori tih optužbi počinitelji genocida i nadamo se da ćemo u tome biti uspješni. Google ovim postupkom ide protiv svojih temeljnih načela. Optimističan sam da je to privremena zapreka. Film “Čin smaknuća“ je preuzet i pogledan na desetke milijuna puta. Pretpostavljamo da će “Pogled tišine“ doseći iste brojke. Kad je “Čin smaknuća“ nominiran za Oscara, to je napokon navelo indonezijsku vladu da komentira film. Rekli su da su događaji iz 1965. zločin protiv čovječanstva i da je potreban proces pomirenja, ali da nije potreban film da se to postigne. To je bio predivan trenutak, iako su ignorirali film jer to je prvi put da je vlada priznala da je taj događaj pogrešan. Nadamo se da ćemo kroz ovu sezonu dodjele nagrada navesti vladu da učini sljedeći korak i da promijeni školski kurikulum te da započne temeljiti proces istine i pomirenja.
|
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/joshua-oppenheimer-prijetnje-smrcu-postale-su-mi-normalne-296588
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=8a8dacf1c32bcdc69ada1acd0d289557b9e703b2
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Joshua+Oppenheimer%3A+Prijetnje+smr%C4%87u+postale+su+mi+normalne&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fjoshua-oppenheimer-prijetnje-smrcu-postale-su-mi-normalne-296588
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fjoshua-oppenheimer-prijetnje-smrcu-postale-su-mi-normalne-296588
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => ZA 'SLOBODNU' PRIČA VODEĆI SVJETSKI DOKUMENTARIST NOMINIRAN ZA EU OSCARA ZA 'POGLED TIŠINE'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
21. svibanj 2024 07:42
