Sustav obrazovanja, nažalost, samo je u nekim iluzornim projekcijama ostao kutak iz kojeg očekujemo obranu najviših etičkih standarda. On to u cjelini odavno nije (čast iznimkama!), pa ne treba čuditi što smo od sitnih lokalnih "kokošarenja" i netaknutih mjesta raznoraznih prosvjetarskih dinastija dogurali do akademskih velikodostojnika u lisičinama. U obrazovnim ustanovama "laktari" se za radna mjesta, zapošljava "po babi i stričevima", rotira po principu "ti moga, ja tvoga" – govore mnogi koji su vezani za obrazovni sustav, ali su nemoćni učiniti promjene.
Nepotizam, korupcija, bahatost koja je odavno postala društveni ultimatum, svoj je ružan oblik poprimila baš u obrazovnom sustavu. Vremensku lentu trebali bismo gurnuti daleko u prošlost do prvog upitnog zapošljavanja u školama. Sličnog ovome koje svakog mladog knjižničara onesposobljava u egzistencijalnom startu jer nema mamu ravnateljicu koja jamči za njegov kruh u istoj školi. (Lokalna) politika odavno je razvila pipke (i) prema ovom sustavu, i bilo bi poželjno da i s lokalne, ali ništa manje i s državne razine, stignu konkretni rezovi koji će beskompromisno u obrazovni sustav vratiti vrijednosti koje od njih očekujemo.
Ne može i ne smije, radi dobrobiti svih, sustav ostati ostavljen samovolji onih kojima je to dopušteno. Pogledajte škole – sve je manje djece, sve manje stručnih učitelja, a nadamo se svijetloj budućnosti?!