‘U 73. godini preminuo Nikica Valentić, za mnoge najuspješniji hrvatski premijer.‘ Tako glasi štura agencijska vijest, koja je obišla Hrvatsku. Sklonu svojim velikanima odavati priznanja tek kad umru. Ako i onda. Jer, Nikica Valentić nesumnjivo jest hrvatski velikan.
Preuzeti Hrvatsku, punu prognanika i izbjeglica, ne samo s okupiranih hrvatskih područja – trećina zemlje, milijun ljudi protjerano – nego i iz ratom zahvaćene BiH, s gospodarstvom u kolapsu, s golemom vojskom koju je trebalo ustrojiti, obući i opremiti, hraniti i opskrbljivati oružjem, na crnom tržištu, u uvjetima embarga, to se tek danas, 30 godina poslije jasno vidi kakav je to bio kolosalni pothvat.
I još u takvim uvjetima provesti program ‘ekonomske stabilizacije‘, napraviti žestok reformski rez, zatvoriti gubitaše, gutače struje – koje Hrvatska tada nije imala – i ‘zagađivače‘, nezabilježen je po svojoj odlučnosti ne samo u Hrvatskoj, nego i daleko šire.
Hrvatska je za vrijeme Nikice Valentića rekla ‘zbogom‘ inflaciji, stvorivši po prvi put u našoj povijesti konvertibilan, stabilan novac koji je Hrvatsku besprijekorno služio skoro 30 godina. Od 1994. do 1. siječnja 2023. I u kojem Hrvati još uvijek računaju, pretvarajući euro u kunu, da bi znali pravu mjerum vrijednosti.
Bila je to zasluga Valentića i njegovog potpredsjednika Vlade za ‘ekonomska pitanja‘ Borislava Škegre, znanog poslije i kao oca PDV-a. Kuna je bila vezana uz njemačku marku, najprije 4,4 kune, pa poslije 4, pa na koncu 3,6 kuna za jednu DEM. I održala se tako sve do propasti DEM-a.Da je to bilo prognozirati tada, prognostičara bi strpali u ludnicu!
U Šibeniku će, međutim, Valentić ostati upamćen kao premijer koji je de facto zatvorio TEF, pa ga s te strane možemo – uz tadašnjeg šibenskog gradonačelnika Antu Šupuka – nazvati i projektantom sadašnjeg, modernog, turističkog Šibenika.
-Ova Vlada neće financirati ništa što ekonomski nije opravdano i profitabilno. Na to ne treba nitko računati. Podržavat ćemo sve ono što znači boljitak. Inflaciju apsolutno rušimo i srušit ćemo ju, vjerujte. Po prvi put, ona će ovaj mjesec biti manja od kamatne stope!- kazao je, bez okolišanja, i direktno, pokojni Valentić u Šibeniku, u studenom 1993. godine, u Krešimirovom domu.
U koji je na sastanak sa Šibenčanima – dožupanom Joškom Odakom, gradonačelnikom Šupukom, drniškim gradonačelnikom Antom Matićem i drugim čelnicima i načelnicima, stigao s Borislavom Škegrom, Vladimirom Šeksom, Ivicom Kostovićem, Antonom Kovačevim, Nadanom Vidoševićem.
Bio je to sastanak koji je trajao iznimno kratko, svega sat vremena, ali je bio – ispostavit će se – krucijalan za Šibenik. Koji je računao kako će se, u rješavanju gospodarskih problema, uvažiti i njegove ‘ratne zasluge‘, u obrani Hrvatske. U obračunu sa ‘zagađivačima‘ Valentić je imao ključnu podrušku u Anti Šupuku, koji je tada, usred rata, govorio o Šibeniku sutra i namjerama grada u svezi razvoja turizma.
Naravno da je u vrijeme kada su Šibenik i Krešimirov grad bili pod neprekidnom općom opasnošću, i u dometu topova i VBR-ova iz skradinskog zaleđa, to bilo pomalo blasfemično, pa je Šupuk bio u žestokoj verbalnoj svađi i svakodnevnim medijskim okršajima s pola, ako ne i cijelim Šibenikom. Nisu se pri tome puno ni birale riječi, kako je to već u Krešimirovom gradu red, način i običaj.
Šupuk je prozvao petoricu direktora pet velikih šibenskih tvrtki, da ‘drže ključeve razvoja ovog grada u svojim rukama‘, da ga upravo oni koče. Odgovorio mu je, isto tako bez rukavica, Petar Rajević, tadašnji direktor TEF-a, koji je gradonačelniku prilično neuvijeno poručio da se uhvati kafića, pravljenja sladoleda i kave, a ostavi TEF-a i stvari o kojima nema pojma!
O ponudi da se preseli na Pode, koje mu je nudio gradonačelnik ‘mukti‘, kao zamjenu za 300 tisuće četvornih metara tvornice, uz samo more, Rajević je kazao – ‘Čujte, i ja vama mogu ponuditi bilo koju ledinu! Projekt Podi je fantastičan, ali je o njemu u ovom trenutku realno razmišljati isto onoliko koliko je realno da ću ovog trenutka zakoračiti na mjesec!‘ - rekao je Rajević u intervjuu kolegici Lindi Miliši.
Rajević je, dakako, glede Poda također bio u pravu. Njih je realizirao, odnosno počeo realizirati, rješavajući imovinsko pravne odnose, dovodeći na njih infrastrukturu, struju i vodu, tek Ivo Sanader, 15 godina poslije. Kada je TEF već odavno bio likvidiran, čak i fizički srušen. Bilo je to u mandatu Valentićevog nasljednika, premijera Zlatka Mateše, koji je vodio Vladu RH, od 1995. do 2000. godine. I koji je zaslužan za gradnju šibenskog kolektora otpadnih voda. Projekt koji je tada kada je potpisan, pred kraj njegovog mandata, izgledao kao utopija, basnoslovno skup i neostvariv, predizborna laž i tlapnja. A ipak je, kroz nekoliko faza dovršen, i pretvorio je Šibenik u grad s čistim morem, čija su otpadne vode, pročišćene i prilično obrađene – fali još biologija - odvedene iz šibenske luke i zaliva na južnu puntu Zlarina, na dubinu od 70 metara, otvorenog mora.