Jadranka Svirčić u svom je svijetu nešto posve drugo od onoga što radi u svakodnevici. Po struci trgovkinja zaposlena u Pevexu, Jadranka ima zanimljiv hobi - ručno izrađuje lutke, a kada to radi i utone u svijet svoje mašte i kreacije sve brige i problemi svakodnevnog življenja ostaju iza nje. Cijeli život voljela je nešto raditi u rukama, kaže. Izrađivala je nakit, bavila se decoupageom i tom tehnikom ukrašavala razne predmete, šivala... No, strast prema lutkama osjetila je nedavno. Prije četiri godine izradila je prvu lutku, a kako su reakcije okoline bile vrlo pozitivne, više nego što je možda i očekivala, to joj je bio dodatni vjetar u leđa.
-Ideja da počnem sama raditi lutke javila mi je jedne godine oko Božića. U toj atmosferi kada je svuda okolo bilo i puno tih patuljaka, vila... To me posebno nadahnulo i tako je počelo. Veliku radost mi pričinja taj rad. Dobar je osjećaj kada vidite svojih ruku djelo – kazuje Jadranka koja je od sada izradila stotinjak lutaka i sve su odavno našle novi dom.
Kako se priča o njezinim lutkama sve više širila među prijateljima i poznanicima, pa i poznanicima poznanika, Jadranka se okuražila i svoju priču odlučila podijeliti i sa širom šibenskom javnosti. U prizemlju Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić" izložila je svoje lutke koju će njezini sugrađani i sugrađanke moći razgledati do 25. svibnja, a zbog dobrog odaziva publike na otvorenju nije skrivala koliko je dirnuta.
-Jako sam zadovoljna, jer se odazvao velik broj ljudi. Vidim da su to pravi lutkoljupci i to mi je jako drago – gotovo ushićeno je kazala.
A kako i ne bi bila kada su u publici bile i dvije gospođe koje su na izložbu donijele Jadrankine lutke iz svoje kuće. Jedna od njih u naručju je držala čak tri objasnivši svima kako one predstavljaju tri generacije žena iz njezine obitelji: nju samu, njezinu majku i kći koja je jahačica i živi u inozemstvu, a zahvaljujući ovoj lutki s njom je svakodnevno.
Ipak, Jadranki je najdraže kada njezine lutke zavole djeca.
-Posebno mi drago je kada vidim djecu s tim lutkama i kada odlaze s njima u krevet i na spavanje i stisnu ih uz sebe, jer su mekane i nježne!
Zbog toga je Jadranka uvjerena da u u svijetu suvremenih gumenih i plastičnih lutaka, ima nade i za njezine krpene. Zbog njih ne propušta zaviriti u second hand trgovine. Od jedne svečane haljine koja se tu može nabaviti po povoljnoj cijeni, može se, objašnjava, sašiti opravica za nekoliko beba.
-Prve lutke koje sam izradila bile su jednostavnije, a kasnije su na njihovu odjeću došli volančići. Svaka ima čarape, čizme, šeširiće, kape... Slaba sam na odjeću i posebno pazim kod toga. Moje lutke imaju umjetnu kosu, kupujem im perike i to se šije. Izrađene su od pamuka, a punjene poliesterskim vlaknima kakvim se pune jastuci, tako da su mekane. Obično su velike oko 40 centimetara. Neke veće, neke manje. Nisu ni ljudi svi iste visine, pa tako ni moje lutke – otkriva Jadranka, a da bi napravila jednu lutku treba joj dva ili tri dana. Ali, slobodno vrijeme nije uvijek lako naći, barem ne onoliko koliko bi željela.
-Znam doći kući s posla iza 21 sat kada radim u drugoj smjeni, izvadim mašinu i šijem. Zanesem se u tomu do kasno u noć, kada sam sama i imam mira. Ove moje lutke protuteža su mom poslu. Radimo zato jer moramo, a ovo je ljubav...
Možda je tu ljubav Jadranka otkrila i zbog činjenice da je majka triju sinova i u kući punoj muških morala je imati i nešto "žensko". U tom moru haljinica i suknjica, nastao je i pokoji lutak, među njima i jedan mornar po želji jedne gospođe. Smije se Jadranka dok to priča i otkriva kako je napravila lutke i prema likovima iz poznatih dječjih priča, poput Trnoružice, Snjeguljice, Crvenkapice te Ivica i Marica.
-Mislim da je to baš lipo za djecu. Dobiju, recimo, slikovnicu Ivica i Marica i lutke. Idealan poklon. Ja stvarno volim raditi svoje lutke, a tim bih se i više bavila da imam više slobodnog vremena, jer tu su posao, kuća, obitelj, puste obveze... Voljela bih se tim baviti i ubuduće. Vidjet ćemo, možda čak otvoriti i obrt - zaključila Jadranka Svirčić.
