Uoči “odlučujuće” utakmice s Kamerunom, točnije nekih šest sati prije, na dionici od Solina prema Splitu vladala je očito predutakmična groznica. Tada sam napravio nešto što mi inače nije običaj – spustio sam staklo suvozača i pošteno se izvikao na vozača nekoga velikog FIAT-ova monovolumena, pritom mu se i verbalno dotaknuvši mnoštva uže obitelji. Kao što rekoh, to mi stvarno nije običaj.
Kad se inače snervam na račun nečije ekstremno negativne vozačke eskapade, sve što izgovorim, tj. izurlam, ostaje unutar moje vozačke kabine. Nije to zbog toga što nisam u pravu ili što sam previše fino odgojen (ma, jesam, nije da nisam), već i dalje ne znam procijeniti ima li potencijalni (samo)ubojica neko priručno i pripucno sredstvo u svojem vozilu. Kod dama dileme glede or...
Kad se inače snervam na račun nečije ekstremno negativne vozačke eskapade, sve što izgovorim, tj. izurlam, ostaje unutar moje vozačke kabine. Nije to zbog toga što nisam u pravu ili što sam previše fino odgojen (ma, jesam, nije da nisam), već i dalje ne znam procijeniti ima li potencijalni (samo)ubojica neko priručno i pripucno sredstvo u svojem vozilu. Kod dama dileme glede or...
