scuba skenerZaronili smo u isprepleteni sustav špilja Banjol kod Rovinja, pogledajte sjajnu fotogaleriju

Piše Ivana Grgić

7. svibnja 2024. - 10:06

<p>Sustav podvodnih spilja u blizini otočića Banjol</p>

Sustav podvodnih spilja u blizini otočića BanjolIvana Grgić/Cropix

Postoje tako neka mjesta posebnog i neodoljivog šarma u koja se u čovjek rado vraća i svakim svojim povratkom dodatno uviđa da je tamo dobrodošao i prihvaćen, da ga to mjesto uvijek čeka srdačno i raširenih ruku. Nije zaludu Rovinj poznat kao jedno od najpopularnijih i najrazvijenijih turističkih mjesta u Hrvatskoj.

Ovaj grad zanimljivo i s lakoćom spaja bogatu tradiciju i atmosferu malog ribarskog mjesta s modernim vremenom zadržavajući svoju romantiku i slikovite vizure malih kamenih ulica. Bučni ranojutarnji iskrcaj ulovljene ribe u predvečerje mijenjaju slike zalaska sunca podno barokne građevine venecijanskog stila, Crkve sv. Eufemije ili Svete Fume kako je nazivaju domaći. Navukli smo se na ovaj šarmi i mi, vratili smo se još jednom u ovaj grad, ali pet kilometara dalje od strmih kaleta centra, pod borove grane u Maistrinom kampu Veštar.

Ljubitelji rekreativnog turizma ovdje mogu naći sve, od prostranih šljunčano-pješčanih plaža, bazena sa spray parkom i igraonicom, uz rekreacijske programe i sportske aktivnosti, od tenisa, odbojke ili najma bicikala, do raznih vodenih sportova, supova, pedalina i sandolina. Smjestio se tu i ronilački centar Morski puž, relativno novi centar nastao na mjestu prethodno zatvorenog, u kojem nas svojim širokim iskrenim osmjehom dočekuju Maddy, talijanka Maddalena Mazzucco i njen poslovni i životni partner Jurica Hrošć.

Kao što postoje mjesta u koja se rado vraćamo, postoje i ljudi posebno prirasli našem srcu, a ovaj dragi par definitivno spada u tu kategoriju. Upoznali smo ih na nekim drugim ronilačkim lokacijama, u nekim drugim centrima, u poslu koji jednako savjesno i s jednakom strašću obavljaju gdje god da se nađu. Maddy je iskusna instruktorica i voditeljica ronilačkog centra, radila je u više njih i u različitim državama, s dužim stažem na Mallorci, da bi 2016. godine došla na Rab i započela rad u Hrvatskoj. Tamo je upoznala i Juru te su zajedno četiri godine kasnije osnovali vlastitu tvrtku Morski puž i uzeli centar u najam.

U dvije stresne korona godine uspjeli su „preživjeti“ uz potporu brojnih prijatelja i stalnih gostiju koji su upisivali tečajeve i polagali brojne specijalnosti kako bi im tada pomogli u povećanju obima posla. SSI i Mares također su pokazali senzibilnost i shvaćali problem trenutne krize koju su u konačnici uspješno prebrodili i potražili novu lokaciju za svoj centar. Otvorila se opcija u Rovinju i pokazala se kao pun pogodak: „Sretni smo da smo pronašli baš ovaj centar, nakon upita u Mares SSI (Scuba Schools International) gdje su nas obavijestili o prodaji ove lokacije, uspjeli smo realizirati ugovor u siječnju prošle godine. Volimo ovo mjesto, zaista je na savršenoj poziciji, odlična je i za try dive i tečajeve.“ – ispričala nam je Maddy. „Nismo htjeli prevelik centar, imamo dovoljno posla, a bitno nam je da kvantiteta ne nadmaši kvalitetu. Želimo da su naši instruktori koncentrirani na polaznike tečajeva i da imaju dovoljno odmora.“

Dolaskom u centar smo se uvjerili da je ozračje iznad plavih stepenica koje vode u prostor označen Maresovom i SSI zastavom zaista opušten. Na licima nema nervoze, voditelji, većinom stranci, nasmijani su i pričljivi, a gosti dobivaju odgovor na baš svako pitanje koje postave. Cornelia, Helmut, Richard i Amelie uz Juru i Maddy pune boce, pospremaju opremu i vode ronioce na brod. Ukratko – svi rade sve.

Brodovi, veći Polaris i manji ali brži gumenjak su 200 metara udaljeni od centra. Veći brod vozi na dva zarona između kojih se nude sendviči i čaj, a manji kroz jutro vodi grupe i vraća se u centar odmah po zaronu. Za popodnevne sate je rezerviran house reef, odnosno plaža u blizini centra gdje se može zaroniti, također uz voditelja, ali i odraditi probni zaron za one koji nikada nisu doživjeli ovo čarobno iskustvo. Uz početničke tečajeve, odrađuju se i oni napredni sve do Dive instruktora, dok se za djecu nudi i tečaj SSI Mermaid koji ih na zabavan način uči tehnici ronjenja s repom morske sirene.

