Svjetski dan smijeha obilježava se od 1998. godine, na poticaj indijskog liječnika Madana Kataire, i to čak dva puta godišnje – 10. siječnja i 2. svibnja, a u našoj je tradiciji da se smijemo i tijekom maškara i karnevala, poglavito zadnjega pokladnog utorka, zatim 1. travnja (aprilili)...
Večer ljekovitog smijeha održana je u utorak u dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu. Tada je Udruga hrvatskih aforista i humorista (UHAH) predstavila na Večeri aforizama zbornik i knjige aforizama koje je objavila Udruga kojoj je sjedište u Splitu.
Svoje aforizme pročitalo je desetak aforista i suradnika humoristično-satirične emisije "Kad se smijah tad i bijah" HRT-a Radio Split, koju već 33 godine uređuje Mladen Vuković, inače predsjednik Udruge hrvatskih aforista i humorista.
Veliki pljesak u prepunoj dvorani dobio je odmah na početku Nađan Dumanić, hrvatski pjesnik i prozaik, zavičajni povjesničar, humorist, aforist, karikaturist, skupljač usmenog narodnog blaga, po struci inženjer strojarstva. Evo nekoliko njegovih aforizama:
– Hrvatska je zemlja mraka, sve se u nas mjeri brojem noćenja.
– Jebivjetri nas stalno drže na vjetrometini.
– I tvrde ljevičare omekša gipka desnica.
Ovi Dumanićevi aforizmi digli su na noge dvoranu, nakon čega su nastavili drugi prestavljači. U tom stilu bio je i Zlatko Tomić, također iz Splita, koji piše pjesme, romane i aforizme.
"Zrno po zrno, pogača, aforizam po aforizam, ili misao po misao – knjiga", kazao je Tomić, te istaknuo:
– Kada sam prije nekoliko godina, na svečanoj večeri po završetka "Satira festa" u Beogradu, u prolasku sreo Slobodana Simića, friško ustoličenog predsjednika "Beogradskog aforističkog kruga" i, pozdravljajući se s njim, poželio da naše dvije udruge u budućnosti ostvare satiričku suradnju, te želje nisu izlazile iz konteksta pukih kurtoaznih riječi.
Danas, kad je već objavljena zajednička zbirka hrvatskih i srpskih aforista pod naslovom "Ružičasti crnjak", a druga – "Najljepše misli o ljubavi hrvatskih i srpskih književnika" će bit tiskana za koji dan, shvaćam kolika je moć izgovorenih riječi. Potom je Tomić pročitao nekoliko aforizama iz zbornika "Ružičasti crnjak":
– Mi smo sagradili most. To što ovdje nema rijeke, velika je propast prirode. (Aleksandar Čorić).
– Zašto se žene šminkaju? Zato što muškarcima treba sve nacrtati. (Hrvoje Marko Peruzović).
– Naši su me odveli u rat, njihovi u logore, naši u zatvor, njihovi na međunarodni sud. A djeca i otac su mi također bili svjetski putnici! (Uroš Papeš).
I potom je još jedan aforizam Nađana Dumanića koji glasi "Budi ono što nisi, jer to sigurno jesi" također pobrao veliki pljesak prepune dvorane Gradske knjižnice Marka Marulića.
Uslijedili su aforizmi Drage Mršića, Ivana Maršića, Zlatana Jakšića, koje je pročitao Nikica Jurun, zatim Ante Tešije, Tonke Lovrić, Tomislava Tome Mihanovića, Josipa Grgića, Emila Strniše i Milana Perina.
"Radnici su jadnici, koji su cijeli život išli na posao, gradeći bolje sutra", "Bračne prepirke često znaju završiti obostranim nabrajanjem domaćih životinja", "Ima li smisla medeni mjesec, ako je med već davno polizan", "Vlasti su napokon ukinule koronu. Maske su pale, a budale ostale", ovi aforizmi Drage Mršića" donijeli su ogroman pljesak, kao i onih nekoliko koje je, nakon taženja publike.
"Njemu se upalila lampica. Na jelki" – ovaj je svoj aforizam pročitala Tonka Lovrić, aforistica, koja je nastupila na odličnoj književnoj večeri,.