"Mislim da nigdje na svijetu ne postoji tolika razlika između onoga što navijači pružaju na tribinama i onoga što igrači rade na terenu."
Pametnom čoviku je dovoljna ova jedna rečenica da "gradu i svitu" objasni trenutačno stanje u Hajduku i uokolo njega, klubu koji ima "najbolje i najluđe" navijače, koji za svoju ljubav dobivaju ništa ili gotovo ništa. Tu rečenicu je nekidan izreka Primož Gliha, bivši slovenski nogometaš, a sada selektor reprezentacije Kosova.
Brenzava san se zadnje vrime napisat išta po pitanju Hajduka, kojeg svi toliko volimo, a koji nan nanosi toliko boli. Međutim, sad, nakon Osijeka san puka i ne mogu više izdržat taj čemer, jad i nemoć.
Ova zadnja utakmica sa Osijekom ogolila je u potpunosti stanje na terenu.
Ja ovo pišen ka navijač Hajduka, koji doduše zadnje vrime i ne gre na plac, jer neman šta gledat. Ono, šta Hajduk pruža svojin navijačima, može se vidit na i drugoligaškim ili čak trećeligaškim terenima.
Samo, se i na tin terenima igra prema naprid, a na Poljudu se igra prema natrag.
Očigledno niko Hajdukovin prvotimcima nije ‘usadija‘ u glavu i reka da postoje dvi branke. Jedna, na kojoj stoji naš golman i koju ne triba napadat i ne triba se 80 posto utakmice igrat u njenom smjeru. Triba ić prema branci na kojoj stoji protivnički golman i triba ‘pucat‘ na nju. Odnosno, triba napravit ono što Hajdukovi igrači ne rade. Triba dat gol više od protivnika, jer tako i piše u pravilima nogometne igre. Nažalost u Hajduku bi bili sritni kad bi mogli dati i gol.
Dati gol i pogodit jedan lipi ‘studio apartman‘. Zašto ‘studio apartman‘, pitat će se mnogi.
Zato, jerbo su dimenzije branke na kojoj stoje golmani 2.44 metra x 7.32 metra, što ako pomnožimo daje 18,6 kvadratnih metara. Jedan pristojni studio apartman. I oni, ne mogu pogodit taj studio apartman, odnosno ne da ga ne mogu pogodit, nego ne mogu ni ‘pucat‘ prema njemu, jer su u utakmici sa Osijekom imali nula udaraca u okvir ‘apartmana‘??? Možda bi tribalo tražit dozvolu da na Poljud stave branke sa ragbija, pa da igrači Hajduka mogu gađat ‘dvosobni ili trosobni stan‘, jer je branka od ragbija kud i kamo veće površine.
Igrači ka da su ispuvali, ka da ih nije ništa volja, uvatila ih neka letargija, postali su anksiozni, depresivni. Oni bi bidni tili, ali ka da ne mogu, ka da ne znaju šta triba napravit, a sve je tako jednostavno.
Triba znat igrat balun, triba ostavit srce na terenu, triba dat gol više od protivnika i triba pucat u okvir gola. Onog gola na kojemu stoji golman protivničke ekipe.
I za kraj. Žaj mi je svakog onog od 23 ijade navijača Hajduka, koji je u nediju bija na Poljudu. Ljudi su se došli opustit, zabavit i vidit pobjedu voljene momčadi, a dobili su samo dramu, koja je na kraju prerasla u komediju. Otišli su doma bisni, pognute glave sa beštimjama na ustima, a mnogi su se i zarekli da je ovo zadnji put da idu na Poljud. Zadnji put do idućeg puta, jer je u pitanju ljubav.