Za Damira i mene kostima sirene tih veličina, na njihovu sreću, nije bilo već smo se ukrcali na brod koji je vozio za Banjol, otočić pred Rovinjem pod kojim se nalazi isprepleteni sustav špilja istoimenog naziva, pred kojim ulaz na 16 metara dubine čuva brončana replika kipa zaštitnice grada, sv.Fuma, djelo rovinjskog kipara Andrije Milovana, gdje jednom godišnje brojni ronioci zaronom na ovom mjestu odaju počast ovoj omiljenoj svetici. Sveta Eufemija se tradicionalno slavi 16. rujna kao zaštitnica grada Rovinja, koja je prema legendi 1800. godine u mramornom sarkofagu doplutala do plaže Baluota smještene u srcu gradske jezgre.

Ugodno nas je iznenadio brifing Richarda, voditelja ronjenja iz Južne Afrike s njemačkom putovnicom i njegov izuzetno duhovit način vrlo detaljne prezentacije lokacije ronjenja, uz podsjećanje na sve ronilačke znakove koji mogu biti od koristi u jednom ovakvom zaronu. K tome je mapa lokacije Banjola vrlo detaljno iscrtana, kao uostalom i sve druge koje centar nudi. „Ukupno imamo 23 stalne lokacije na koje vodimo goste, među kojima nekoliko velikih olupina brodova od kojih je najpoznatiji austrijski putnički parobrod Baron Gautsch potonuo 1914. godine naletjevši na minu. Špilje pod otokom Banjol također su jako posjećene.“- ispričao nam je Jure dok je sidrio brod, a mi smo se vrlo brzo uvjerili zbog čega su Banjole tako popularne.

Damir i ja smo krenuli prvi, kao fotografi smo dobili malu prednost jer je dno pjeskovito i lako se uskovitla pri prolasku ronioca, što se kasnije vidi na našim fotografijama. Prva se špilja nalazi na dubini od 5 metara što ovu lokaciju čini vrlo pogodnom i za početnike koji mogu vježbati svoju plovnost u nastojanju da što manje perajama podižu fini pijesak sa dna. Iz ove je špilje, nakon prolaska kroz mračni tunel, moguće izroniti u krater obasjan sunčevim zrakama, u središtu otoka Banjol.

Pred ulazima u ostale dvije špilje ovog geološkog fenomena naša su vjerna Garmin računala pokazala dubinu od 12 metara. Mračne su prostorije iznimno bogate životom, vrstama koje su se adaptirale na život bez svjetla, poput male točkaste ribice glavoča leopada, voskovica ili vlasulja koje lelujaju svojim žarnjacima u našim lampama osvijetljenom pijesku.

Okolne stijene su obložene raznobojnim spužvama, morskim zvijezdama i raznim vrstama žarnjaka, dok među zidovima srećemo veći broj fratara koji se pokušavaju okoristiti našim podizanjem zrnaca pijeska među kojima pronalaze hranu. Morski krastavci, škarpine, jastozi i jata cipala također se često vide u ovim špiljama, dok se prekrasne kavale, ribe lelujavih raskošnih peraja ukazuju samo pažljivima koji se znaju tiho prikrasti ovim plahim primjercima. Zidovi, svodovi i stupovi ovog sustava špilja su pravo igralište za ronioce i bez obzira na relativno malu dubinu lako je potrošiti bocu zraka, a dodatno je moguće otići i dublje jer se izvan ovog sustava nalazi i zid bogat životom koji doseže 35 metara.

Puževi stražnjoškržnjaci živih boja ovdje su uobičajeni stanovnici, ali ni invazivni vatreni crvi nisu zaobišli ovu lokaciju proždirući sve pred sobom. Čak i mrtvu škarpinu koja je život izgubila u napuštenoj ribolovnoj mreži. Ovakvog zaostalog ribolovnog alata prepuno je dno čitavog Jadrana, iako se čisti u brojnim akcijama još uvijek ga pronalazimo posvuda.

U Morskom pužu jako paze na ekologiju, počevši od čaša za višekratnu upotrebu koje nude gostima na brodu uz zabranu nošenja plastične jednokratne ambalaže, razvrstavanja otpada u centru i akcija čišćenja podmorja na svom području. Na svakom zaronu nastoje educirati ronioce o diranju i interakciji sa životinjama, uz poseban naglasak na vrlo spore i osjetljive morske konjiće koji se često nađu u plićaku pred centrom.

Maddy sa svojim iskustvom sada može usporediti ronjenje s drugim centrima diljem Europe: „Ronjenje u Hrvatskoj je drugačije, podmorje je drugačije, npr. na Mallorci nema ovoliko boja, životinje su veće... Na žalost, svake godine vidim sve manje ribe, pretpostavljam zbog ribarenja, Hrvatska bi morala više uložiti u organizaciju zaštićenih područja poput Portofina u Italiji gdje sam ronila na jednoj takvoj lokaciji, ona je sada je prepuna ribe. Ponekad ribari ne shvaćaju da je to i za njihovo dobro, riba izlazi iz zaštićenog područja i veća je, profitiraju svi.“ Mogli bi se složiti s time, ovakve želje smo čuli već više puta i nadamo se da će se u budućnosti stvoriti bolji uvjeti za zaštićena područja Jadrana i da ćemo uspjeti obnoviti riblji fond u što većoj mjeri.